MATIJEVIĆI I NERETVA
25.11.2013., ponedjeljak
DRVA, DOM, REFERENDUM ili ti "DDR NERETVA"
|
U jednom mjestu u dolini Neretve, živio je jedan Jure. Kako je struja bila skupa, nije se imalo novca za centralno grijanje, Jure i njegova žena Neda nakon poduže priče (u kojoj žena ima zadnju riječ) odlučili su "suglasno" da je najbolje rješenje zimi grijati se loženjem, pa žena donese odluku: "Jure moj, sutra otiđi napilaj drva za zimu ako misliš da ti dopustin da uzmeš dio tvoje penzije. Jesi li ti zato da odeš u drva, trebat će za doma?" Jure kao i uvijek glava kuće, odgovori "jesam - ja sam za" I tako se Jure odlučio skupiti drva - za dom. Pričeka tako Jure sumrak zbog straha da ga šumar ne nađe i prijavi za krađu drva Hrvatskih šuma. Obuče se pri tom u crno da bude još manje vidljiv, stavi sjekiru i kosirić za pas ( jer se nema za motornu pilu) i odlučno se popenje u obližnje brdo 100-tinjak metara od ceste, do drugog reda jasena, smrika, čempresa i bora (jer je prvi red vidljiv s obližnje ceste). Pogleda Jure oko sebe, vidi nema nikog, pa sav zajapuren krene udarati sjekirom po stablima. Pade prvo stablo, pade drugo stablo, pade treće stablo, taman da će kresnut po četvrtom, iznenada se stvori u kasnom sumraku neka spodoba ispred njega i oštrim čvrstim glasom vikne prema Juri: "Šta radiš to - imaš ti koncesiju za sječu drva, zašto to radiš?!!" Jure sav preneražen i prestrašen tiho odvrati "ma ja ovo za dom" S druge strane se promoli lice sada nasmiješenog šumara (sigurno porijeklom iz Otrića ili Vida) uz povik "SPREMNI! Šta ne reče prika da si ustaša, pomoga bi ti ih ja i nacipat!" Jure će na to strašljivo: "Ma nisam ja ustaša, žene me pitala, ja sam samo reka da sam "za" "Ma daštaš nego bit "za"! Svaki zdravi Rvat je "ZA". Ta neš bit za pedere i komunjare!" odrešito će šumar. Jure još uvijek prestrašen i ponizan u strahu pred organom države (a ne u strahu od nekog drugog organa), pokuša objasnit šumaru: "ma nisam ti ja ni za komunjare ni za pedere, sačuvaj Bože, ma nisam ni protiv ustaša i obitelji, nego samo mislim kako prezimit zimu sa što manje drćanja". Šumar, čuvši da Jure nije zakleti mrzitelj komunjera, odma popizdi: "Šta si pizda! Da nisi ti iz Ploča, ili nedaj Bože iz Baćine?!! Saš dobit kaznu za drva. Neš ti meni državu pljačkat. Takvi ko ti potkradaju ovu državu! Takvi ko ti su četerespet godina raseljavali Rvate! Jure: "Ma nije gospon, ma nemojte tako, nisam ja mislija ništa loše, volin ja i ustaše i komuniste, sve su to ljudi, ma vidiš da sam čak i ja u crnom, vidiš da siječen samo bolesna drva, a svako zdravo Rvacko drvo ostavljam." Šumar se malko namršti, pogleda ga malo bolje, promisli, zatraži od Jure osobnu, uzme mu je i počne pisat Juri kaznu, pa reče: "Ne znan ja ništa, evo tebi kazna. Popisa san kolko si drva popila, to ćeš lipo platit, a sad ih možeš nosit. Ako si se mislija izvuć takon pričon,neće ti proć - pripoznan ja komunjere na kilometar!" Održi mu dodatno domoljubnu lekciju dok se skoro potpuno smračilo pa ode dalje. Smračilo se već, a Jure sav u muci. Em što se umorio pilajuć, em što ga je kaznilo, em što ne može izvući drva bez svjetla. Ipak, sjeti se da je u blizini kuća njegova prijatelja Joze, starog vozača u "Razvitku", kasnije u "Betonu" s kojim je zna popit na litre rakije prije vožnje tura za Bosnu. Dođe do Jozine kuće, pokuca na vrata, kad iznutra uz popratnu osovku Jozin glas viče "ko je to manit uva doba?!!" "Ja sam Joze, Jure je, doša sam da mi dadeš šteriku da osvitlim da vidim kuda ću utovarit drva, da ne zapnem" Jure će molećivim glasom. "Kakva drva po noći Iruda ti?! Da ne pripremaš balvan revoluciju?!" Jure: "Ma