Marin Jurjević o svemu

31.05.2007., četvrtak

MADEIRA

REGIAO AUTONOMA DA MADEIRA
Madeira je otok oko tisuću kilometara zračne linije udaljen od Portugala....najbliži afričkom kontinentu, ali naseljen tek u 15. stoljeću od strane Portugalaca. Do tada je bio nenaseljen ("Gotovo da i nije bilo životinja na njemu u tom trenutku", kazati će turistički vodić). I danas je Maseira portugalski teritorij s velikom autonomijom. Na čelu Regionalne Vlade "oduvijek" je Predsjednik kojeg oni jednostavno zovu Guverner. Portugalski socijaldemokrati tu stalno osvajaju vlast.
Između 25. i 28. svibnja u Funchalu (glavni grad Madeire) je održano zasjedanje Parlamentarne skupštine NATO (NATO Parliamnetary Assembly). Na taj egzotični otok doputovao sam preko Pariza i Lisabona kako bih prisustvovao zasjedanju Parlamentarne skupštine NATO na kojoj se govorilo i o Hrvatskoj u okviru toćke na "Defence and Security" Odboru - pod brojem 7. "Consideration of the draft Report of the Sub-Committies on the Future Security ond Defence Capabilities, on The three Adriatic Aspirants: Capabilitties and Preparation by Sverre MYRLI (Norway), Repporteur".
Tu je Hrvatska je visoko ocjenjena s obzirom na parametre važne za prijem u NATO.
Nekoliko parlamentaraca (holandski i neki drugi) postavilo je pitanje raspoloženja javnog mnijenja u Hrvatskoj - po pitanju eventualnog pristupanja NATO-u.
Članovi Parlamentarne skupštine NATO iz Hrvatske su Krešimir Čosić i Velimir Pleša (HDZ) i ja (SDP)
"Parlamentarna diplomacija" očito postaje sve važnija - pa tako i u radu ove Parlamentarne skupštine. Zato je trebalo upoznati prisutne parlamentarce s podacima iz zadnjeg istraživanja javnog mnijenja u Hrvatskoj po pitanju ulaska u NATO. Rezultati istraživanja su objavljeni 21. svibnja ove godine i po prvi put 52% naših sugrađana podržaje ulazak Hrvatske u NATO a njih 25% je protiv.
U Zagrebu ta podrška iznosi 51%.
U Sjevernoj Hrvatskoj 48%
U Slavoniji 53%
U Lici, Kordunu i Banovini 67%
U Istri, Primorju i Gorekom Kotaru 53%
U Dalmaciji 47%
Istraživanje je napravila GfK Group (Jedan od vodećih međunarodnih instituta za istraživanje tržišta. Treći po značaju u Europi). Istraživanje je obavljeno između 10 - 17. svibnja ove godine na uzorku od 1000 ispitanika.
Prema ovom istraživanju najmanja podrška ulasku u NATO je u Dalmaciji, što predstavlja zanimljivu činjenicu i traži odgovore na neka pitanja.
Ulazak Hrvatske u NATO podržava 61% muškaraca i 43% žena.
Po dobnim skupinama, ulazak Hrvatske u NATO podržava:
51% građana između 18-24 g.
48% građana između 25-34 g.
47% građana između 35-44 g.
55% građana između 45-54 g.
59% građana između 55-64 g. i
55% građana iznad 65 g.
Što se tiče obrazovne strukture ulazak Hrvatske u NATO podržava:
49% građana bez osnovne i s završenom osnovnom školom
53% građana sa završenom srednjom školom i
55% građana s završenim fakultetom.
Po mjestu boravka , ulazak Hrvatske u NATO podržava 50% seoskog stanovnišzva i 53% urbanog stanovništva. Isto tako 53% zaposlenih podržava ulazak u NATO a 51% nezaposlenih podržava taj ulazak.
Po kriteriju posla kojim se bave 53% profesionalaca, menadžera, eksperata i sl. podržava ulazak Hrvatsle u NATO. Zatim: 55% službenika podržava taj ulazak, 48% radnika i poljoprivrednika, 44% nezaposlenih, domaćica i studenata i 57% umirovljenika.
Ovo istraživanje je važno jer po prvi put na ovaj način utvrđuje "raspoloženje" hrvatskih građana u odnosu na pitanje mogućeg ulaska Hrvatske u NATO. Zato je i važno - kao što je važno i to da se otvori javni razgovor o ovoj temi.
Osobno mislim da bi nam ulazak više koristio nego štetio ali da se o tome moraju izjasniti građani na referendumu a ne političari u Hrvatskom Saboru. Znam da Ustav ne obvezuje raspisivanje referenduma za donošenje takve odluke ali ja je osobno nikada ne bih bio spreman prihvatiti ukoliko se sa njom ne složi većina građana Hrvatske - a to se može utvrditi samo na jedan način: Pitajući ih i poštivajući samo njihovu i ničiju drugu volju!

