Marin Jurjević o svemu

< studeni, 2020  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Studeni 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Lipanj 2020 (3)
Svibanj 2020 (2)
Ožujak 2020 (1)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (2)
Kolovoz 2019 (2)
Srpanj 2019 (2)
Lipanj 2019 (1)
Studeni 2018 (1)
Listopad 2018 (1)
Rujan 2018 (1)
Srpanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (3)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (1)
Veljača 2018 (2)
Siječanj 2018 (1)
Travanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Studeni 2016 (2)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (1)
Svibanj 2016 (1)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (9)
Siječanj 2016 (1)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Rujan 2014 (1)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Rujan 2013 (1)
Srpanj 2012 (1)
Lipanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Informacije građanima

Linkovi
Dišpet- Fanzin Foruma mladih SDP-a Split
SDP Split
Forum mladih SDP-a Split
Blog.hr
Marija Lugaric
Nenad Stazic
Davorko Vidovic
Zoran Milanović
SDP
Sabor RH

Counter
Get a Counter

25.11.2020., srijeda

NIXON - PINOCHETOV PUČ


Nedjelja, 25. listopada 2020. godine ostaviti će neizbrisiv trag u čileanskoj ustavnoj povijesti. Naroodni bunt koji je buknuo 19. 10. 2019. g. kulminirao je godinu dana kasnije narodnim plebiscitom koji je odobrio ( 78% ZA i 22% PROTIV ) sazivanja Paritetne Konstitutivne Konvencije koja će konačno staviti kraj na čileanski Ustav iz 1980.g. Taj je Ustav bio okosnica kompletnog života Čilea posljednjih 40. godina. Riječ je o nametnutom, antidemokratskom ustavu koji je generirao ogromne socijalne razlike i cementirao neliberalni model države a donesen je pod direktnim nadzorom Vojne Hunte na čelu s generalom Augustom Pinochetom.
A sve je počelo u listopadu 2019.g. s najavom vlade Sebastiana Pińere naizgled beznačajnog poskupljenja karte za metro u iznosu od 30 čileanskih pesosa ( 3,8 centi USA dolara ). Vladajuće strukture nisu mogle ni sanjati koliko će snažno ogorčenja naroda ta odluka izazvati. Nezadovooljstvo, predvođeno mladima izlilo se ulicama Santiaga i drugih gradova. Prema podacima Nacionalnog Instituta za Ljudska Prava ( INDH ) između 18. 10. 2019.g. pa do 31. 03. 2020.g. “državni agenti” ubili su 34 građana a njih 460 je teško ozlijeđeno. Policija iznosi podatak o 544 napadnutih policijskih postaja i 4 817 ozlijeđenih pripadnika snaga sigurnosti. Na ulice Santiaga na Plaza Italia okuplja se 1,2 mlijun ljudi. Svjetske agencije javljaju: “Čile se probudio” ! Dolazi do masovnih socijalnih prosvjeda. Pińerina vlada pvlači svoju najavlju poskupljenja ali već je sve prekasno. Narodno nezadovoljstvo više se ne da zaustaviti.
ALLENDE
A sve je počelo davno, još 4. studenog 1970.g. kada dr Salvador Alende, na čelu koalicije Narodnog Jedinstva ( “Unidad Popular” ) koju je činilo devet političkih stranaka ljevice preuzima funkciju predsjednika Čilea i tako postaje prvi socijalistički mandatar u povijesti koji je izabran demokratskim putem na slobodnim višestranačkim izborima.