sačuvaj Bože - kakve revolucije - revolucije su zlo!" Jozo se u to zajapuri: "Ma šta su zlo! Šta ti misliš da bi bilo ove šume da ti je tu sada Njemac ili Talijan. Šta ti misliš zašto je moj ćaća smrzava jaja po Plini i Dinari do 1945.! Revolucija nam je dala sve najbolje! Dok je bija komunizam sve je napredovalo, sve se gradilo, svi smo imali posla. Moga si pit rakije kolko te volja! A danas?! Danas ne smiš ni peć rakiju, a kamoli trznit dvi-tri litre! Danas je ovima najbitnije triznu čoviku oduzet vozačku zbog dva promila! Majku im njihovu. Da oće opet revolucija, točno bi zna čije ime piše na svakon metku" Jure ponovno malo ustrašen od reakcije: "Ma nisam ja Jozo protiv onog sistema. Nije bilo to loše. Nismo bili kruva gladni. Je da nisi smija u cerkvu, ali moglo se i to, samo direktor nisi moga biti. Možda se nije trebalo protiv Boga...." Jozo sad "pukne": "Ma šta!! Moga je svak šta je god tija, samo nisi moga krast kolko ovi danas. Moga si iz poduzeća uzet šta ti je tribalo, na bolovanje kad ti je god potriba radit na zemlji. Nije svak moga u partiju, ali je svak iz partije moga svašta lipa! Pusti mi te crkvene priče! Popovima je uvik dobro bilo. Pa šta što ih se tu i tamo malko u pržun slalo!" Jure već pomal umoran od sječe, stresa od političkih predavanja, zamoli: "Jozo ja bi samo da mi dadeš neku svjetiljku da mogu do traktora prebacit drva", na što će Jozo: "Znam ja takve ko ti - crnokošuljaše! Samo bi pljuvali po revoluciji i nama što smo stvarali. E nećete tako više! Evo ti je na bateriju- ali da znaš- ovo ti je šterika dok je Tito još bija živ - imaš mi platit za ovu uslugu 25 kuna, ni Linić ti manje ne uzima, a ako srušiš bateriju još 100 kuna!" "Fala ti Jozo, pazit ću je ko zjenicu oka svojega" reče Jure odlazeći po mraku s knedlom u grlu misleći da je mukama kraj. Utovari tako drva na traktor, taman krene ali uto naleti policijsko vozilo. Policajcima se traktor s drvima u mrklom mraku i upaljena baterija učini sumnjivim, pa stadoše, upališe plavu rotaljku i iskoče pred Juru: "TKO SI, ŠTA SI , DI SI KRENIJA, ZAŠTA ĆE TI TA SVJETILJKA?!!" Juru umalo strefi srčani udar, pa prepadnut jedva prozbori: "Ja sam, Jure, živim nedaleko odavde, nešto sam skupija drva, svjetiljka mi triba za mrak" i u glavi pribire kako će dobit metak, a 40 godina je bija lovac i nikad ni balina ni u liski nije pojeo. Sve konta: "ovo mi je kazna za dvi-tri iljade lisaka koje sam potamanija". Nakon što je lega na pod, okrene se lagano i krene objašnjavat policiji "Ljudi, ja evo krenuo za doma ...." kad u to jedan od policajaca bijesno: "ŠTA TI MISLIŠ - DA SI JOE ŠIMUNIĆ PA DA ĆEMO TI VIKAT "SPREMNI"! Nije ti ovo stadion mamlazu jedan, sad ćeš ti vidit svoga Boga!" - i izvuče pendrek i s pendrekom "uljepšavati" Jurina leđa, rebra, ramena.... Jure sav u čudu, kao vječni protivnik nasilja, pa krene zapomagati "ma ljudi zar vi ne bi trebali štititi nas, zar i vi niste kao ja protiv..." a taman u tom trenu ga pogodi pendrek preko čunjke, ali se policajci odmah zaustaviše: "Oh, oprostite, pa mi nismo znali da ste protiv na referendumu. Primite naše isprike. Da smo znali da ste "protiv" znali bismo odmah da ste civiliziran čovjek, ne bi Vas dirali. Naša vlast ne dira one koji su "protiv". Jure se diže u modricama, iscrpljen od svega, samo da mu je doći doma, odgovori "sve uredu, samo me pustite, odo doma". Odoše policajci, a Jure se jedva uspenje na traktor i sa svojom 40 godina starom i neregistriranom prikolicom natovarenom drvima, krene doma. Nakon 10 minuta drmusanja odličnim neretvanskim cestama i ulicama, ne razmišljajući više o kazni, degeneku, bateriji, već samo kako će reći