- 15:46 - Komentari (102) - Isprintaj - #

20.05.2007., nedjelja

STAROST

Ništa nije nepostojanije od obrisa starosti niti od pitanja: Kad čovjek zaista postaje star?
Je li čovjek star onoliko koliko je staro njegovo srce, njegov "duh" ili nešto treče...teško je odgovoriti.
Jedini čin koji obilježava taj prijelaz (iz "jednog" u "drugo" stanje) pripada samo "našem vremenu" i nije prirodan: to je povlačenje u PENZIJU - dakle, to je trenutak koji više određuju društveno ekonomske prinude nego naše stvarne godine starosti.
Naravno da biološki ljudi počinju da stare od trenutka svog rođenja - ali veoma razlićitim brzinama. Društveni položaj, način života, kulturno okruženje ubrzavaju ili usporavaju bio fiziološki razvoj i uvode nas u starost u veoma različitim godinama.
Ipak, starost je u suštini biološka pojava čiji mehanizam ni do danas nije u potpunosti shvaćen. Pitanja ostaju: Kako to da stanice koje su potencijalno besmrtne na kraju oslabe i uzumru uslijed neobnavljanja? Neki to pripisuju gomili grešaka u prevođenju genetske poruke - koje bi na kraju vodilo završnoj "katastrofi" ("error catastroph theory"). Jedna slična teorija tvrdi kako s vremenom mehanizam dekodiranja genetskih poruka od strane stanica slabi - dovodeći na kraju do izmjene bio sintetičke aktivnosti. Treči, pak, govore o genetičkom programiranju starosti. Ali bez obzira na sve te teorije i što je uzrok starenja...starost je stvarnost od koje oni koji do nje još nisu dospjeli strahuju - a stari je ljudi teško doživljavaju (nerijetko omalovažavani, prezreni, siromašni). Zato ljudi općenito doživljavaju starost kao "neizlječivu i strašnu bolest".
U primitivnim društvima ulazak u starost značilo je smrt (jer su se ta društva staraca uglavnom odricala - napuštala ih da umru sami ili ih ubijala i jela na posebnim ritualnim "gozbama")
CARSTVO INKA bilo je posebna priča.
To Carstvo bilo je nesumnjivo totalitarno. Ali je činjenica kako su "stare Inke" pokušavale riješiti "proturječnost starosti" propisujući točno određenu ulogu starim ljudima. Naime Inke su bile izvanredno organizirani. U takvom društvu svatko je imao svoje mjesto i svoju ulogu koju je trebao da "igra" (Zanimljiva je paralela s Platonovom idejom "idealne Države"). Činjenica je da društvo Inka ne odbacuje svoje stare ljude već ih uključuje u grupu, zapošljava (u skladu s njihovim sposobnostima) i izdržava (Prije uspostave Carstva Inka indiosi su ubijali i jeli svoje stare).
Dakle, Inke osiguravaju starcima sigurnost. Zanimljivo je da oni vrše svakih pet godina popise stanovništva i da stanovnike dijele na "starosne razrede". Oni između 50-78 godina bili su "stari ljudi koji još dobro hodaju". Preko 78 godina bila je kategorija "bezzubih" i "onih koji slabo čuju" pa zatim "starih koji samo jedu i spavaju" i na kraju "onih još starijih". Sve ovo pretpostavlja izuzetno dug vijek - što su suvremeni etnolozi i potvrdili.
Inače u pretkolumbovskom društvu "bez pisma" - stari čuvaju svoju tradicionalnu ulogu "živih arhiva". Oni se koriste kao "mudriji", kao "savjetnici" koji okružuju vladara.
