morska iz dubina

srijeda, 14.07.2021.

Mojih 12 apostola/Prolog



Foto: Otočka

Kako opisat ovu silnu potrebu susreta s Vrhovnom ljubavlju?
Kako se nosit s čežnjom koja prožima svaku poru bića,
željnu blagovanja s Njom,
Svemogućom, Sveprisutnom, Svevremenom?
Kako opredmetit ovu milost koja se izlijeva iz duše i srca
u želji da prožme svijet u okruženju i dotakne voljeno biće-Čovjeka?
Kako uroniti u ocean bezgranične i bezuvjetne ljubavi i
sjedinit se u vječnoj ljepoti cjeline, koja je to oduvijek bila?
Kako bezuvjetno pulsirati na frekvenciji ljubavi?

Stvoritelju nebeski, kada si me već dotaknuo milošću svojom,
dozvoli da služim najmanjima i najpotrebitijima.
Vodi me, slijedit ću te.
Neka se vrelo moje predanost izlijeva iz duše i srca
u moje misli, riječi, pogled, djela,
dlanove moje, dodir moj.

Neka te zato i dotičem u tijelima koja kao da to nisu,
u očima koje kao da to nisu,
u umovima koji kao da to nisu.
Znam da si baš skriven u izazovu,
predan mi u otvorenost moju,
na putu k Tebi,
Najljubljeniji od svih ljubljenih.

Čekaš da TE ne zaobiđem, ne preskočim, ne ignoriram.
Čekaš da TI priđem radosna i predam TI se
jer smo međusobne uvjetovanosti.

Bez mene TI nisi živ.
Bez tebe ja sam tek sablasna sjenka
ništavne pojavnosti.

Dozvoli, Ljubljeni, susret naš.
Oči u oči, jedan na jedan,
otvorenost na otvorenost,
davanje na davanje,
bezuvjetnost na bezuvjetnost.

Dozvoli treptaj prepoznavanja u pogubljenim očima
koje odlučih gledati i ustima koja odlučih hraniti.
Znam da si skrovit u tim zamućenim zjenicama,
napaćenim tijelima
i čekaš me, drhtavo skudren,
u nadi da ću TE prepoznati.
Jer što si TI bez ljubavi ljudske?

Kako sve ovo protumačiti
nego li Tvojom osobnom pozivnicom,
naizgled bez potpisa,
da TE vidim, dotaknem i osvjedočim se.
Znao si da ne trebam čuda kako bih vjerovala
i zato si me otpremio na put davno zapisan:
„što učinite najmanjim među vama, meni ste učinili.“

I zato me evo tu.
Startam u poniznosti i služenju onima koji su stvoreni na Tvoju sliku.
Na jednak način kao što sam i sama stvorena.
Od danas, među onima koji su pritisnuti tišinom,
krećem na najteži i najzahtjevniji put svoga života;
pustolovinu, avanturu, hodočašće, iscjeljenje, otkupljenje.
Tražim te tamo gdje te se najmanje očekuje.
Po hodnicima i sobama gdje se ljudski ego posve upokojio,
a dostojanstvo potrebitog opredmetilo u nužnost
ljudskog dodira neznanca
koji ljubi
kao što TI ljubiš.

Ja sam, Voljeni, spremna.
Vodi me, slijedit ću Te.

14.07.2021. u 11:38 • 21 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< srpanj, 2021 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Veljača 2022 (4)
Siječanj 2022 (8)
Prosinac 2021 (6)
Studeni 2021 (6)
Listopad 2021 (6)
Rujan 2021 (7)
Kolovoz 2021 (9)
Srpanj 2021 (17)
Lipanj 2021 (17)
Svibanj 2021 (15)
Travanj 2021 (10)
Ožujak 2021 (15)
Veljača 2021 (14)
Siječanj 2021 (12)
Prosinac 2020 (7)
Studeni 2020 (18)
Listopad 2020 (18)
Rujan 2020 (16)
Kolovoz 2020 (22)
Srpanj 2020 (21)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga


Linkovi