ženi zašto je donio samo ovoliko drva, lagano ugasi traktor, siđe s njega držeći se za rebra, uđe u kuću, kad ga tamo žena Neda spremno dočeka: "Di si nesrićo dosad, sigurno si opet pija pa si pa!" Jure sav jadan, pokunjen, od bolova više ne može ni govorit, zavali se i sklupča na kauč pa odgovori: "Ma nisam Nede, bija sam samo za to da skupim drva za naš topli dom i protiv nasilja, a oni nedadoše ni topline, ni doma, a opališe me troškom i degenekom." Nedi ništa nije jasno, pa će mu: " A dobro ti si se napija vrag ti sriću odnija" "Nisam ja pijan Nede, nego se seren na ovo društvo u kojoj će ljudima prije metar u guzicu, nego cenat u glavu! Meni se čini da je bitnije u ovoj državi oće li narod moć stavit drvo u guzicu, nego drvo u peć" |
- 21:08 - Komentari (12) - Isprintaj - #
18.11.2013., ponedjeljak
VUKOVAR JE ISKRVARIO DA BI OSTALI MANJE KRVARILI
 Sve oči su ovih dana uprte u Vukovar. Grad simbol teške tragedije hrvatskog naroga. Pirova pobjeda JNA i srpskih dobrovoljačkih postrojbi svakom Hrvatu je tih dana su stavila knedlu u grlo, kao što se to dogodi i na ovaj dan kada pratimo kolonu sjećanja na TV ekranima. Poneki Neretvani i osobno sudjeluju u koloni sjećanja, koja nažalost ove godine otima žrtvama Vukovara pravo na pijetet jer je kolonu razdvojila svađa. I kako se onda ne sjetiti te 1991. godine kada su padale optužbe da je Vukovar izdan, prodan i slično, kao i optužbe godinama iza nas do danas. Dok je branitelje koji su krvarili i ginuli u Vukovaru lako razumijeti zbog bijesa i razočaranja, one koji su takve optužbe sipali iz udobnih fotelja ispred TV ekrana je teško razumjeti. Iako mnogi ne znaju, proboj prema Vukovaru je pokušan 4 puta. U pokušaju proboja 04-07. listopada Hrvatska vojska je izgubila i nekoliko oklopnih sredstava što je bio poseban udarac jer su oklopna sredstva i tenkovi bili potrebni kao suho zlato. Nešto više od mjesec dana prije pada Vukovara – 13. listopada 1991. godine pokušan je također proboj prema Vukovaru i završio vrlo krvavo. U pokušaju tog proboja život je izgubilo 18 branitelja, a mnogobrojni su ranjeni. U zadnjem pokušaju proboja 12. studenog 1991. također se pokazalo da tadašnje hrvatske postrojbe nisu imale dovoljno snage za takvu operaciju i pokušaj proboja se vrlo brzo raspao. Neprijatelj je jednostavno bio u tom trenutku znatno nadmoćniji, a bojišnica diljem Hrvatske se rastezala stotinama kilometara. Iako dolina Neretve Vukovar doživljava kao nešto daleko, upravo cijeli jug Hrvatske i dolina Neretve treba s posebnom zahvalnošću dati počast Vukovaru jer je velik dio snaga JNA usmjeren prema Vukovaru umjesto prema drugim dijelovima bojišnice. Baš u to vrijeme razbuktavali su se sukobi s JNA i ostalim srpskim formacijama na ovom dijelu bojišnice. Hrvatskoj nije odgovarala široka bojišnica jer joj je nedostajalo spremnog ljudstva, a posebice ratne tehnike. Ona malobrojna vojna tehnika se nastojala raspodijeliti na svim bojišnicama kako se najbolje mogla, pa tako i na jugu Hrvatske. JNA se koncentrirala na sjever Hrvatske i zbog toga je na neki način „zanemarila“ upravo ostale dijelove i jug Hrvatske, ne na način da ih nije uopće napadala, već na način da je udarne oštrice svojih snaga usmjerila na Vukovar. Tih dana su diljem Hrvatske padali grad za gradom, selo, za selom, ali je pad Vukovara bio simbol pada svakog hrvatskog čovjeka. Tih dana je hrvatski narod ipak poručio ratnom stroju JNA da su možda imali snage za uništiti Vukovar, ali da neće imati toliko snage za uništiti sve hrvatske gradove. |
- 21:16 - Komentari (26) - Isprintaj - #
14.11.2013., četvrtak
TKO STOJI IZA UGLJENA MOGUĆE TEREMOELEKTRANE PLOČE?