Za stare ljude iz naroda brigu na sebe preuzima zajednica. U Carstvu Inka seljaci su tako morali da obrađuju zemlju staraca odmah poslije "zemlje sa imanja Sunca" - i to besplatno. Postojali su Javni magazini iz kojih se starcima dodjeljivalo žito. Poseban danak bio je zaveden u obliku kuluka - koji se sastojao u izradi odjeće i obuće za stare ljude a OD POREZA SU BILI IZUZETI SVI INDIOSI STARIJI OD 50 GODINA.
Sustav društvene (socijalne) sigurnosti i brige kod Inka imao je protivtežu u STROGOJ ZABRANI NERADA.
Svi koji su bili dovoljno zdravi prihvaćali su se rada i kod njih je bila najveća sramota kada bi se netko javno kažnjavao zbog besposličarenja. Postojali su posebni suci (ilactamayu) koji su zalazili u kuće stanovnika Carstva i strogo pazili da se svatko bavi nekim korisnim radom (bio propisan i za slijepe, gluhe, bogalje, nijeme itd. - u skladu s njihovim mogućnostima).
Naravno, to je bilo hiperorganizirano (totalitarno) društvo u kojem je svatko morao igrati neku ulogu u korist zajednice.
Sve to nije odagnalo strah od starosti. Ona se pokušava odagnati raznim obredima a indiosi vjeruju kako postoji CVIJET VJEČNE MLADOSTI koji raste tamo negdje gdje su danas granice između Perua i Ekvadora.
SEMITI smatraju kako je starost "zlo" po onoga koga snađe i svi izvori magije, vradžbina, religije i medicine su upregnuti ne bi li joj se našlo "lijeka". EGIPČANI su izgleda prvi počeli razmišljati o uzrocima starenja. U KINI se razumijevanje starosti bazira na Taoizmu pa se starenje shvaća kao "oblik bolesti" izazvane neravnotežom u tijelu između dva univerzalna i suprostavljena principa: JIN-a i JANG-a. Kraj čovjekova života približava se onda kada on više ne može prevladati svoje slabosti. U INDIJI Sushruta Samhita tvrdi kako zdravlje počiva na skladu elementarnih materija tijela. Narušavanje ovog sklada izaziva bolesti. Dakle u čovjeku postoje "klice smrti" koje ga neizbježno "programiraju" u pravcu opadanja tog sklada i okončanja života.
I Hindusi i Kinezi tragaju za tajnom vraćanja mladosti. Ali dok Kinezi očekuju samo mogućnost da duže uživaju u životu Hindusi žele produžiti život što je moguće dulje kako bi mogli koristiti duži period duhovne pripreme za završni cilj NIRVANE - kada će duša biti oslobođena reinkarnacija - da bi se pridružila "univerzalnoj duši".
ANTIČKA GRČKA je majka "zapadne kulture". Tamo prevladava mišljenje kako je "staračka nemoć" u kojoj junaci "kržljaju" gora od smrti koja jamči "veličinu sudbine" Zato je sretan bio Aleksandar Makedonski što nije dočekao bore. Taj osvajač duguje svoju slavu svojoj mladosti kao i njegov uzor - božanski Ahil. Zar "sumorna starost" kako ju je nazivao Hesiod nije "kći noći", "boginja Mraka"i "unuka Kaosa". Braća i sestre su joj bili Sudbina, Smrt, Bijeda, San i Pohlepa. Boravište joj je bilo "predvorje Pakla" gdje su joj u susjedstvu bili Užas, Glad, Bolest, Sirotinja, Iscrpljenost i Smrt. I sama Vjećnost je bez ikakve vrijednosti ukoliko je mora pratiti Starost. Zato Olimpski bogovi ne vole stare ljude. "I Bogovi mrze starost" stavlja Homer te riječi u usta Afroditi - pa je onda jasno da se svi Junaci boje da prekoraće "prokleti prag starosti".
PLATON je, s druge strane, bio glavni "advokat starosti" - a Aristotel zastupa optužnicu.
Po Platonovoj "Idealnoj Državi" stari ljudi bi imali lijepu ulogu ("Stari ljudi treba da naređuju a mladi da slušaju"). Zato njegova idealna Država ima sve karakteristike gerontokracije (čak bi se ljudi mogli "napijati" tek nakon 40-te godine života!).