Danas znamo kako su taj umjereni socijalista, kao i cijeli njegov projekt i prije nego što je Allende osvojio vlast bili osuđeni na smrt i krvavo gušenje od strane onih koji su uvijek sve svoje imperijalne pretenzije licemjerno zaogrtali plaštem tobožnje obrane temelja ljudske slobode i demokracije. Pokazati će se kako je Čile postao poligon za eksperimentalno ( krvavo ) instaliranje ultraliberalnog koncepta društva ( model koji se danas potpuno slomio ) po instrukcijama čikaške eknomske škole a pod direktnim patronatom tadašnjeg američkog predsjednika Richarda Nixona i njegovog glavnog savjetnika Henryja Kissingera. Postati će jasno kako politička diktatura i ultraliberalna “magična ruka slobodnog tržišta” - kao temelj “demokratskog koncepta” ultrakonzervativaca - funkcioniraju zajedno, u simbiozi. Bile je to praskozorje rađanja reaginizma i tacherizma kao dominantnih modela suvremenog kapitalizma, sve do danas.
NIXON UDARA !
“National Security Archiv” je 3. 09. 2020. objavio prve transkripte deklasificiranih dokumenata, odnosno snimki razgovora iz Bijele Kuće između predsjednika Richarda Nixona i njegovog savjetnika za sigurnost, budućeg dobitnika Nobelove nagrade za mir ( i to baš 1973. Godine ), fatanog dr Henry Kissingera. Iz tih dokumenata jasno se vidi kako je građena strategija destabilizacije a zatim i organiziranja krvavog vojnog puča i rušenja legalne čileanske vlade na čelu sa Salvadorom Allendeom. “Nacional Security Archiv” 22. 10. 2020. objavljuje tekst “The CIA and Chile: Anatomy of an Assassionation” a 3.11. 2020.g. tekst “Allende and Chile: “Bring him Down”. U tom Nixonovom: “Srušite ga !” koncentrirana je suština kompletnog američkog načina razumijevanja demokracije na područjima koje oni smatraju svojim interesnim zonama iako se radi o tuđim, potpuno suverenim državama.
Ono što smo svi već znali sada je potkrijepljeno dokumentima koji dokazuju da je točno prije 50 godina tadašnji američki predsjednik Nixon direktno naredio akciju pokušaja sprječavanja Allendea da pobijedi na čileanskim izborima 1970. godine a ukoliko, unatoč svemu, u tome uspije da ga se nasilno svrgne s vlasti. Napokon je objelodanjeno kako je američka priča o zaštiti demokracije bila gola tlapnja iza koje su se krili najprizemnji imperijalni antidemokratski interesi i pretenzije na tuđu slobodu i nametanje nedemokratskih pa čak i profašističkih sluganskih političkih režima.
Prvo se pokušao izvršiti pritisak na dotadašnjeg demokršćanskog predsjednika Čilea Eduarda Freia ( 1964 - 1970 ) da on pučem preuzme vlast što on, kao častan čovjek, odbija. Zbog toga će 1982. godine “morati umrijeti” nakon bezopasne operacije hernie. Jedan telegram američkog veleposlanstva u Santiagu od 11.12.2009.g. kojeg je objavio WkiLeaks ukazuje na urotu i umješanost liječnika u smrt Eduarda Freia. Oni su odstranili sve organe i svu tekućinu iz njegovog tijela preko kojih se moglo dokazati trovanje. Na žalost, sličnu će sudbinu doživjeti i Pabo Neruda jer nije se “umiralo” nepoćudne jedino u Staljinovim bolnicama.
SVE JE POČELO U OVALNOM UREDU BIJELE KUĆE
Na dvadesetminutnom sastanku koji se održao između 15.25 i 15.45 sati u Ovalnom uredu Bijele Kuće 15.09.1970.g. američki predsjednik Richard Nixon nalaže da CIA počme pripreme za izvođenje državnog udara u Čileu. Prema zabilješkama Richarda Helmsa , direktora CIA, Nixon je eksplicitno naredio da se poduzme sve kako bi se upravo izabrani predsjednik Čilea dr Salvador Allende ( izabran 3.09.1970. ) spriječio da u studenom 1970.g. preuzme svoj mandat, odnosno da se odmah krene u “stvaranje uvjeta za njegvo rušenje” ukoliko uspije preuzeti svoj mandate “bez obzira na sve rizike koje to pretpostavlja”. Prema Helmsu Nixon je tražio da on “ovome posveti svo svoje vrijeme” i da u tu svrhu upotrijebi “najbolje ljude s kojima raspolažemo” dodajući da treba uraditi sve kako bi se postiglo “da čileanska ekonomija vrišti”. Kakva je razlika između ovakve i današnje američke politike