Marin Jurjević o svemu

< srpanj, 2019 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (2)
Kolovoz 2019 (2)
Srpanj 2019 (2)
Lipanj 2019 (1)
Studeni 2018 (1)
Listopad 2018 (1)
Rujan 2018 (1)
Srpanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (3)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (1)
Veljača 2018 (2)
Siječanj 2018 (1)
Travanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Studeni 2016 (2)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (1)
Svibanj 2016 (1)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (9)
Siječanj 2016 (1)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Rujan 2013 (1)
Srpanj 2012 (1)
Lipanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (4)
Lipanj 2011 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Informacije građanima

Linkovi
Dišpet- Fanzin Foruma mladih SDP-a Split
SDP Split
Forum mladih SDP-a Split
Blog.hr
Marija Lugaric
Nenad Stazic
Davorko Vidovic
Zoran Milanović
SDP
Sabor RH

Counter
Get a Counter

25.07.2019., četvrtak

MEKSIKANAC U SPLITU


U Split je napokon doputovao moj stari meksički prijatelj Héctor. Godinu dana bili smo cimeri u Ciudad de Méxicu u stanu gospođe Viktorije u samom središtu tog megalopolisa u predivnom kvartu Colonia Santa Maria la Ribera. Sada sjedimo uz more na terasi Procaffea u splitskom Špinutu opušteno ćakulajući uz pićence.
Héctor je očaran svime što vidi, nasmijan, znatiželjan i pričljiv ko da je pravi Dalmatinac. Što se toga tiče možda su nam oni najsličniji. Sinoć kasno navečer malo smo gledali televiziju pa je shvatio da je glavna politička tema u Hrvatskoj smjena, mješanje i pretumbavanje ministara u vladi. On je politiziran čovjek i sve ga to zanima pa stalno nešto zapitkuje.
“A tko je na vlasti u Hrvatskoj ? Ljevica kao u Meksiku ?”, pita me Héctor.
“A ne, nije…U Hrvatskoj ti je na vlasti jedna mješavina svega i svačega. Glavna je jedna stranka desnog centra koji mnogi smatraju pravom majkom svih desnica u Hrvatskoj. Oni sebe nazivaju demokršćanima iako je to upitno. Oni najduže vladaju Hrvatskom ali ne bi mogli vladati bez izdajnika s ljevice koji glasaju za njih i izdajničkih stranaka iz bivše lijeve koalicije koju su predvodili socijaldemokrati. Onda su tu još i nacionalne manjine, pa odmetnuti pojedinci sa svih strana i svašta drugo…Ma tko bi ti to sve objasnio , komplicirano je ?!”
“Ha, ha , ha…Luđi ste on nas”, zaceni se moj meksički amigo. “A kako se zove ta vaša glavna desna stranka ?”
“Ma nije ti to lako ni prevesta da shvatiš. Oni su više kao neki pokret koji se nazvao strankom ali nekako najbliže značenje njihovog imena bi bilo : Unión Democrática Croata.”
“Ay caramba !”, uzvikne Héctor a ljudi s drugih stolova počmu se polako okretati i sve više buljiti začuđeno u nas jer je moj bučni korpulentni amigo očito počeo privlačiti opću pažnju gotovo cijele terase.
“Ne viči Héctor, molim te”, potiho ću mu ja a on opet prasne u svoj nezaustavljivi smijeh.
“Unionisti su nekakvi zajedničari, komunitarci, komunisti…Ha ha ha…Pa kakva je to ta vaša desnica za majku Božju…za koju bi, sudeći po njenom imenu, u mom Meksiku svi mislili da se radi o nekakvoj komunističkoj stranci !?”