ARISTOTEL smatra kako starost nije nikakvo jamstvo mudrosti a još manje političke sposobnosti. Po njemu, starost je najčešće samo "gomilanje grešaka u duhu" koji je s godinama ogrubio. Platon je bio uvjeren kako sa slabljenjem čula rastu "duševne sposobnosti" jer se čovjek oslobađa "robovanja strastima". Za Aristotela to je glupost jer on vjeruje u jedinstvo duha i tijela i slabljenjem jednog slabi i drugo. On kaže: "Duh isto onako kao i tijelo podliježe starenju". Bio je učitelj Aleksandra Makedonskog koji umire mlad (iako je za Aristiotela vrhunac čovjekovih sposobnosti negdje oko 50-te godine).
SPARTANCi su poštivali starce puno više od Atenjana. Osobenost Sparte bilo je Vijeće koje se zvalo GERUSIJA a sastojalo se od 30 doživotno aklamacijom izabranih staraca između građana starijih od 60 godina. To Vijeće vodi cjelokupnu politiku, priprema zakone, suvereni je sudac u svim sporovima, donosi odluke o progonstvu i smrti, može suditi kraljevima itd. Isti se sustav kasnije uspostavlja u Efesu, Krotonu, Knidu i Korintu. Solonove reforme bile su značajne u Antici i u korist staraca (Vladavina AEROPAGA - aristokratskog tijela sastavljenog od nekadašnjih arhonata - koji se nisu mogli smijeniti niti su bili podložni odgovornosti). To traje dok na vlast ne dolaze demokrati kada se uspostavlja novi sustav oslobođen prevlasti staraca (Tako Aristotel poučava Ustav Atene kao model oslobođen od prevlasti staraca).
Dakle - problem starosti oduvijek je bio i politički a ne samo individualno psihočoški problem.
DANAS - u tržišnom društvu, prepoznato je kako je STAROST STVARNOST u kojoj se i STARI LJUDI doživljavaju kao KLIJENTELA. Starost se u marketingu koristi kao izvor promidžbe i zarade. "Trgovci slobodnim vremenom" posebno se okomljuju na starije dobne skupine suvremene populacije (koja raste zbog napretka medicine i dr.). Stavljaju svoje "šape" na njih i ubacuju ih u "privredno kolo". Oni postaju nova meta za trgovce - ali i za politiku i političare. Tamo gdje su penzioneri (kao kod nas) ugrožena i obespravljena skupina - oni postaju zanimljiv "plijen" političkih trgovaca i vođa. Pojavljuju se i specijalizirane umirovljeničke stranke - a na terenu su njihovi izabrani (postariji) viječnici nerijetko najhitriji "u pretrčavanju" iz jednog političkog tabora u drugi. Ovisno o sasvim materijalnim a manje duhovnim motivima. Starost tako zadobija još jednu novu dimenziju - trgovine tragedijom jedne velike skupine naših sugrađana koju je u tu poziciju satjerala pljačkaška i bezskrupulozna politika. Apsurd je što ti najsiromašniji slojevi postaju najinteresantniji za dodatnu manipulaciju i "sisanje" od strane raznih "političkih vampira" A u vremenima kad se psihološka granica starosti pomakla prema višim dobnim skupinama kod nas se izvršilo masovno umirovljenje mladih ljudi - i tako ih se na umjetan način utjeralo u kategoriju "staraca" ubijajući ih se u socijalnom značenju tog pojma. A najveći cinizam je u tome što oni koji su ih ljudski i društveno marginalizirali sada glume njihove dobrotvore i spasitelje tražeći od njih pomoć da zadrže svoju političku vlast.
Zato vratiti dignitet starosti i ljudima koji je danas žive u Hrvatskoj znači vratiti dostojanstvo i svima nama!