|
U zadnje dvije godine se u par navrata stidljivo provlačila (ponovno) ideja o izgradnji termoelektrane u Pločama (ili blizu Ploča). Par novinskih članaka u raznim medijima o tome bi nakratko uzburkali (odgovorniju) javnost i na tome bi ostalo. No zadnjih tjedana je ideja o TE Ploče polako počela dolaziti u glavu kao vrlo ozbiljna i realna opcija kada su saznali da je grupa iskanutijih građana Ploča i pločanskih vlasti išla na put u Plomin gdje se nalazi TE Plomin, a da bi se upoznali pobliže s radom iste i utjecajem na okoliš. Takvo putovanje je dočekano na nož od građana jer je shvaćeno kao kaputilacija lokalne vlasti pred idejom izgradnje TE Ploče iako se u stvarnosti nije radilo o tome. Kako se saznaje cilj organizatora putovanja – pločanske tvrtke „Luka Ploče energija d.o.o. (LPE d.o.o.) je uistinu bio uvjeravanje lokalnih vlasti i građana da termoelektrane nisu zapravo takva opasnost na okoliš kao što se to predstavlja, dok su se vlasti odlučile na putovanje iz razloga da se upoznaju sa stvarnim stanjem područja koja imaju termoelektrane i pripreme za eventualne izazove u slučaju da dođe do konačnih planova gradnje TE Ploče. TKO STOJI IZA IDEJE TE PLOČE? Ideja o TE Ploče je stara nekoliko desetljeća, pa su davnih godina u Jugoslaviji građani Ploča čak izašli na ulice i prosvjedovali u jednom od najvećih prosvjeda u povijesti doline Neretve HEP d.d. je 2010. godine razvio prijedlog za razvoj novih lokacija termoelektrana (TE) u kojoj se očito kao jedna od najperspektivnijih područja za izgradnju TE s 2 bloka po 800 MW (ukupno 1600 MW) spominje lokacija Ploče. Potrebna površina od 45 ha je prvotno bila predviđena u uvali Dobrogošće. Međutim tu lokaciju županijski prostorni plan nije predvidio, ali zato je u važećem prostornom planu RH određena obveza za „istraživanja radi određivanja najpovoljnije lokacije TE objekata na obalnom području Dalmacije južno od zadra i sjeverno od Ploča“ čime je Dobrogošća „pod pritiskom“ da postane najrealnija lokacija. Po tom prijedlogu HEP-a predviđeno je da termoelektrana po završetku izgradnje u kojoj bi se zaposlilo (tijekom gadnje) 3000 radnika, ima i sljedeće pozitivne učinke: - 350 stalni radnih mjesta na samoj lokaciji i u okruženju i - 12 TWh osigura izlazak na tržište električne energije u regiji - Vrijednost opreme termoenergetskoga kompleksa od 1600 MW se procjenjuje na 2,5 milijardi eura, - u lokalnu zajednicu planira se investirati 250 milijuna eura. - osigurale bi se sirovine za građevnu industriju (godišnje bi se osiguralo 475 tisuća tona pepela, 68 tisuća tona šljake i 345 tisuća tona gipsa. Godišnja doprema vapnenca bila bi 200 tisuća tona, te još 25 tisuća tona uree za proizvodnju amonijačne otopine postrojenja za uklanjanje dušičnih oksida. - tijekom godine dopremilo bi se 27 tisuća tona monoetanol amina (MEA) za potrebe uklanjanja CO2 nakon 2020. godine ( toj godini planira se ulazak prvoga bloka, a dvije godine kasnije i drugoga) - daljnji razvoj Luke Ploče – povećanje prometa rasutim teretima Ideja TE Ploče na ugljen po viđenju HEP-a  Ono što u tom prijedlogu nije navedeno su negativne posljedice. One glede okoliša djeluju izravno na područje u krugu 50 kilometara. Dakle djelovati će, ovisno o vremenskim prilikama, znatnije i na