Marin Jurjević o svemu

21.04.2016., četvrtak

CUKUN

Venecija je 1409. godine od poraženog pretendenta na prijestolje, Ladislava Napuljskog otkupila “njegovo pravo na Dalmaciju” za samo 100 000 dukata. Mletački vojnici ulaze u Zadar 31, srpnja 1409. godine a zauzimanje cijele Dalmacije završeno je 1420. godine
Mletačka vladavina na području hrvatskog dijela obale Jadrana trajala je sve do 1797. godine kada je pod naletima francuske vojske nestala Mletačka Republika a istočnojadranska obala. osim Dubrovačke Republike, potpada pod Austriju.
Londonski sporazum iz 1915. godine i Mirovna konferencija u Parizu 1919 – 1920. godine ostavile su niz otvorenih pitanja (uvjek na našu štetu) a Rapalski ugovori iz studenog 1920. godine, sklopljeni zmeđu Kraljevine SHS i Kraljevine Italije, rezultirali su stvaranjem Slobodne Države Rijeke, gubitkom Istre (osim općine Kastav), Zadra, Cresa, Lošinja, Lastova i Palagruže.
Pavelić kao “poglavnik” NDH Rimskim ugovorima potpisanim s Kraljevinom Italijom u Palazzo Venezia 18. svibnja 1941. godine u Rimu – omogućuje da Italija, pored etničkog hrvatskg teritorija kojeg je već bila ranije “dobila” , sada, uz ovaj Pavelićev “blagoslov”, anektira još daljnji teritorij s otprilike 400 000 Hrvata koji su ga naseljavali a na kojem u tom trenutku živi sasvim zanemariv broj Talijana.
Za hrvatskog kralja određuje se princ Aimone Roberto Margherita Maria Giuseppe di Torino pod imenom Tomislav II.
Rimskim ugovorima Kraljevina Italija je dobila gotovo cijelu Dalmaciju i to područje Zadra, Šibenika, Splita, otoke Rab, Krk, Vis, Lastovo, Korčulu, Mljet i mnoge druge manje – zatim Boku Kotorsku te dijelove Hrvatskog primorja i Gorskog kotare – naravno, uz sve ono što je već odranije bilo dobiveno i anektirano raznoraznim ugovorima.
I evo danas čitamo, nakon svih mogućih nebuloza i profašističkih “doskočica” (poput one iz ne baš tako davne 1914. godine kada je slom NDH u svom govoru na Mirogoju nazivao “najvećom tragedijom hrvatskog naroda” pa sve do njegovog “slavnog” veličanja imama SS Handžar divizije Huseina Efendije Đoze ) kako je naš bajni ministar od kulture, Zlatko Hasanbegović svojevremeno u talijanskom “Il Picollu”, na radost svih domačih i talijanskih fašista, napisao i takvu nemoguću izdajničku tezu, kako to prenose domaći mediji, da je velika šteta što general Patton nije ušao u Istru jer bi ona, da je tako bilo, danas “bila dio Italije” !
Što ji tko je uopće ta spodoba ?
Proustaša, islamski fundamentalist, nakakav zakašnjeli “bersaljer”…možda nešto četvrto, peto. šesto ili se jednostavno samo radi o najobičnijem tikvanu ili “cukunu” – kako bi ga u Splitu “dok nisi reka keks” krstili ?
Kakva je to “mišanca od čovika” ?
Velika ustašofilska “rvatina” islamske vjeroispovjesti a ujedno zakašnjeli talijanaš, “tolomaš” koji još uvijek nariče što Istra nije pripala Italiji a ne Hrvatskoj.
O čemu se, dakle, ovdje radi ?
Koji je nemogući ovo “politički kupus” i koji su tek strašni “zajebanti” ili potajni cirkusanti, nekakvi neuspješni “montipajtonovci”, oni koji su ga predložili i postavili za ministra kulture pa još tvrde, da smijada bude potpuna, kako je riječ o ozbiljnom znanstveniku ?
Za krepat !

- 14:33 - Komentari (10) - Isprintaj - #

06.04.2016., srijeda

ANTI TOMIĆU WITH LOVE

Oj Tomiću
popizdit ću
šta ti idioti prave probleme
jer ne vole tvoje teme
jer ne vole šta ti voliš
jer ti drugog Boga moliš !

