morska iz dubina
četvrtak, 18.03.2021.
Lekcije života
Foto: Otočka
Baka Marija je mama moje kume Nade. Živi u Splitu. Ima 92 godine. Vitka. Visoka. Prodornih plavih očiju. Blagih i lijepih crta lica. Bistra. Prisebna. Svoja. Umrlo je troje njene dojenačke djece. Sina od 38 godina našla je mrtvog u krevetu. Pokopala je i muža vrlo teške naravi. Kao brusač kamenih ploča nagutala se tone prašine. Oči joj se maglile danima, tjednima, godinama. Na leđima je iznijela većinu materijala za kuću u kojoj živi. Kao mala djevojčica ostala je bez mame. Maćeha je bila opačina. Radila je vidljivu razliku između nje i svog biološkog sina. Davala joj je teške poslove. Neprimjerene uzrastu. Dijete Marija je bila vječno gladna i željna korice kruha. Željna topline. Željna zagrljaja.
Da je počinila kazneno djelo njen životopis bi bio podloga za olakotne okolnosti pri izricanju kazne.
Da je kroz život išla linijom manjeg otpora mogla je postat hodajuće zlo. Sebi i drugima. Da se osvrtala unazad i tražila opravdanja, ostala bi ukopana u prošlosti, ne oprostu i mraku.
Ta divna žena živi sama. Nada i muž je svakodnevno posjećuju. Htjeli bi se i preselit kod nje. Ali Marija ne da svoju slobodu. Hoće sama kuhati. Kupovati. Plaćati račune. Odlazit u frizera. Crkvu. Prošetat ulicom. Želi sve sama jer sama sve može. Samo je moja Nada stalnim iritiranjem, majko ne možeš ovo i ono, ovako i onako, podsjeća da je stara. Al baka Marija je svoja. Zna ona da je stara. Ali zna da nije nemoćna. A kad nije nemoćna onda želi držat uzde svog života sama. Nitko drugi u njeno ime.
Volim tu ženu. Volim dostojanstvo kojim živi. Volim dostojanstvo kojim priča o svom odlasku jednoga dana.
Svugdje su lekcije oko nas. I na nebu i na zemlji.
Dar je vidjet ih, prepoznat i živjet.
