O NAMA
Image and video hosting by TinyPic
Ovaj blog piše o aktualnostima Neretve i cilj mu je podizanje informiranosti građana o životno važnim temama za Neretvu.
Mjesto Matijevići su naselje u Općini Kula Norinska u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, staro najmanje 170 godina. Naše selo i naša općina su davali mnoge poznate osobe koje se pamte i pamtit će ih Neretva, ali i Hrvatska. Iz našeg sela je pok. župan Dubrovačko-neretvanske županije Ivan Šprlje, dok korijeni Predsjednika Sabora Luke Bebića (njegova majka) kao i mnogih drugih gospodarstvenika i intelektualaca, sežu iz našeg sela. Blog je namjenjen svima koji žele znati aktualnosti Neretve i našeg mjesta.

MATIJEVIĆI I NERETVA

25.11.2013., ponedjeljak

DRVA, DOM, REFERENDUM ili ti "DDR NERETVA"

U jednom mjestu u dolini Neretve, živio je jedan Jure.

Kako je struja bila skupa, nije se imalo novca za centralno grijanje, Jure i njegova žena Neda nakon poduže priče (u kojoj žena ima zadnju riječ) odlučili su "suglasno" da je najbolje rješenje zimi grijati se loženjem, pa žena donese odluku: "Jure moj, sutra otiđi napilaj drva za zimu ako misliš da ti dopustin da uzmeš dio tvoje penzije. Jesi li ti zato da odeš u drva, trebat će za doma?" Jure kao i uvijek glava kuće, odgovori "jesam - ja sam za"

I tako se Jure odlučio skupiti drva - za dom.

Pričeka tako Jure sumrak zbog straha da ga šumar ne nađe i prijavi za krađu drva Hrvatskih šuma. Obuče se pri tom u crno da bude još manje vidljiv, stavi sjekiru i kosirić za pas ( jer se nema za motornu pilu) i odlučno se popenje u obližnje brdo 100-tinjak metara od ceste, do drugog reda jasena, smrika, čempresa i bora (jer je prvi red vidljiv s obližnje ceste).

Pogleda Jure oko sebe, vidi nema nikog, pa sav zajapuren krene udarati sjekirom po stablima. Pade prvo stablo, pade drugo stablo, pade treće stablo, taman da će kresnut po četvrtom, iznenada se stvori u kasnom sumraku neka spodoba ispred njega i oštrim čvrstim glasom vikne prema Juri: "Šta radiš to - imaš ti koncesiju za sječu drva, zašto to radiš?!!"

Jure sav preneražen i prestrašen tiho odvrati "ma ja ovo za dom"

S druge strane se promoli lice sada nasmiješenog šumara (sigurno porijeklom iz Otrića ili Vida) uz povik "SPREMNI! Šta ne reče prika da si ustaša, pomoga bi ti ih ja i nacipat!"

Jure će na to strašljivo: "Ma nisam ja ustaša, žene me pitala, ja sam samo reka da sam "za"
"Ma daštaš nego bit "za"! Svaki zdravi Rvat je "ZA". Ta neš bit za pedere i komunjare!" odrešito će šumar.

Jure još uvijek prestrašen i ponizan u strahu pred organom države (a ne u strahu od nekog drugog organa), pokuša objasnit šumaru: "ma nisam ti ja ni za komunjare ni za pedere, sačuvaj Bože, ma nisam ni protiv ustaša i obitelji, nego samo mislim kako prezimit zimu sa što manje drćanja".

Šumar, čuvši da Jure nije zakleti mrzitelj komunjera, odma popizdi: "Šta si pizda! Da nisi ti iz Ploča, ili nedaj Bože iz Baćine?!! Saš dobit kaznu za drva. Neš ti meni državu pljačkat. Takvi ko ti potkradaju ovu državu! Takvi ko ti su četerespet godina raseljavali Rvate!

Jure: "Ma nije gospon, ma nemojte tako, nisam ja mislija ništa loše, volin ja i ustaše i komuniste, sve su to ljudi, ma vidiš da sam čak i ja u crnom, vidiš da siječen samo bolesna drva, a svako zdravo Rvacko drvo ostavljam."