“Ajme, pusti me sad s tim svojim glupostima Héctor…Ovo je Hrvatska a ne Meksiko. Ko će tebi sad sve to objasniti ? To su naše specifičnosti ! Kompliciramo je to. Istina je da tamo ima puno bivših članova Komunističke Partije, oni su je i osnovali..Čak je istina i to da ih je osnovao i da im je prvi predsjednik bio jedan bivši komunistički general. Najmlađi Titov general. A oni su, kao, žestoki antikomunisti. Preskočimo sad to inače tek onda nečeš ništa moći shvatiti. Uglavnom trenutno je velika kriza njihove vlade i premijer upravo mijenja 5-6 ministara, ne znam ni ja koliko ! Eto, to ti je onako najkraće.”
“Ha ha ha ! A šta su uradili ?”
“Svašta, uglavnom je pitanje sumnji u korumpiranost, neobjašnjivi problemi zgrtanja imovine, zemalja, parcela, kuća, roštilj-stanova , vikendica, čari-bari pretvorbe negrađevnih u građevne zone, pa onda abrakadabra kupovine za jeftine pare pa prodaje tih parcela za skupe pare, čudnovatih poslova sa sumnjivim privatnicima, firmama od jednog zaposlenog, off shore kompanije i sto drugih čuda…Svašta, ima tu svašta. Ma hrvatska posla !”
“E, pa onda ste kao i Meksiko, a tako ste mali. Krade se ! Je li ? Krade se !”
“Ma ništa to nije dokazano Héctor…Sve su to samo sumnje…Kod nas ti istrage traju trista godina. Sve pada u zastaru. A imovina ostaje onome tko ju je čapio. Njihovoj djeci, unucima…Na kraju nitko od njih ne strada jedino, u najgorem slučaju, odu u hladovinu Parlamenta ili negdje gdje isto nije loše Znaš ti kako to već ide. Ni vi niste loši u tome”
“Znam, znam…Kako ne bih znao…Ali, por favor, daj mi neki vaš primjer. Svoje znam.”
“Pa evo..ovako. Recimo jedna ministrica je tri godine vozila auto a nije smjela. Istekla joj je dozvola. Jednostavno nije smjela bit u prometu niti na cesti a bila je. I ne samo da je bila na cesti i vozila bez važečeg dokumenta nego je došlo do saobračajke u kojoj je stradala jedna djevojčica. Eto…Ona je poslije suzila i bilo joj je puno puno žao te curice i tako to..Čak joj je i krunicu krunicu u bolnicu da joj bude lakše. Toliko je dobra ! Ona je jedna puno fino i emotivno čeljade, zamalo je postala i europarlamentarka.”
“Aha, znači nju je predsjednik vlade mora odmah zamijenit jer je ona završila u zatvoru !”
“Ma nije…Ništa ti ne razumiješ amigo ! Nju premijer nije tada smijenio niti je ona završila u zatvoru. On je nju tada branio. I to kako ! Žestoko ! Evo baš su jučer mediji objavili da je ona nevina, da ništa nije kriva i da je sve OK !”
“Mooolim !”…Raskolači oči Hector. “Dakle vozila je bez vozačke dozvole !”
“Ma je, rekao sam ti već. Tri godine je tako vozila. Nije joj dozvola više bila važeća. Istekla joj je a ona nije izvadila novu. Bidna, nije vidila da joj je dozvola istekla.”
“I bila je na cesti, u autu. Vozila je a nije smjela voziti i zgazila je curicu ?! Dakle, da je ministrica poštovala zakon ona ne bi ni bila na cesti i onda curicu ne bi ni mogla udariti autom !?”
“Šta je tu nejasno Héctor ? Sto puta sam ti već rekao. Da, tako je, baš tako !”
“I sud je nije osudio ?”
“Nijeeee !”….ali si gluh ?
“Ha ha ha…..Joj, kad ovo čuju naši poltičari…Svi će navalit u Hrvatsku. Pa vi ste pravi raj za vladajuće. Čak bi i kod nas istu sekundu ta gospođa ministrica dala ostavku i pobjegla od očiju javnosti. Što dalje.”