Oj Tomoću, ti imotska stino
objasni mi, molit ću te fino
zašto misliš
da i drugi ljudi
nemaju svoju glavu
pa si samo ti
baš uvik u pravu !

Jebe se meni, oj Ante Tomiću
za svaku tvoju političku kladionicu
jer ne slušam ja ničiju ulicu
i radit ću uvik samo po svoju
i po ničiju drugu
pa niti po tvoju.

A ti piši uvik
šta god te je volja.
Falit ti neće
tu podrška moja.

Al daj molim te shvati
ispod toga tvoga
kaubojskog kapelina
da nisi sam na ovemu svitu,
da i drugih ljudi još isto ima.

Pa ne brani drugima
ono šta debili tebi brane
jer i za mene Tomiću
ne postoje zabrane.

Glasat ću Ante onako kako me volja
jer ja oću vrimena bolja
i tužna je zato
ova priča tvoja.

Zato daj se sredi
moj bidni sinko.
Puno te pozdravlja
Jurjević Marinko

( In memoriam pisaniji Ante Tomića u “Slobodnoj Dalmaciji” od 5. travnja 2016. godine )

- 09:31 - Komentari (38) - Isprintaj - #

05.04.2016., utorak

DOKLE ?

Pljačka novca i zlata u sjedištu zagrebačke policije u Heinzlovoj 82. zaista podsjeća na nekakavu izmišljenu sekvencu iz lošeg scenarija neke od bezbrojnih meksičkih “soap – opera” koje se svakodnevno štancaju za zabavu “širokh narodnih masa” – a nikako na ozbiljnu priču, ili, “Bože sačuvaj” na nešto što se doista dogodilo.
A dogodilo se !
Zaista se čovjek mora, nakon svega, zapitati : “Pa gdje to mi živimo” ?
Policija bunkerira zlato i eure u svojim neštičenim sefovima. Kradljivci ulaze u samo sjedište i središte policije. Nitko ništa nije primjetio. Sada punom parom rade “poligrafi” – onako “u svih šesnaest” ! Traga se za počiniteljima i krticama “iz naših redova”. Đumbus i kupusova salata od ozbiljnog zanata.
Sudovi nam vise luduju nego suduju. Ministar kulture upozorava novinare da paze što pišu ili će ih netko “sto posto nabaketat” nasred ulice…pa di su onda !? Sami su krivi što izazivaju huligane, barabe, tupoglavce, štemere, bezprizorne i ulične punoglavce.
Židovske organizacije u Hrvatskoj upozorava da im ovih dana trnci prolaze tijelom gledajući što se zbiva, svakodnevno, oko nas. Neće radi oživljavanja ustašovanja doć na komemoraciju u Jasenovac koju osrganizira Država. Radit će svoju. Predsjednica “slabo čuje” dok navija po stadionima. Predsjednik vlade “ne razumije” o čemu se radi - a ni mi njega. Ministar zdravlja povećava participaciju za dopunsko osiguranje a predsjednik Sabora kaže : “Ma neš ti ! Pa što je to 19 kuna ? A na mobitel bi stalno čakulali, je li…To vam ne smeta !” Karamarko opet prijeti premijeru : “Ako budeš i dalje postavljao ministre i svoje suradnike bez da ti ja to dozvolim, bit će belaja !” Korupcija nas melje. U aferi oko “panamskih papira” pojavljuju se i još uvijek nepoznate tri hrvatske firme i dvadesetak domačih dioničara.
“Kud ide ovaj brod ? Kud ljude odnosi ?” pjevala je jedna davna pjesma sa splitskog festival a njene riječi kao da nikad nisu bile aktualnije.
Još uvijek ovo nije samo dno prema kojem tako nezaustavljivo tonemo. Nije ! Ima još nešto prostora da se padne još niže – da potonemo još dublje, ali trend i nezaustavljiva brzina tonjenja zaista zabrinjava. Taman smo mislili kako smo “pobjegli” barem od primitivizma i barbarizacije svakodnevnog života kada se pojavila politička momčad, koja očito ima svoju brojnu publiku koja je ih je trenutno iznijela na vrh tablice pa sad imamo što imamo a iznenađenjima se još ne vidi kraja.
Dokle ?