Šumar se malko namršti, pogleda ga malo bolje, promisli, zatraži od Jure osobnu, uzme mu je i počne pisat Juri kaznu, pa reče: "Ne znan ja ništa, evo tebi kazna. Popisa san kolko si drva popila, to ćeš lipo platit, a sad ih možeš nosit. Ako si se mislija izvuć takon pričon,neće ti proć - pripoznan ja komunjere na kilometar!" Održi mu dodatno domoljubnu lekciju dok se skoro potpuno smračilo pa ode dalje.

Smračilo se već, a Jure sav u muci. Em što se umorio pilajuć, em što ga je kaznilo, em što ne može izvući drva bez svjetla. Ipak, sjeti se da je u blizini kuća njegova prijatelja Joze, starog vozača u "Razvitku", kasnije u "Betonu" s kojim je zna popit na litre rakije prije vožnje tura za Bosnu. Dođe do Jozine kuće, pokuca na vrata, kad iznutra uz popratnu osovku Jozin glas viče "ko je to manit uva doba?!!"

"Ja sam Joze, Jure je, doša sam da mi dadeš šteriku da osvitlim da vidim kuda ću utovarit drva, da ne zapnem" Jure će molećivim glasom.

"Kakva drva po noći Iruda ti?! Da ne pripremaš balvan revoluciju?!"

Jure: "Ma sačuvaj Bože - kakve revolucije - revolucije su zlo!"

Jozo se u to zajapuri: "Ma šta su zlo! Šta ti misliš da bi bilo ove šume da ti je tu sada Njemac ili Talijan. Šta ti misliš zašto je moj ćaća smrzava jaja po Plini i Dinari do 1945.! Revolucija nam je dala sve najbolje! Dok je bija komunizam sve je napredovalo, sve se gradilo, svi smo imali posla. Moga si pit rakije kolko te volja! A danas?! Danas ne smiš ni peć rakiju, a kamoli trznit dvi-tri litre! Danas je ovima najbitnije triznu čoviku oduzet vozačku zbog dva promila! Majku im njihovu. Da oće opet revolucija, točno bi zna čije ime piše na svakon metku"

Jure ponovno malo ustrašen od reakcije: "Ma nisam ja Jozo protiv onog sistema. Nije bilo to loše. Nismo bili kruva gladni. Je da nisi smija u cerkvu, ali moglo se i to, samo direktor nisi moga biti. Možda se nije trebalo protiv Boga...."

Jozo sad "pukne": "Ma šta!! Moga je svak šta je god tija, samo nisi moga krast kolko ovi danas. Moga si iz poduzeća uzet šta ti je tribalo, na bolovanje kad ti je god potriba radit na zemlji. Nije svak moga u partiju, ali je svak iz partije moga svašta lipa! Pusti mi te crkvene priče! Popovima je uvik dobro bilo. Pa šta što ih se tu i tamo malko u pržun slalo!"

Jure već pomal umoran od sječe, stresa od političkih predavanja, zamoli: "Jozo ja bi samo da mi dadeš neku svjetiljku da mogu do traktora prebacit drva", na što će Jozo: "Znam ja takve ko ti - crnokošuljaše! Samo bi pljuvali po revoluciji i nama što smo stvarali. E nećete tako više! Evo ti je na bateriju- ali da znaš- ovo ti je šterika dok je Tito još bija živ - imaš mi platit za ovu uslugu 25 kuna, ni Linić ti manje ne uzima, a ako srušiš bateriju još 100 kuna!"

"Fala ti Jozo, pazit ću je ko zjenicu oka svojega" reče Jure odlazeći po mraku s knedlom u grlu misleći da je mukama kraj.

Utovari tako drva na traktor, taman krene ali uto naleti policijsko vozilo. Policajcima se traktor s drvima u mrklom mraku i upaljena baterija učini sumnjivim, pa stadoše, upališe plavu rotaljku i iskoče pred Juru: "TKO SI, ŠTA SI , DI SI KRENIJA, ZAŠTA ĆE TI TA SVJETILJKA?!!"