“Jesmo, Héctor, jesmo…Raj smo za vladajuće. Ali šta je sa ostalima ?”
“A ostali nek se učlane u tu genijalnu stranku, Marin”, zajebantski će Héctor i opet padne u svoj iskreni gromoglasni smijeh.
“A neću ti niti spominjat da je u svom kućnom dvorištu našla Mercedes za kojeg se poslije utvrđivalo čiji je a čiji nije i odakle je i tko im ga je prodao ili nije prodao nego iznajmio i pod kojim uvjetima i je li taj prodavač mercedesa dobio od ministrice neke poslove i svašta još, šta ja znam, ko bi sve to zapamtio !”
“Ahahaha ahahaha…ha”, počme se hvatati za trbuh i previjati od smijeha na svojoj stolici moj bivši meksički cimer.
Ja brzo zovnem konobara da platim piče i da što prije šmugnemoodavde jer mi je postalo totalno neugodno jer smo zaista postali predmet opće pažnje cijelog publikuma Procaffea. Ali Héctor na moje zaprepaštenje i za pegulu zapita : “Ima li ovdje možda sladoleda ?”
“Ima, ima”, odgovorim ja nemoćno.
Jede Héctor svoga slaju i vidim da zbilja gušta. Općenito, sve mu je ovdje drago. Oduševljen je Splitom. Znam da ćemo poslije ponovo morati u staru grasku jezgru među zidine Dioklecijanove palače koja ga je toliko impresionirala. S razlogom, naravno. A inače, u meksičkim gimnazijskim udžbenicima iz povijesti za drugu godinu, nalazi se slika poznate replike Dioklecjanove palače tako da je Héctor odavno već čuo za nju kao i svaki drugi meksički završeni gimnazijalac. Na to sam, naravno, bio ponosan dok sam boravio u Meksiku a on je sada bio presretan što može šetati zbijenim kamenim kaletama unutar njenih zidina.
Héctor bi htio da mu sada pričam o svakom ministru pojedinačno ali ja mu objašnjavam da bi onda u Splitu morao ostati barem mjesec dana jer je ta priča predugačka i vjerojatno nema kraja.
“The NeverEnding Story”, zeza me Héctor…počinjući ispod glasa pjevušiti ovu poznatu pjesmu. “Bolje i to nego da sad počme pjevati La Bambu”, mislim se ja. Ali vrag mi nije dao mira, jednostavno nisam mogao izdržati a da mu ipak ne citiram jedan desni hrvatski portal koji je sinoć objavio da je ista ta ministrica navodno nakon što je dobila “šup kartu” od strane premijera izjavila da se osjeća kao da je “silovana i ostavljena u blatu”. Kad sam mu to rekao opet sam očekivao eruptivnu reakciju njegovog latino karaktera, provalu nekontroliranog smijeha…. ali on samo zaprepašteno, gotovo žalosno raskolači oči i ostane nijem. “Uf”, pomislio sam, “Ovo nije dobro. Preugo Héctora poznajem, još od 1984. godine - i ovo je prvi put u životu da sam video da je Héctor zanijemio, iskreno preneražen i gotovo skamenjen”.
“Hector ! Hector !”, viknem pomalo panično i pun straha. “Héctor, Héctor…Zaboga što ti je Héctor !?”
A on se samo isto tako iznenada “odkameni”, trgne i reče mi vrlo čudnovatim glasom prepunim tjeskobe : “Marin, Marin….pa vama Meksiko nije ni do koljena !”
“Nitko Hrvatskoj nije ni do koljena što se tiče korupcije, lopovluka, olinjalog pravosuđa, varanja naroda, manipuliranja ljudima i legalizirane pljačke dragi moj amigo. Nitko, nažalost !”…odgovorim mu ja još sjetnijim glasom.



