morska iz dubina
nedjelja, 13.06.2021.
Nedilja
Foto: Otočka
Već je jutro mirisalo na utihu. Dan u prolazu imao je isti osjet. I sve u meni je mirovalo. Posloženo kako treba. Dajem maksimum od sebe. To je taj mir. I prepuštanje. Neka sve teče kako ima biti. Ne mogu plimi i oseki gospodarit. Ni smjer sunca okrenut. Mogu samo volit. I iz ljubavi se davat. To činim.
Bonaca se pridružila. Popila moj mir i ugnijezdila se uspavana mazit me spokojem. Nebo se navuklo neodlučnošću. Hoće oblaci. Možda i neće. Dok se misli šta će, naleglo je na more istom bojom. Da se ne zna gdje slano počinje. Gdje eteričnost se uranja. Samo sam zaronila. Okupana hladnoćom mora i vrelinom srca. Gucnila bistrinu i zahvalila Nebu. Mir je neprocjenjiv.
