morska iz dubina
srijeda, 14.07.2021.
Mojih 12 apostola/Prolog
Foto: Otočka
Kako opisat ovu silnu potrebu susreta s Vrhovnom ljubavlju?
Kako se nosit s čežnjom koja prožima svaku poru bića,
željnu blagovanja s Njom,
Svemogućom, Sveprisutnom, Svevremenom?
Kako opredmetit ovu milost koja se izlijeva iz duše i srca
u želji da prožme svijet u okruženju i dotakne voljeno biće-Čovjeka?
Kako uroniti u ocean bezgranične i bezuvjetne ljubavi i
sjedinit se u vječnoj ljepoti cjeline, koja je to oduvijek bila?
Kako bezuvjetno pulsirati na frekvenciji ljubavi?
Stvoritelju nebeski, kada si me već dotaknuo milošću svojom,
dozvoli da služim najmanjima i najpotrebitijima.
Vodi me, slijedit ću te.
Neka se vrelo moje predanost izlijeva iz duše i srca
u moje misli, riječi, pogled, djela,
dlanove moje, dodir moj.
Neka te zato i dotičem u tijelima koja kao da to nisu,
u očima koje kao da to nisu,
u umovima koji kao da to nisu.
Znam da si baš skriven u izazovu,
predan mi u otvorenost moju,
na putu k Tebi,
Najljubljeniji od svih ljubljenih.
Čekaš da TE ne zaobiđem, ne preskočim, ne ignoriram.
Čekaš da TI priđem radosna i predam TI se
jer smo međusobne uvjetovanosti.
Bez mene TI nisi živ.
Bez tebe ja sam tek sablasna sjenka
ništavne pojavnosti.
Dozvoli, Ljubljeni, susret naš.
Oči u oči, jedan na jedan,
otvorenost na otvorenost,
davanje na davanje,
bezuvjetnost na bezuvjetnost.
Dozvoli treptaj prepoznavanja u pogubljenim očima
koje odlučih gledati i ustima koja odlučih hraniti.
Znam da si skrovit u tim zamućenim zjenicama,
napaćenim tijelima
i čekaš me, drhtavo skudren,
u nadi da ću TE prepoznati.
Jer što si TI bez ljubavi ljudske?
Kako sve ovo protumačiti
nego li Tvojom osobnom pozivnicom,
naizgled bez potpisa,
da TE vidim, dotaknem i osvjedočim se.
Znao si da ne trebam čuda kako bih vjerovala
i zato si me otpremio na put davno zapisan:
„što učinite najmanjim među vama, meni ste učinili.“
I zato me evo tu.
Startam u poniznosti i služenju onima koji su stvoreni na Tvoju sliku.
Na jednak način kao što sam i sama stvorena.
Od danas, među onima koji su pritisnuti tišinom,
krećem na najteži i najzahtjevniji put svoga života;
pustolovinu, avanturu, hodočašće, iscjeljenje, otkupljenje.
Tražim te tamo gdje te se najmanje očekuje.
Po hodnicima i sobama gdje se ljudski ego posve upokojio,
a dostojanstvo potrebitog opredmetilo u nužnost
ljudskog dodira neznanca
koji ljubi
kao što TI ljubiš.
Ja sam, Voljeni, spremna.
Vodi me, slijedit ću Te.