- 18:07 - Komentari (129) - Isprintaj - #

15.05.2007., utorak

DRŽ´TE LOPOVA !

Nekidan sam u poštanskom sandučiću našao "pismo" Općinskog državnog odvjetništva u Splitu kojim se pozivam da 14. svibnja 2007. godine u 13 sati "pristupim u ovo Općinsko državno odvjetništvo....radi davanja potrebnih obavijesti". Jučer sam se odazvao na to uljudno pismo smatrajući da se ne trebam pozivati na imunitet saborskog zastupnika kojeg mi garantira Ustav RH i Poslovnik Sabora RH. Naime, bio sam i jesam mišljenja kako u ovoj prilici trebam postupiti na isti način kako bi tome pristupio bilo koji građanin "Lijepe naše" bez obzira čime se bavi i koju funkciju obnaša.
Posebno sam bio motiviran time što sam "na davanje potrebnih obavijesti" bio pozvan u Općinsko državno odvjetništvo "vezano za kaznenu prijavu koju je protiv (mene) podnijelo odvjetničko društvo Andreis i Čogurić iz Zagreba, te odvjetnica Ankica Luetić iz Splita, a kao punomoćnik Gorana Vukasovića i Ante Luetića, te Drage Mačeka, a zbog kaznenog djela širenja lažnih i uznemiravajućih glasina".
Tako piše u dopisu državnog odvjetništva.
Razgovor u Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu je bio korektan i tu zaista nemam nikakvih primjedbi. Ljudi rade svoj posao na osnovu zaprimljene kaznene prijave.
A tko to mene prijavljuje ?
Sjećate li se pravdoljubive "ekipe iz splitskog Škvera" i one aferice oko "isparavanja" nešto miljuna dolara čiji vlasnici su građani Hrvatske - a koje je izgleda "papila maca" ? Sjećate li se dopisa austrijskog Ministarstva unutarnjih poslova koje izražava sumnju u pranje novca. Sjećate li se Interpola koji je uznemirio hrvatsku javnost šireći takve priče. A i FBI nije nevin u ovoj priči. I oni su nešto "lajali" oko toga. Pamti li još itko ugovore koji su potpisani s jednim brodovlasnikom koji je po svakom brodu koji je naručio dobio nešto miljuna dolara u svopj džep "da opremi brod stolovima za ping-pong, stoljnacima, beštekom, servisima za jelo" itd. Ima li još onih kojima je u pameti jedan račun u Austriji na koji je sjela lova sa Cipra u stilu "Lesi se vraća kući" (samo tko je gospodar?)! Zna li itko tko je Branko Vukelić i u kojoj je vladi on ministar? Je li to onaj isti barba Branko koji je na čelu Nadzornog odbora splitskog škvera ? Da li je to onaj čovjek koji pati od "parcijalne amnezije" pa se ničega više ne sjeća. Možda je to onaj isti ministar koji je u Saboru izjavio kako "su ga prevarili". A dobro je Hebrang reka kako predsjednici Nadzornih odbora nemaju vremena čitati materijale i Ugovore. Imaju oni i važnijih stvari u životu. Pa ko bi to sve izdrža ?! Nisu oni Supermani nego naši ministri. Ministrirati znači "služiti". I, eto, oni nam služe - a nezahvalna raja još grinta i nešto izvoljeva. A sjeća li se tko doktora Ive, našeg premijera, kako me je ono "opra" na "aktualnom satu" kad sam ga pita "di su šoldi iz splitskog Škvera" ?! A je se bija najidija ! Sve mi je po spisku skresa...i strice i babe i dide...ali nikako da se siti "di su šoldi"!
A splitska policija ! E to je tek pravo ćudo ! Policijska uprava Žuupanije splitsko dalmatinske dobila zadatak "da ispita stvar". I brže bolje, dok je istraga još trajala izišli su u javnost sa stavom "kako tamo sve štima", kako nema ni traga od eventualnih kriminalnih radnji. Naime, oni su ka neki naš domaći Nostradamus. Sve znaju unaprid ! Istraga tek počela a oni brže bolje u javnost s izjavom da je sve OK. I nemojte mislit da je to nešto loše! Ma ne, momci su samo izašli u javnost s unaprijed naučenom lekcijom - jer od viška znanja glava ne boli! Samo tupani drugačije misle! I na kraju je Državno odvjetništvo odlučilo sve to procesuirati i ne čekajući više bajne "splitske istražitelje" da išta zaključe (jer iako su prije pola godine objavili "Urbi et Orbi" da je u splitskom škveru sve u najboljem redu - njihova "istraga" još traje i svaki bi im postariji puž zamjerio na brzini).
I kad se malo bolje čovjek zamisli - a što sam ja drugo radio nego uznemiravao javnost!
Prvo sam uznemirio i snerva našeg premijera Sanadera koji je onako infotan i jidan "izgubija busulu" pa je onda ispa divljak isprid ciloga svita i to usrid hrvatskog Parlamenta. Pa je ministar Vukelić (dobri naš Branko!) par puta tako pocrvenija i parilo se da će eksplodirat, šta u Saboru šta na TV u ono "Otvoreno" kad sam i tamo uznemirava javnost - da ga je skoro kolpalo ! Onda sam uznemirija penzionere koji uredno primaju svoju mižerju i trpe muke Tantalove ne bi li nekako živi dogurali do kraja miseca . Pa san uznemirija sve one šta po kontejnerima skupljaju plastične boce a doma u veltrinu uredno čuvaju "Sanaderovu garantnu karticu" koju je ono prije izbora dilija - kako će nam Hrvatska procvitat kad se on doćepa vlasti. Pa san uznemirija radnike u škveru koji su patili i koji nisu mogli noću spavat misleći na svoje bidne šefove koji se za njih muće i potpisuju ugovore s ovim i onim - a tamo ih neki zločesti Jurtjević gnjavi i nervira. I to javno ! Pa san uznemirija i njihove advokate - i oni bi bili pukli da me nisu tužili i digli, ka šta je i red za ovolika zlodjela koja sam napravija, "kaznenu prijavu radi uznemiravanja javnosti"!
Jedino se ćudim šta nisu digli kaznenu prijavu i protiv državnog odvjetništva jer oni sumnjiće njihove štičenike za neke ako se ne varam kažnjive rabote - pa taj spis ima par iljada stranica.
Šta su se uvatili mene - jer evo cili san se smrza o straja - a to i nije loše na ovu vrućinu !
Zato - fala in od sveg srca jer ništa vridnije od poštena svita !
Još samo da je uvatit lopove pa ma di oni bili i pa ma iza koga se oni još uvik krili !