prema Kubi, Venezueli…itd ? Ama baš nikakva ! Još 1975.g. je u sklopu velike istrage američkog Senata o prikrivenim akcijama CIA-e u Čileu i drugim zemljama ovaj dokument bio deklasificiran ali je tek sada Arhiv Nacionalne Sigurnosti objavio selekciju tih dokumenata koji razotkrivaju genezu ove Nixonove akcije kao i posljedice koje su time izazvane. Iz ovog dokumenta o sastanku u Ovalnom uredu Bijele Kuće vidlljivo je da su sastanku još prisustvovali Hemry Kissinger i tadašnji glavni tužitelj John Mitchell i kako su i oni suučesnici planiranja državnog udara u Čileu koji će rezultirati dovođenjem generala Pinocheta na vlast.
Već u krajem srpnja 1970.g. Nixon traži “hitnu reviziju” američkih nteresa i opcija u Čileu. Ta je revizija završena krajem kolovoza neposredno uoči održavanja čileanskih izbora. Ona je poznata kao “Memorandum 97. Studija Nacionane Sigurnosti” a u sebi je imala jedan aneks naslovljen: “Krajnja opcija. Srušiti Allendea” u kojem su iznesene pojedinosti o prednostima i manama vojnog puča kao “rješenja” ukolko Allende bude izabran. Zamjenik državnog sekretara John Crimmins šelje telegram veleposlaniku Edwardu M. Korryju “samo za njegove oči” u kojem ga moli za mišljenje o izgledima da “vojska i policija spriječe Allendea da preuzme vlast”. Korry 11. kolovoza šalje odgovor na 13 stranica o potencijalnim liderima i izgledima vojnog udara. Allende pobjeđuje i samo par dana nakon toga ( 8.09.1070 ) sastaje se tzv “Komitet 40” koji nadgleda prikrivene akcije i razmatra se situacija u Čileu. Komitetom predsjedava Kissinger. Korry šalje novi telegram u kojem tvrdi kako čileanska vojska “neće djelovati kako bi spriječila Allendea da preuzme vlast osim u malo vjerojatnoj situaciji da dođe do nacionalnog kaosa i općeg nasilja”. Po Korryju čileanska vojska već zna da ima “naš blagoslov za bilo koji ozbljan potez protiv Allendea”. Po njemu sve ovisi o volji Eduarda Freia da li da se stavi na čelo svega, da poništi izbore, preuzme vlast i imenuje jedan vojni kabinet ( umjesto vlade ) dok se ne stvore uvjeti za održavanje novih izbora. Sada amerikanci vrše strašan pritisak na Freia da se prihvati te uloge. CIA šalje specijalnog agenta Georgea Donahuea u Santiago koji nudi Freiu dvostruko veći tajni fond od onog kojim je raspolagao na izborima 1964.g. Čak Freiu nude da će mu, u slučaju propasti ove akcije, financirati odlazak i život izvan Čilea. Frei sve to odbija i CIA rezignirano zaključuje kako se s njim ne može računati “kao izdajnikom vlastite zemlje”.
Druga opcija je nazvana “Formula Kaos” koja predviđa “stvaranje pučističke atmosfere” koja bi služila kao opravdanje za nasilno preuzimanje vlasti. Šest dana prije Nixonovog naređenja da se izvrši vojni puč - William Broe, šef CIA za Zapadnu Sferu, naredio je šefu CIA podružnice u Santiagu Henryju Hecksheru da započme “operativnu zadaću uspostavljanja direktnih kontakata s čileanskom vojskom i ( onima ) koji bi se mogli iskoristiti za poticanje puča ako se donese odluka o njegovom izvođenju”. Nekoliko dana poslije ( 15.09.1970 ) Nixon izdaje zapovjed da CIA započme davati instrukcije za “stvaranje pučističke klime” preko otvaranja “ekonomskog”, “političkog” i “psihološkog” rata. Tada se šef CIA u Santiagu suprostavlja ovim “instrukcijama” smatrajući ih nerealnim. Nije bio sam u takvoj procjeni. Pridružio mu se dobar dio CIA funkcionera kao i američko veleposlanstvo u Čileu. Odjel Ministarstva Vanjskih Poslova zadužen za Latinsku Ameriku formalno se protivi aneksu “Memoranduma 97” smatrajući kako bi “izlaganje