Oznake: Ljetovanje.., plaža


- 09:37 - Komentari (3) - Isprintaj - #

16.07.2019., utorak

JE LI EUROPSKA MISIJA STEVE BANNONA DOŽIVJELA KRAH ?


Puno se toga izmijenio u svijetu politike zadnjih desetljeća. Politički pokreti, koncepti, idejni kompleksi, klasične političke stranke i podjele, “politička logika”, politički lideri, izborno tijelo…sve živo što je dugo trajalo kao “nepromjenjivo”, stvarajući privid zacementirane političke stabilnosti - mijenjaju se vrtoglavom brzinom. Nestabilnost postaje suvremena konstanta pa čak i nekakav čudnovati preduvjet političkog djelovanja novih tipova politika, pokreta, stranaka i lidera….pa, stoga, i ne iznenađuje što “proizvodnja nestabilnosti” sve više postaje zaštitni znak suvremeneog načina reprodukcije života kompletne ljudske zajednice u njenom totalitetu.
Na razini “gole politike” pojava radikalnih desnih političkih pokreta i opcija zasitiila je u do sada neviđenoj mjeri europsku političku scenu i praksu života. Naravno. suština tih procesa je globalna pa stoga i ne čudi što je jedan od glavnih magova radikalne desnice, Steve Bannon, doletivši “preko bare” iz Sjedinjenih Američkih Država - sebi stavio u zadatak da kompletnu radikalnu desnu političku scenu uobliči i objedini u jedan snažan, jedinstven Pokret ( “The Moviment” ) koji će bit koordiniran iz jednog mjesta. Na neki perverzan način, tako je, u Bannonovoj režiji, naopako okrenuta, “inverzna” Cheova “teorija foca”, jezgre, žarišta ( iz koje je po Cheu trebao “prema vani”snažno zračiti lijevi revolucionarni plamen ) sada pretvorena u ideju stvaranja jednog čvrstog “žarišta” iz kojeg bi prema ostatku Europe, pa i dalje, trebao žariti koordinirani radikalno desni koncept ( Pokret ) koji je sebi stavio u zadatak zahtijevan cilj dosizanja političke dominacije kapilarno povezane desnice i to od Istoka do Zapada i od Sjevera do Juga - precizno premreženog Starog Kontnenta.
Steve Bennon je bivši bankar koji u politku ulazi tek 2012.g. kada počinje širiti svoj utjecaj kao direktor digitalnog medija “Breitbart”. Vezan je za američke repunlikance i promiče radikalno desnu politiku koju karakterizira snažni populističko-antiestablišment pečat. Zagovara žestoki nacionalističko antiimigrantski koncept s posebnim naglaskom ukazivanja na naraslu kinesku opasnost koja po njemu sve više ugrožava američku hegemonističku poziciju u svijetu. Veoma brzo on dolazi do zaključka da je upravo Trump idealno “sredstvo”, instrument za provođenje u praksu njegovih političkih ideja. Ubrzo postaje šef njegove predsjedničke kampanje pa ne čudi da temelj Trumpove politike postaju američki nacionalizam (“America First” ), izražena antiimigransta politika i ksenofobija.
Ipak, nakon Trumpovog trijumfa, brzo dolazi do razlaza među njima. Naime, Bannonov koncept antiestablišment-politike nije više korenspondirao novonostaloj političkoj situaciji i odnosima u glavnim centrima političke moći. Trump je, ipak, prije svega - čovjek Republikanske stranke čiji politički establishment čine njeni kongresnici i senatori. Njihov glavni zagovornik na “Trumpovom Dvoru” je Trumpov zet Jared Kushner koji je dobio zadatak da onemogući Banonnovu ambiciju da se po svom utjecaju na predsjednika izdigne iznad kongresnika i senator. Taj sukob oko utjecaja rezultirao je Bannonovim odlaskom s funkcije Trumpovog glavnog ideologa i savjetnika.
Nakon toga Steve Bennon se okreće Europi.