- 07:08 - Komentari (89) - Isprintaj - #

11.05.2007., petak

EUROPA

Europa je bila kći sidonskog kralja Agenora (praoca Feničana) i žena Telefastova. Bijaše lijepa kao boginja. U nju se zaljubio sam Zeus, prikazao joj se u obliku zlatnog bika i oteo je. Iz zahvalnosti što mu je bila ljubavnica dao je kontinentu ime EUROPA.
Što je danas EUROPA ?
Umorna "Stara Gospođa" ? Jedan od pet Kontinenata ? Jupiterov satelit na kojem postoje naznake nekih oblika praživota ? Pjesma Carlosa Santane ? Je li Europa samo "poligon" na kojem je u 8. stoljeću Karlo Martel ("Karlo malj", "maca", "čekić":::) možda privremeno, u bitci kod Poitiersa zaustavio prodor Arapa prema Zapadu ?
Što je Europa ?
Mi slavimo Dan Europe (9. svibnja) kojega zovemo još Dan pobjede - pobijede nad fašizmom. Je li to Europa ? Bastion antifašizma ? Inkarnacija demokracije ?
Ili u njoj još uvijek žive sve te podvojenosti: podvojenosti "žene" i "ljubavnice" Hladnog nebeskog tijela i "Majke Praživota" ? Najtolerantnijeg dijela Svijeta ili "mjesto sukoba" Kršćanstva i Islama ? Simbol pobjede suvremene političke demokracije ili "rodno mjesto" fašizma ?
Kada je 12. listopada 1936.g. frankistički general Millan Astray uzviknuo "VIVA LA MUERTE !" ("Živjela smrt!") i "MUERA LA INTELIGENCIA !" ("Nek umre inteligencija !") - je li i to bila Europa ili je Europu i u tom trenutku prestavljao umorni filozof i rektor sveučilišta u Salamanci Miguel de Unamuno koji je pisao o Don Quijoteu i "Tragičnom osjećaju života" i koji je tog strašnog dana bio nazočan kada su izgovorene te prijeteče riječi koje će postati simbol fašista ?
Tko je i tada bio Europa ? I je li ona osuđena na tu stalnu dihotomiju između Dobra i Zla - kao svoje vjećne Sudbine ? Je li taj unutarnji rascjep njen istinski usud ?
Španjolska 1936. godine i građanski rat koji izbija između legalne vlasti "republikanaca" i desničarskih nacionalista, "pobunjenika" čiji simbol postaje falanga i Francova vojska možda su samo bili navještenje jedne nove, suvremene dihotomije Europe između Dobra i Zla - između Demokracije i Fašizma.
Simbol tog sukoba koji se ciklički ponavlja postaje baskijski grad Guernica.
Španjolski građanski rat tek se razbuktavao. Tog poslijepodneva 25. travnja 1937. godine u 16,30 sati pojavio se i dvomotorac Doriner-17
iz njemačke LEGIJE CONDOR - u niskom letu, nadliječući grad. Nekoliko minuta kasnije slijede ga tri talijanska tromotorca Savoia- Marchetti
na 3 600 metara visine koji nadgledaju Guerniku u liniji sjever - jug.
Oni bacaju na gradić 36 bombi od 50 kg. Tada stižu dva njemačka bombardera Heinkel - 111 i četiri talijanska aviona Chirri i također istovaruju smrtonosni teret bombi.
Guernica je bila republikanski grad napadnut od internacionalnog fašističkog zrakoplovstva. U Španjolskoj već postoje Internacionalne republikanske brigade. Tu se sukobe "Dva Svijeta": demokratski i nedemokratski. Tu se sukobe dvije Internacionale: Dobra i Zla, Demokracije i Totalitarizma.
Po naređenju baskijskog predsjednika Aguirre-a u 18 sati uzlijeće jedini postojeći republikanski zrakoplov u Baskiji tipa Chato s pilotom Julianom Barberom. Nadlijeće grad i uočava približavanje "crnih".
U 18,30 sati jedna za drugom pojavljuju se tri fašističke formacije zrakoplova koje lete u obliku "klina". Svaku od njih čine po šest njemačkih tromotoraca Junker - 52 praćenih sa po dvanaest talijanskih Chirrija. U samo jednom preletu bombarderi bacaju 20 tona bombi od 250 i 50 kg. Bacane su i zapaljive bombe od 1 kg u aluminijskom kapsulama.