Metković, Opuzen, Slivno, Vrgorac, Čapljinu, Gradac, Brist, Podacu......). Posljedice na razvoj turizma doline Neretve bi bile manje nego one na poljoprivredu koja bi bila ugrožena zbog potencijalne visoke koncentracije raznih vrsta čestica u zraku, a onda i na usjevima i plodovima,. O samim brojkama kemikalija i otpadu TE je detaljno pisala Ana Musa na blogu „Lijepa naša Neretva“, pa ovdje nije potrebno o tim brojkama koje su tamo detaljno navedene. NOVI DOMAĆI IGRAČI Kako je kapacitet od 1600 MW TE Ploče bio planiran u doba gospodarskog uzleta i planiranja takvog razvoja gospodarstva i u idućim godinama, pa time i planirane povećane potražnje za energijom, s padom gospodarstva i crnim prognozama, pao i je i planirani kapacitet proizvodnje električne energije, a promjenio se i „igrač“. Naime kao „iz paštete“ iskočio je novi „igrač“ u vidu „Luke Ploče“ koja je osnovala tvrtku kćer „Luka Ploče energija“ d.o.o. (LPE) kojoj je jedan od osnovnih ciljeva proizvodnja električne energije. Prvotno su predstavljeni kao tvrtka čiji je cilj postavljanje solarnih panela po mnogobrojnim hangarima luke Ploče, da bi preko noći postali glavni zagovornici TE Ploče i organizirali na mala vrata spomenuto „promotivno“ putovanje za Pločane u Plomin kako bi se „omekšala“ vlast i javnost. Ovaj put je planirana TE Ploče manje snage (600MW), a dnevna potrošnja ugljena bi bila (pazite sad!) 3.835 tona (slovima: tritisućeosamstotridesetpet tona)! Dnevna emisija/tvorba otpada bi bila u takvim uvjetima preko 500 tona. Jedan od glavnih zagovarača TE Ploče, direktor „Luke Ploče“ d.d. Ivan Pavlović u termoelektrani vidi veliku šansu za „Luku Ploče“ jer bi se upravo terminal za rasute terete stavio u puni i vrlo isplativi pogon za prijem i transport rasutih tereta. No opravdano se postavlja pitanje kako bi tolika količina rasutih tereta utjecala na zdravlje i kvalitetu života Pločana s obzirom na dosadašnje velike probleme s prašinom iz Luke Ploče. Kada se prije nekoliko godina putem Svjetske banke provodio postupak uključenja javnosti koja je imala pravo staviti primjedbe na planirani dodatni terminal za rasute terete, nije prihvaćen koncept zatvorenog pretovara (koji nedaje mogućnost prašenja) jer nije bilo dovoljno glasnih ljudi (Pločana) i jer je to bila skuplja opcija, već su prihvaćen koncepti sprječavanja prašenja polijevanjem brda ugljena vodom, što se nije učinkovito odrazilo na Ploče. Interesantno je da će novi terminal za rasute teret Luke Ploče imati upravo nešto veći kapacitet od onog potrebnog za godišnji prijem ugljena za potencijalnu TE Ploče, ali itakođer valja reći da se još nije definiralo, bar u dokumentima dostupnim javnosti, da li bi se planirana TE Ploče opskrbljivala putem ovog novog terminala ili nekim „priručnim“ terminalom napravljenim odmah uz TE Ploče. Ipak, nije sve crno kako izgleda (kao ugljen). Postoji još jedna „energetska“ inicijativa o kojoj je pločanska javnost manje upoznata i koja se na mala vrata Pločanima predstavljala prije 2 godine, ali ju je pločanska javnost gotovo u potpunosti zanemarila iako im je to možda slamka spasa od ugljena. O tome više i detaljno u idućem članku na Neretva i Matijevići blogu, u kojem članku će se moći naći i dosad neobjavljena osjetljiva geostrateška pozadina energetskih igara čak na svjetskoj razini u kojoj su se Ploče našle. |