neuspjelom puču bilo plaćeno previsokom cijenom za naše odnose s Čileom, u hemisferi i u cijelom svijetu”. Oni smatraju da “čak da puč i uspije” izlaganje Amerike bi izazvalo slične “posljedice u cijelom ovom području”. U privatnom telegram Kissingeru veleposlanik Korry upozorava da “ne trebamo srljati u rizik da dobijemo jedan novi Zaljev Svinja”. Kissingeru se čak suprostavljaju i njegovi glavni savjetnici poput Winstona Lorda koji 14.09.1970. šalje memorandum u kojem piše da bi intervencija u Čileu “kompletno potkopala našu politiku u Vijetnamu” u kojem se Amerka traži slobodne, demokratske izbore “i samoodređenje naroda Južnog Vijetnama bez ikakvog uplitanja izvana”. Drugi Kissingerov savjetnik, Viron Vaky upozorava dijaboličnog doktora Henryja, budućeg dobitnika Nobelove nagrade za mir, kako bi američka intervencija u Čileu mogla dovesti do “općeg nasilja, uključujući ustanak u Čileu”. On se pita hoće li zaista Allendeova vlada predstavljati veće zlo od njenog nedemokratskog svrgavanja pučem “kojeg predvodi Amerika” ? On dodaje : “Ono što predlažemo je evidentno nasilje nad našim vlastitim političkim principima i vrijednostima”. Retorički se pita istovremeno dajući i odgovor: “Je li Allende zaista smrtna opasnos za Sjedinjene Države ? To je zaista teško argumentirati”.
EPILOG
Henry Kissinger ( zajedno s direktorom CIA Helmsom koji u potpunosti podržava rušenje Allendea pučem po bilo koju cijenu ) odbija sve ove argumente i izostavlja ih iz svog izvještaja predsjedniku Nixonu. Zanimljivo je da Nixonova odluka o izvođenju puča koincidira s prisustvom Augustina Edwardsa, vlasnika navećeg čileanskog dnevnog lista “El Mercurio”, u Washingtonu. Edwards je bio glavni agent CIA-e u Čileu početkom 70-tih godina. Edwards se 14.09.1970.g. sastaje s glavnim državnim tužiteljem Johnom Mitchelom a zatim i s direktorom CIA Richardom Helmsom. Razgovaraju o mogućim vođama puča. CIA se zatim usredotočuje na dostavu oružja, osiguravanje fiancijskih fondova uključujući i police životnog osiguranja čileanskom časnicima koji su pristali na suradnju. Na zapovjednika čileanske vojske generala René Schneidera, koji se suprostavio pučističkim elemntima u vojsci, 22.10.1970.g. izvršen je atentat. Akcija organizranja puča otegla se tri godine dok ga vojska na čelu s generalom Augustom Pinochetom a pod direktnom američkom dirigentskom palicom, napokon nije izvršila 11,09.1973.g.
Pinochetov puč , Nixonovo rušenje predsjednika Alledea i njegove legalne, demokratske vlade u Čileu imalo je svoju cijenu. Taj teroristiki akt čileanski narod platio je s 40 000 žrtava ( prema: Instituto Nacional de Derechos Humanos ) od čega ih je više od 3 000 ubijeno ili “nestalo”. U jednom drugom terorističkom aktu koji će na američkom tlu izvesti “Al Quaeda”, na isti datum ali 28 godina poslije vojnog puča u Čileu , 11.rujna 2001.g. kada su srušeni njujorški “The Twin Towers” - poginuti će 2 996 nevinih američkih građana. Svaki terorizam je isti ali je najgori onaj terorizam iza kojega stoji Država sa svojim kompletnim aparatom represije pa ma čija ona bila i ma kako se ona zvala. Svi teroristi moraju biti i jesu izvan zakona a posebno onog najvišeg, “ljudskog zakona”. Zato i je najgore kada iza terorizma stanu i potiču ga oni koji te zakone donose i koji bi ih trebali štititi a ne kršiti i to ponekad na najbrutalniji mogući način istovremeno se zaklinjući u demoraciju i u “svete ciljeve” obrane njenih vrijednosti.








Oznake: riba, gradele


- 08:54 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.