Juru umalo strefi srčani udar, pa prepadnut jedva prozbori: "Ja sam, Jure, živim nedaleko odavde, nešto sam skupija drva, svjetiljka mi triba za mrak" i u glavi pribire kako će dobit metak, a 40 godina je bija lovac i nikad ni balina ni u liski nije pojeo. Sve konta: "ovo mi je kazna za dvi-tri iljade lisaka koje sam potamanija". Nakon što je lega na pod, okrene se lagano i krene objašnjavat policiji "Ljudi, ja evo krenuo za doma ...." kad u to jedan od policajaca bijesno: "ŠTA TI MISLIŠ - DA SI JOE ŠIMUNIĆ PA DA ĆEMO TI VIKAT "SPREMNI"! Nije ti ovo stadion mamlazu jedan, sad ćeš ti vidit svoga Boga!" - i izvuče pendrek i s pendrekom "uljepšavati" Jurina leđa, rebra, ramena....

Jure sav u čudu, kao vječni protivnik nasilja, pa krene zapomagati "ma ljudi zar vi ne bi trebali štititi nas, zar i vi niste kao ja protiv..." a taman u tom trenu ga pogodi pendrek preko čunjke, ali se policajci odmah zaustaviše: "Oh, oprostite, pa mi nismo znali da ste protiv na referendumu. Primite naše isprike. Da smo znali da ste "protiv" znali bismo odmah da ste civiliziran čovjek, ne bi Vas dirali. Naša vlast ne dira one koji su "protiv".

Jure se diže u modricama, iscrpljen od svega, samo da mu je doći doma, odgovori "sve uredu, samo me pustite, odo doma".

Odoše policajci, a Jure se jedva uspenje na traktor i sa svojom 40 godina starom i neregistriranom prikolicom natovarenom drvima, krene doma. Nakon 10 minuta drmusanja odličnim neretvanskim cestama i ulicama, ne razmišljajući više o kazni, degeneku, bateriji, već samo kako će reći ženi zašto je donio samo ovoliko drva, lagano ugasi traktor, siđe s njega držeći se za rebra, uđe u kuću, kad ga tamo žena Neda spremno dočeka: "Di si nesrićo dosad, sigurno si opet pija pa si pa!"
Jure sav jadan, pokunjen, od bolova više ne može ni govorit, zavali se i sklupča na kauč pa odgovori: "Ma nisam Nede, bija sam samo za to da skupim drva za naš topli dom i protiv nasilja, a oni nedadoše ni topline, ni doma, a opališe me troškom i degenekom."

Nedi ništa nije jasno, pa će mu: " A dobro ti si se napija vrag ti sriću odnija"

"Nisam ja pijan Nede, nego se seren na ovo društvo u kojoj će ljudima prije metar u guzicu, nego cenat u glavu!
Meni se čini da je bitnije u ovoj državi oće li narod moć stavit drvo u guzicu, nego drvo u peć"

- 21:08 - Komentari (12) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< studeni, 2013 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Studeni 2015 (2)
Rujan 2015 (3)
Kolovoz 2015 (3)
Srpanj 2015 (8)
Lipanj 2015 (2)
Svibanj 2015 (7)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (4)
Siječanj 2015 (6)
Prosinac 2014 (9)
Studeni 2014 (2)
Listopad 2014 (2)
Rujan 2014 (7)
Kolovoz 2014 (10)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (4)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (3)
Veljača 2014 (6)
Siječanj 2014 (3)
Prosinac 2013 (9)
Studeni 2013 (3)
Listopad 2013 (3)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (7)
Srpanj 2013 (8)
Lipanj 2013 (8)
Svibanj 2013 (12)
Travanj 2013 (16)
Ožujak 2013 (11)
Veljača 2013 (6)
Siječanj 2013 (12)
Prosinac 2012 (11)
Studeni 2012 (6)
Listopad 2012 (13)
Rujan 2012 (6)
Kolovoz 2012 (11)
Srpanj 2012 (10)
Lipanj 2012 (6)
Svibanj 2012 (5)
Travanj 2012 (10)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (10)
Siječanj 2012 (10)
Prosinac 2011 (8)
Studeni 2011 (10)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

GLAS NARODA!
Pratite naš Facebook profil gdje možete vidjeti i preuzeti zanimljive fotografije Neretve

Vikalica je ukinuta zbog neprimjerene komunikacije i vrijeđanja. Smisao slobode govora nije mogućnost neodgovornog iznošenja neistina ili vrijeđanje.

KONTAKT
norinmatijevici@yahoo.com



brojac poseta
jeftin web hosting