Srušeno je i izgorjelo je u požarima 30% Guernice. Poginule su 126 osobe.To je bio prvi grad razoren zrakoplovnim napadom takve vrste.
Otpočelo je jedno novo doba u Europi. Doba fašističke vojne agresije....puno prije Poljske.
A europska Demokracija uglavnom je šutjela. Osim one koja se došla boriti u Španjolsku na strani republikanaca.
Prvi put tu se susrećemo i sa posebnom vrstom propagande. Falangističke novine su pisale: "Grad su zapalile crvene horde u službi krimninalca Aguirre-a!" Kada je u Granadi, od strane opskurnih lokalnih desničara, ubijen najveći španjolski pjesnik tog doba Lorca ("najmilije dijete Španjolske") - nacionalističke novine su pisale kako su se "crveni" počeli obračunavati "između sebe"!
Goebelsovska Europa kucala je na vrata.
Velika medijska manipulacija postala je stvarnost.
Puno poslije, za vrijeme suđenja nacistima u Nurembergu (1945. godine), sudac je zapitao nacističkog generala Hermanna Goringa: "Sjećate li se Guernice?"
"Samo trenutak", odgovorio je gojazni maršal. "Sjećam se. U stvari to je bila jedna vježba za Luftwaffe!"
Kada je sudac spomenuo mrtve...žene, djecu - maršal je odgovorio suho : "Nažalost, ali nismo mogli postupiti drugačije. U tom momentu takva se iskustva nisu mogla steći na drugom mjestu!"
Guernica je bila vježba za nove zrakoplove i novu doktrinu bombardiranja gradova. Talijani su htjeli isprobati nove zrakoplove Savoia 79 koji letjeli 430 km/h, bili brži od republikanskih lovaca i nosili su teret od 1 500 kg. bombi. Htjeli su provjerit preciznost bombardiranja sa velike visine na određene mete. Njemce je zanimao efekt "koncentriranog bombardiranja" i što je bila novost. "psihološki efekt takvog bombardiranja na moral neprijatelja".
Zaista počela su orvelovska vremena a sam Orwell borio se na strani republikanaca u Španjolskoj. Ljudi su, čitavi gradovi su, postali predmet "promatranog eksperimenta" - pretvarali su se u "zamorce" s kojima su eksperimentatori manipulirali bez ikakvih ljudskih osjećaja. Sudarile su se dvije Europe, pa i dva Svijeta - na jednom mjestu.
Umjetnost - kao jedno od zadnjih utočišta ljudskosti progovorila je o ovoj zločinačkoj zbilji. Picasso crta svoju slavnu "Guernicu" (danas u Museo de Arte Moderno de Barcelona) kao vapaj demokratske i kreativne Europe prema onom njenom dijelu koji je samo šutio i gledao kako neman Zla proždire temelje jedne civilizacije.
Gabriel Jackson piše kako je u španjolskom građanskom ratu u samim bitkama poginulo 100 000 - 125 000 ljudi. U bombardiranjima 10 000, od bolesti 50 000. Kao posljedica represije republikanaca 20 000 i od represalija u zoni nacionalista (1936 - 1944.) 150 000 - 200 000 ljudi.
I to je bila Nova Europa - više ih je gubilo živote od represalija nego u samim bitkama.
Naravno, nije se radilo o sukobu CRNIH i CRVENIH (iako, zanimljivo, na čelu EJERCITO POPULAR - "NARODNE VOJSKE" stoji Vicente Rojo ili "Vicente Crveni") nego o sukobu dva civilizacijska modela.
Ono s čime se mi možemo ponosit je činjenica da su za nekoliko godina naši antifašisti osigurali da Hrvatska bude na strani svjetske antifašističke koalicije - i da se svsta u sile pobjednice drugog svjetskog rata.
Ali pitanje što je Europa i što smo mi u njoj danas - ostaje.
Duboka podvojenost se pajavljuje ne na planu "velikih sukoba" nego niz atomiziranih segmenata jedne razmrvljene cjeline. U tom sukobu opskurni uzvik falangističkog generala Astraya "VIVA LA MUERTE !" mora jednom zauvijek ustuknuti pred ljepotom pjesme "GRACIAS A LA VIDA !" ("Hvala ti živote") Violete Parra.