Kao što to kaže Elías López, urednik “Global Opinions” u “The Washington Postu”, Steve Bannon “vidi samog sebe kao velikog vizionara globalnog desnog pokreta”. U Europu dolazi uz veliku pompu , vrlo samouvjeren, prepun samohvale s ciljem da uobliči jedan do sada neviđen , veliki pokret kontinentalne ekstremne desnice. Njegov politički san je stvaranje internacionalne organizacije ekstremne desnice ( svojevrsne desne Internacionale ). On smatra kako je nužno objediniti različite, fragmentirane nacionalne ultradesne političke pokrete. Smatrao je kako su europski izbori idealan moment za ostvarivanje tog cilja - a to je stvaranje jakog ultradesnog fronta koji bi se pretvorio u snažnu europarlamentarnu grupu. Esteban Ibarra, predsjednik “Movimiento contra la intlerancia” ( “Pokret protiv netolerancije” ) smatra kako je Bannon, kao osvjedočeni antisemit i islamofob, došao u Europu s ciljem da objedini “tri desnice”. Po njemu riječ je o objedinjavanju : “derecha extrema” ( desnice ekstrema ), “extrema derecha” ( ekstremne desnice ) i “ultraderecha” ( ultradesnice ). Naravno, u pitanju je igra riječi ali Ibarra želi na ovaj ciničan način upozoriti kako je Bannonov cilj objedinjavanje svih mogučih europskih radikalnih desnica u jedan jedinstveni Pokret. Krajnji mu je cilj razaranje Europske Unije koristeči se pri tom, na perverzan način, teškim položajem i nestabilnom situacijom najugroženijih slojeva europskog društva, a posebno - radnika. To je uostalom, oduvijek bio stari “politički trik” svih fašizama !
Nakon izbora za europski parlament postalo je bjelodano da Bannonov koncept nije uspio. Politička mapa Europe nije doživjela radikalno desnu promjenu koja se očekivala. Radikalna desnica uspjela je povečati broj svojih europskih zastupika sa 20 na 22%, što je daleko ispod njihovih očekivanja bez obzira što po prvi put proueropski demokršćani i socijaldemokrati nemaju zajedno natpolovičnu većinu u europskom paramentu. Ali zato jačaju proeuropski “zeleni” i liberali koji, također, predstavljaju političke protivnike radikalne desnice. Iako je Bannon u studenom prošle godine najavljivao svoju suradnju s kontroverznim Orbanom u njegovoj kampanji - do toga, ipak, nije došlo. Isto je tako bombastično najavljivao potpisivanje sporazuma s Matteom Salvinijem o pristupanju njegovom Pokretu kao i formiranje nekakvog udruženja u Bruxellesu koje bi imalo oblik ultradesnog kluba - ali do toga ne dolazi a Salvini javno sve to opovrgava. Na kraju krajeva Bannon je uspio dobiti jedino belgijsku vanparlamentarnu Narodnu stranku ( 1,1% ) a do najavljene predstave u Bruxellesu nikada nije došlo. Na kraju krajeva Orban ipak ostaje s pučanima ( usprkos tome što su ga pučani privremeno suspendirali ), Salvini glumi da Bannona jedva poznaje ( “S njim sam pričao samo par puta” - izjavljuje za HBO ) a u europskom parlamentu radikalna desnica ostaje i dalje fragmentirana i nepovezana.
Bannonove su ambicije bile silno velike. Njegov projekt je bio čvrsto povezivanje europske ultradesnice u rasponu od Poljske pa do francuske desnije koja nadmašuje Macrona….od Sebastiana Kurza u Austriji pa do Salvinija u Italiji, od nordijskih ultrasa pa do Njemačke i radikalno desnog AfD - pa sve do profašističkog Voxa u Španjolskoj. Osim toga, u Španjolskoj se želi, ali ne uspjeva u tome, susresti s Casadom ( PP - pučani ) i s Riverom ( Ciudadanos - Građani, politički centar ) - koji su ionako bliži desnom političkom centru nego nekakvoj radikalnoj desnici. Najplodnije tlo za svoje djelovanje našao je, ipak, na kraju u Italiji….pa mu je zato posebno teško pao zadnji teški udarac koji je stigao upravo iz Italije.
Naime, Bannon je za ( da vrlo uvjetno kažemo ) nekakav svoj suvremeni Wewelsburg odabrao jedan stari talijanski samostan, sedamdesetak kilometaara udaljen od Rima, koji je inače u državnom vlasništvu, a u kojem bi se obrazovala europska desničarska elita, odnosno u kojem bi se “proizvodili” budući europski ultradesni lideri, vladari nekakve buduće Nove Europe. Riječ je o 800 godina starom samostanu Certosa di Trisulti ( Collepardo ). Benjamin Harnwell postavljen je direktor samostanskog katoličkog Instituto Dignitatis Humanae koji djeluje u tom samostanu. Sam Harnwell je u rujnu prošle godine izjavio kako će Steve Bannon elaborirati plan studija “za dirigirano rukovođenje” namjenjeno “katoličkim desničarskim