morska iz dubina
petak, 16.07.2021.
Priča 2.
Soba. U njoj dva kreveta. U jednom od njih Maya. Anđeo.
Želiš li mi, Beskonačna ljubavi, poručiti po njenom imenu da je ono što vidim opsjena, varka, iluzija? Tko ili što je to malo, preslatko, bespomoćno tijelo, čije oči traže moj pogled? I potvrdu da, tako ovisna o tuđoj pomoći, može biti silno željena, obožavana.
Zar želiš da vjerujem kako sam ja velika duša koja bi sama po sebi mogla voljeti ovoliku bespomoćnost na jednom mjestu? Ovoliku količinu tjelesne nesavršenosti? Ovoliku gromoglasnu tišinu? Ništa ja sama ne bih mogla. Niti mogu. Znam samo da je Ego ovdje upokojen. Nitko, baš nitko ovdje ne zalazi osim nužnih. A ti si me opčinio. Razgalio. Obavio velom svoje ljubavi. Sad kroz mene izbacuješ svjetlosne zrake kojima razbijam barijere između dva paralelna svijeta. Neopisivo je koliko ljubim. Koliko me Maya osvojila. Razbudila osjećaj privrženosti, pripadnosti, prisnosti.
Samo par, jedva razumljivih, riječi dostatno mi da TE prepoznam. Da uhvatim tren neobuzdanog ushita djetinje čistoće, predanosti, povjerenja. Ona je mazna, krhka, nježna, topla, mila. U apsolutnoj je ovisnosti o tuđoj pomoći.
Nahranila sam je. Gladila obraščiće. Brisala slinu koja se nekontrolirano slivala na krajevima usana. Na dva kata ovog Utočišta, među 36 štićenika, ona je najlakši slučaj.
Treperi mi oko srca. Zagrljaji su božanstveni. Topim se. Beskonačni moj, u ranjivoj zahvalnosti shvaćam da si ovaj cijeli PUT SLUŽENJA doveo do mene kako bih ti zauvijek ustupila mjesto u svom srcu.
Diram joj prstiće. Ona sa svojima ne može ništa. Masiram njene male, posve iskrivljene nogice i uvrnuta stopala. Koja nikada neće odrasti. Nikada hodati. Nikada je dovesti do oltara. Ležanje je poza njenog života. Njene oči i mekoća izgovorene riječi razbijaju okove moje zabludjelosti o poimanju života i njegovoj važnosti. "Te-ta, su-tra," postaje moja mantra radosnica. Jedva čekam.
U samo nekoliko dana sljubila sam se s cijelim prostorom i njegovim potrebama. Služenje je postalo
najveličanstveniji od svih darova kojima si mi godinama otvarao oči. Meni slijepoj na veličinu Tvoje strpljivosti da se probudim. Shvatim. Odlučim. Hvala Ti.
Maya je anđeo. Dopustila je da joj priđem. Ušle smo pod kožu jedna drugoj.
Kao sestre.
Jer svi su ljudi braća.
/Priča 2. iz "Mojih 12 apostola"/