- 05:35 - Komentari (65) - Isprintaj - #

04.05.2007., petak

AVET INTERNETA HRVATSKOM ŠETA

Nekidan (2. svibnja) jedan od sudionika TV emisije "Piramida" uzviknuo je:
"ŠTO MANJE TOG INTERNETA!"
U tom trenutku raspravljalo se o prijedlozima programa seksualnog odgoja u našim školama . I za sve što ne valja i što kvari "mladalačke čari" - proglašen je INTERNET. To nije prvi put da se kod nas javlja "atiinternetski duh". Za neke je internet postao inkarnacija "svega što ne valja" - najgori simbol "gnjilog Zapada" i neselektiranog uvoza najrazličitijeg "duhovnog smeća" u idilićne prostore "domaće duhovnosti !
Ratnici očuvanja našeg nedirnutog mentalnog djevićanstva su se zato jako uznemirili.
Samuraji ognjištarskog mentaliteta su navukli svoje oklope i naoružani "sirom i vrhnjem" jurišaju na internet (U istoj emisiji jedan sudionik nadahnuto klikće: "Nama je dobro - mi imamo sir i vrhnje!")
Borba protiv interneta postaje za dio iziritirane javnosti svojevrstan "pokret otpora" prema nevidljivom "mrskom neprijatelju" koji porobljava i mijenja naše tisućljetne navade i kosi travu na livadama naše tradicije. A oni bi se rado još dugo po njiima valjali. To je jedan specifićan antiglobalizam jer internet sve globalizira, manipulira i iritira.
Možda je tu nesretnu globalizaciju pokrenuo još Džingis Kan ili kršćanstvo? A možda je Kolumbo za sve kriv? I širenje pisane riječi pomalo je sumnjivo...ili možda helenizam snosi krivicu? Milijun pitanja i teorija - ali "aždaja je tu", internet proždire naš mir i nije teško pretpostaviti kako se tu radi o "nećistim poslima"! Nešto se treba radikalno poduzeti jer od interneta pa do lošeg odgoja mladih ostaje nam, na kraju, samo jedan mali korak. To samo slijepci i "sumnjivci" ne vide ! Svatko "pametan" shvaća kako ovdje je riječ o uroti.
Što će nama, uostalom internet?
Naš sudionik u "Piramidi" zato mudro zaključuje : "Trebamo im dokazati da smo još veći europejci od njih!"
Od koga ?
Pa valjda od ljubitelja i obožavatelja kulta interneta!
I bojim se, sve se bojim da se ne pojavi neki novi autohtoni hrvatski "ludistički pokret" (kao onaj davno u Engleskoj kada su radnici uništavali strojeve umišljajući kako su strojevi krivi što gube posao jer je nova tehnologija preuzimala neke funkcije radne snage) sa pravim domaćim vitezovima obrane našeg slavnog i junačkog "duha tradicije" koji je u opasnosti.
A sve to za neke već postaje i pitanje obrane ćasti - a tu nas ne dirajte !
Jer kad se čuvari domaćeg ćudoređa uzbude onda su i najluđi odgovori mogući!

- 07:14 - Komentari (121) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.