- 10:20 - Komentari (34) - Isprintaj - #

01.04.2016., petak

FRANCO I ŠEŠELJ

Gledam na HRT danas “TV Kalendar” (nekadašnju emisiju “Dogodilo se na današnji dan”).
Zaista ne mogu vjerovati da se niti jednom rječju nije spomenulo kako je na današnji dan prije 77 godina završio španjolski građanski rat – u kojem su Francovi pučisti i falangisti slavili pobjedu nad španjolskim republikancima.
Naime, 1. Travnja 1939. godine završio je trogodišnji krvavi građanski rat u Španjolskoj koji je itekako obilježio dvadeseto stoljeće a sve se to dešavalo u samo praskozorje početka Drugog svjetskog rata. Naime, na izborima 1936. godine u Španjolskoj pobjeđuje ljevičarski “Narodni Front” (Frente Popular) . General Mola (u Pamploni) odmah stupa u kontakt s generalom Sanjurjom ( koji se nalazi u egzilu u Lisabonu) pripremajući vojnu pobunu. U tom trenutku general Franco je stacioniran u svom garnizonu na Karibima.
Već 17. Srpnja 1936. Godine general Mola predvodi pobunu u Melilli a general Franco 18. Srpnja leti u Teutan da se stavi na čelo španjolskih marokanskih trupa. On se, inače, zadnji pridružio pobuni. Avion s kojim je general Sanjurjo iz Lisabona uzlijetao za Španjolsku se srušio. On je bio predviđeni “šef” pobune pa tako golpisti gube svog “prvog čovjeka” (inače je zbog prijašnjeg neuspjelog pokušaja pobune već bio osuđen na smrt, pa zatim pomilovan i protjeran iz Španjolske). U listopadu 1936. general Franco tako, zbog spleta niza okolnosti, postaje novi šef pobune.
Španjolski građanski rat karakteriziran je i učešćem u njemu Internacionalnih Brigada – ali se najčešće spominju samo one koje su učestvovale na strani republikanaca a zanemaruje se činjenica ih je još više bilo na strani pučista. Na strani republikanaca bori se oko 60 000 internacionalnih dragovoljaca iz 60 zemalja (među njima dosta Hrvata a zanimljivo je kako ih je najviše bilo s područja Imotske krajine ) Na strani desnice, odnosno vojnih pučista, iz Italije se bori 80 000 boraca (“camisas neras” – “crnokošuljaši”) zatim 4 000 njemačkih boraca divizije “Condor”. Posebno važna je bila pomoć koju je Hitler pružio Francu, koji u međuvremenu postaje generalisimo, od oko 100 zrakoplova koji su odigrali ključnu ulogu u prebacivanju španjolskih afričkih frankističkih trupa iz Afrike u Španjolsku. Neki to smatraju i ključnim događajem koji je osigurao pobjedu pučista. Španjolska mornarica ostaje vjerna legalno izabranoj republikanskoj vlasti.
U Španjolskom građanskom ratu pogiba oko 300 000 ljudi. Pola miljuna španjolaca bježi u Francusku. Drugih 300 000 španjolaca završava u logorima ili zatvorima. Njih 40 000 je odmah strijeljano. Mnogi kasnije umiru od gladi ili bolesti po Francovim kazamatima. Ratni zakoni veže još 9 godina nakon završetka rata a zadnji osuđenici na smrt bit će pogubljeni godinu dana prije Francove smrti 1975, godine.
Frankizam je bio totalitarni režim u kojem je još dugo nakon građanskog rata službeni pozdrav bio fašistički pozdrav s podignutom desnom rukom. Sam Franco je rekao kako “totalitarno stanje stabilizira Španjolsku”. Službeno Franco postaje “Caudillo de Espana por la Gracia del Dios” ("Vođa Španjolske Božjom Voljom"). Glavni moto njegove vlasti je : “Franco manda – Espana obedece” (“Franko zapovijeda – Španjolska izvršava”). Razvija tzv, koncept “nacionalnog kršćanstva”. Po frankističkoj doktrini tri su osnovna temelja španjolskog društva i države: Crkva, Falanga i Vojska. Godine 1947. održava se referendum kojim se s 93% glasova podrške izglasava tzv “Ley de Sucesion en la Jefatura del Estado” kojim se Francu daje pravo da sam izabere svog nasljednika (on će izabrati tada desetogodišnjeg “princa” i budućeg španjolskog kralja Juana Carlosa koji će nakon Francove smrti odigrati nevjerojatno pozitivnu ulogu u uvođenju demokracije i sprječavanju pokušaja neofrankističkog ojnog puča 1981. godine u Španjolskoj )
