morska iz dubina
srijeda, 10.03.2021.
Resetiranje
Foto: Otočka
Ponekad me oblak s juga pregazi. Pa se skudrim u vlastitost. I udaram glavom o svoju nutrinu. U prostoru predziđa spoznaje. Gdje su strpljenje i mudrost dvije sestre blizanke.
Kako god da oblaci nahrupe, još brže ih otpuhnem. I resetiram se na najtoplije postavke svog sebstva.
Onda opet mir mojim poljanama vlada. Stopljen s bonacom iz mora. Pa se prelivamo jedna u drugu. Do neke nove nevere. Koja dopuše nenajavljena. I podvuče se pod kožu.
Ništa ne volim kao vlastiti mir. Čvrst i nepoljuljan. Sa stavom o bitnom i onom manje. Na tim temeljima sam izrasla. Ali potres rastrese i najčvršće. Sretna da me samo okrzlo. To vlastito sebstvo koje zna rovarit ko svrdlo. Stoga učvrstih nosive zidove svojih gabarita. I sada. Za ocean sam sada spremna.
