morska iz dubina
utorak, 13.07.2021.
Najava
Foto: Otočka
Cjeloživotni Put je potraga za Smislom, Stvoriteljem, Kreacijom, Bogom, Sebstvom, Uzvišenošću. Ili, nazovimo to kako god. Preispitivanje svrhovitosti rođenja, življenja, radovanja, patnje, kraja. Koji to je ili nije. Tražila sam sebe u sebi. Tražila sam se kroz druge. Brdo knjiga. Kroz aktivnosti. Stalna propitivanja. Stalna poniranja i uzdizanja. Vječni volonter u udrugama potrebitih me punio. Nikad praznio.
Onda je nastupio čeznutljivi tren u kojem sam tražila više, dublje, teže, bliže. Tražila, tražila i ko da mi je stalno izmicalo. Pa se pukim slučajem dogodio Samaritanac. Udruga koja skrbi o pretežito 100% -tnim tjelesnim i mentalnim invalidima. Naprosto sam, svim bićem, znala da je to to.
Javljanje ravnateljici Centra. Časnoj sestri. Pa njeno iščuđavanje da bi netko tu uopće htio volontirat. Dugometražni intervju i provjera svega u meni i oko mene. Na kraju obilazak 36 štićenika smještenih na dva kata njihova Utočišta. Samo zato jer je to bilo moje pravo vrijeme, samo zato jer je to bio period velike milosti koju sam imala, samo zato jer me čežnja poniranja u visine vukla do boli....samo zato sam sve to mogla. U trenu spoznati. I reći odlučno, DA, to je to.
Potpisan je volonterski ugovor kojim sam bila obvezna dolazit jedan put tjedno po sat vremena. I hranit štićenike. Jer sam to sama odabrala kao aktivnost. Hranjenje potrebitih koji uopće nemaju refleks gutanja je priča za sebe. Ali idemo polako. Sve će se otvarat. Narednih šest mjeseci sam dolazila baš svaki dan. Tek poslije sam shvatila u kolikoj mjeri je, meni jedinici u majke, paralelno pomagalo ispraćat nju odlazeću. Koja se živa raspadala u karcinomima koji su je doslovno okupirali.
Bila je to najduhovnija dionica mog života. Vala nas je poslije razdvojila. I mamina smrt. Ali jednom će nas opet spojit. Moj agnosticizam je dobio svoje ime. Osobnost. Prepoznatljivost. Opredmećenost. Živi duh i živi život. U tom periodu sam u hipu ispisala "Mojih 12 apostola."
Od sutra, ako nešto bolji internet da, objavit ću po jednu priču. Teško ih je komentirat. Gotovo nemoguće. Ili se osjete srcem. Ili ništa.
Grlim vas svih u povratku na svoj omiljeni blog. Čvrsto vjerujući da će tehnika biti na mojoj strani.