političarima”. Bannon je sa, svoje strane, preuzeo osiguravanje financijskh sredstava potrebnih za funkcioniranje tog projekta. Ali, talijansko Mnistarstvo kulture odlučilo je nedavno da uskrati koncesiju ovom Institutu za daljnje korištenje samostana za svoje potrebe. Glasnogovornik Ministarstva kulture ( kojeg vodi Pokret 5 Zvijezda - M5S s kojim Bannon nema baš dobre odnose ) Gianiuca Vacca izjavio je kako je inspekcija minitarstva otkrila niz neregularnosti u korštenju koncesije. “Dužnost nam je poništiti koncesiju”, zaključio je Vacca. U Italiji je inače demokratska a posebno lijeva politička javnost napala Vladu zbog sumnjivih uvjeta pod kojim je ta konesija uopće dana. Tako je ta specifična europska “tvornica” za proizvodnju obučenih ultradesnih lidera izgleda propala. Talijanski mediji su razvili tezu kako se putem ovog projekta, u koprodukciji Steve Bannona, političke desnice i najkonzervativnijeg dijela Vatikana, pokušao destabilizrati i sam “lijevi papa” Franjo. Na čelu Savjeta konzultanata tog Instituta nalazi se, inače, poznati vatikanski konzervativac kardinal Raymond Burke. Bogatstvo Steve Bannona procjenjuje se na 44 miljuna eura. Dio tog novca odlučio je uložiti u svoj projekt stvaranja Pokreta. Ali pokazalo se kako financijsko ulaganje u radikalno desne političke opcije nailazi na veće ili manje zakonske probleme u čak 9 od 13 ciljanih zemalja, zbog toga jer je riječ o inozemnim sredstvima i fondovima pomoću kojih se očito pokušava utjecati na političku situaciju u određenom broju suverenih europskih država pa tako i na političku mape kompletne Europe. Najliberalniji uvjeti vezani za tu vrstu financijskih transkacija su upravo u Italiji koja mu je zbog desničarske vlasti i inače najviše odgovarala kao jezgra, žarište ( foco ) njegovog djelovanja. Tako da je ovaj zadnji udarac bio poprilično bolan za Steve Bannona. Vjeruje se da je u svoj projekt on do sada uložio oko 900 000 eura. Neki analitičari smatraju kako je Bannon zanemario povijesne razlike nastanka raznoraznih desnih pokreta u europskim državama i postjeće razlike među njima. Le Penova tako u njemu ne vidi dobrodošlog suistomišljenika nego više u njemu vidi “američkog uljeza”, španjolski profašisti također imaju određen zazor prema njemu itd.
Holandski professor Rob Rimen ( direktor Instituta Nexus ) smatra da se određena vrsta neofašizma vraća na scenu zajedno s renesansom “kulture kiča”, pa tako i “političkog kiča”. Demokracija, smatra on, dolazi uz neke uvjete kao što su: ljudsko dostojanstvo, njegovanje kulturnih i moralnih vrjednosti, postojanje suosjećanja za druge, “razmijevanje značaja ljepote” itd. Nažalost, izvitoperena “demokracija masa” najčešće prezire te vrijednosti i djeluje, po njemu, na bazi golih instikata tražeći Vođu. U uvjetima rastučih socijalnih fobija i ksenofobija nastaje plodan humus za razvoj i rast radikalno desnih političkih pokreta u Europi danas. On u svom intervjuu “El Paisu” ( u suplementu “Ideas” , 18.06.2019.) iznosi tezu kako upravo Trump pokušava sebe promovirati kao svojevrsnog novog mesiju koji će riješiti sva socijalna zla. A ako se ne uspije - krivci su, naravno, uvijek “drugi”, oni “drugačiji”. Fašisti trebaju strah, mržnju, krivca…On radikalno tvrdi kako “Trump ima jedan potpuno fašistički um” jer fašizam mrzi demokraciju i slobodnu političku raspravu. Pravi fašist je ujedno “pravi lažov”, smatra on. Ne zanimaju ga ni obrazovanje, kultura, “filozofija” i slične stvari. Zato je možda paradigmatično i vrlo simbolično da su nekidan na konstituirajućoj sjednici Europskog Parlamenta engleski Farageovi desničari iz stranke BREXIT okrenuli leđa Bethovenu i njegovoj “Odi radosti”, izražavajući na taj način na najslikovitij i najbolji način pravu suštinu i bit svih suvremenih radikalnih desnica.





Oznake: Ljetovanje.., plaža


- 14:28 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.