MATIJEVIĆI I NERETVA
08.03.2011., utorak
DAN "NJIH"
|
Danas je Dan žena. Nekad se slavio kao "8. mart". Karanfili, prigodni domjenci, ručkovi, večere za žene, odavali su da su taj dan žene nešto posebno. U školama su se pisale i pjevale pjesmice o ženama, majkama, bakama....... No i taj dan su u pravilu kuhale ručak ili večeru, brinule se o djeci/unucima, prale ili peglale. Danas ipak žene imaju više prava - bar na prvi pogled. Pravno su izjednačene s muškarcima u svim zakonima. U EU i međunarodnim institucijama imaju čak prednost u zapošljavanju. Nasilje u obitelji je strogo kažnjivo i ukoliko netko prijavi muškarca za zlostavljanje u obitelji u pravilu odmah završava u pritvoru. Žene se mogu prijaviti u vojsku, policiju, a u pravosuđu ih ima više od muškaraca. No da li je sve to dovelo do svoje svrhe? Da li je izjednačavanje prava žena dovelo do boljeg života žena? Ne. Pravo na posao je postao i obveza na posao i potisnuo je jednu od osnovnih ženskih poziva - poziv na ulogu majke! Biti uspješan na poslu i biti uspješan u obitelji zahtjeva veliku požrtvovonost i virtuoznost. Pritisak koji društvo sada stvara na žene je mnogo veći nego nekada. Žene imaju svoj biološki sat koji se, koliko god društvo napredovalo, ne pomiče naprijed. Žene i dalje sazrijevaju ranije nego muškarci, a svoj vrhunac dostižu u dvadesetima. Što kažu statistike u Hrvatskoj? Muškarci ulaze u brak u prosjeku u 29-toj godini, a žene u 26-toj. Sve kasniji ulazak u brak i sve kasnije rađanje djece dovodi do manjih obitelji, ali i većih problema (ne)plodnosti žene. Porast neplodnosti se, pored raznih drugih oklnosti, veže i uz kasnije pokušaje zasnivaje obitelji nego što za što je ženski organizam evolucijski predviđen. Žena koja upiše fakultet, teško da će završiti fakultet prije 24. godine. Dok odradi praksu, nađe stalan posao, 30-te su već tu. Biološki sat je otkucao već dio svog najboljeg vremena. Posao za ženu nije lako naći jer privatnici izbjegavaju žene zbog porodiljnih dopusta. Država nažalost nije riješila na adekvatan način prava žena jer je dio "tereta" porodiljstva svalila na privatnike koji praktički plaćaju dio troškova porodiljnih troškova Pritisak koji je društvo "emancipacijom" stvorilo ženama nimalo nije pomoglo ženama. Opet ih je dovelo u situaciju da moraju biti iznimno dobro programirani strojevi ili se oprostiti od nekog svog životnog prava - prava na obitelj (ili dio obitelji) ili prava na normalne radne uvjete i prava iz radnog odnosa. Sjetimo se samo slučaja trgovine "Tommy" u Metkoviću negdje 2005. godine . Djelatnicama (njih 20-ak) koje su gotovo sve primljene s ugovorima na određeno vrijeme (sklapani na 3-6 mjeseci), a koje su zatrudnile, ugovori jednostavno nisu produžavani. Je li netko netko pomislio da je to slučajnost da baš trudnicama nisu produžile ugovore? Ništa manje nemoralno i nezakonito nisu postupali i u drugim neretvanskim trgovinama, tvrtkama i obrtima. Jedno od pitanja koji mnogi poslodavci znaju postavljati kod zapošljavanja, a koje je zabranjeno zakonom, jest "da li planirate uskoro imati djece?". Pozitivan odgovor je u pravilu značio nećeš dobiti posao. Žene su prisiljene čim saznaju za trudnoću fiktivno se prijavljivati kod nekog poslodavca, samo da bi imale pravo na dio porodiljskog od države. Zar smo kao država toliko jadni da pronatalitetnu politiku provodimo na takav način da smo prisilili žene trudnoću doživljavaju kao opasnost za svoj materijalni status, odnosno tragediju. Koliko smo mi građani ove države odgovorni za to stanje? Koliko mi u Neretvi omogućavamo ženama, majkama, bakama pravo na normalan život? Ovaj post ću završiti riječima prof. dr. Dijane Jakovac Lozić, profesorice obiteljskog prava na Pravnom fakultetu u Splitu: "Žene i muškraci nisu jednaki, oni se nadopunjuju" P.S. Sretan vam Dan žena |