Iako je za vrijeme Franca postojala gerila (od oko 4 000 komunističkih gerilaca koji se vraćaju iz emigracije i oko 5 000 ostalih boraca koji se oružano bore protiv frankističke vlasti ) svi su oni bili ili pobijeni ili uhvaćeni. Organizacija Ujedinjenih Naroda odbija 1946. godine da primi Španjolsku u svoje članstvo i poziva sve demokratske zemlje da prekinu diplomatske odnose sa Španjolskom pa veleposlanici svih zapadnih zemalja napuštaju Španjolsku koja pada u izolaciju i tešku ekonomsku krizu…Ali Franco zadržava svoju vlast. On nikada formalno nije pristupio silama Osovine niti je objavio rat nekoj “savezničkoj zemlji” ali je poslao u Rusiju na “isočni front” kao pomoć Hitleru svoju “Dvision azul” (“plavokošuljaši”) pa se tako u Rusiji, na strani nacista, borilo oko 42 000 španjolskih boraca ove Francove divizije.
Kada započinje “Hladni Rat” Zapad otvara vrata Španjolskoj. Globalni vojno politički interesi i sukobi dva suprostavljena bloka pomažu Francu da iziđe iz izolacije i postane vojni ali, što je najgore, i ideološki partner “zapadnoj strani”. Tako će amerikanci uskoro dobiti 4 vojne baze u Španjolskoj. Uskoro OUN ukida svoj "embargo" a 1966. godine Španjolsku primaju u članstvo OUN pa se veleposlanici zapadnih zemalja vraćaju u nju. Ključna stvar se događa odmah zatim kada američki predsjednik Eisenhower dolazi u službeni posjet generalisimu Francu.
Frankizam se nije mijenjao, osim dekorativno. Baskima I Kataloncima nisu bila priznata nikakva prava. Sve su stranke osim vladajuće bile zabranjene. Svi sindikati osim “državnog”, obveznog – nisu bili dozvoljeni a smrtne su se kazne i dalje izvršavale nad političkim zatvorenicima i to “garotom” ili davljenjem žrtve zavrtanjem vijka na obruću koji se nalazio oko osuđenikovog vrata.
Nakon Francove smrti Španjolska se brzo demokratizira iako je podjela na “dvije Španjolske” još uvijek itekako prisutna.Franco je nakon građanskog rata pokušao “izmiriti žrtve” gradnjom kompleksa u "Valle de los caidos" (“Dolina palih”) gdje bi se trebalo klanjati svim žrtvama građanskog rata. To u Španjolskoj nikada nije zaživjelo a apsurd je da su taj memorijalni kompleks gradili isključivo republikanski zatvorenici I kažnjenisi ili oni koji su nakon odslužene kazne morali odraditi neko vrijeme “obvezu” u radnim logorima.
Španjolski građanski rat pokazao je nekoliko stvari – ali zasigurno je jedna od važnijih bila zatvaranje očiju “demokratskog Zapada” pred navalom antidemokratskih pučističkih snaga na legalno izabranu vlast i provođenje “politike nemješanja” koja je značila samo prepuštanje žrtve orgijanju zločina. U to vrijeme Staljin šalje određenu vojnu pomoć republikanskoj strani ali prije svega radi svojih interesa i protežiranje samo jednog političkog segmenta na strani republikanaca (komunista). Drgo, pokazalo se kako je ljevica međusobno podjejena i kako je unutar zajedničke borbe “nalazila vremena” i za međusobne krvave obračune (sukobi komunista I anarhista – iako su i jedni I drugi bili antifrankisti) itd.

I na kraju jedna paralela između Franca i Šešelja.

Jučerašnja oslobađajuća presuda neupitnog balkanskog zločinca Šešelja u Haagu još jednom je potvrdila kako Zapad koji se voli busati u svoja tobožnja “demokratska prsa” itekako zna otvoreno stati na stranu zločina bez ama baš ikakvih političkih, moralnih ili bilo kakvih drugih dilemma i problema – samo ukoliko smatra da im to, zbog nekih samo njima znanih interesa, može koristiti ! Jer, oni koji su osnovali ovaj sud i koji stoje iza njega po meni su odgovorni i za njegov rad koji je, doduše, još uvijek nepravomoćnom presudom, izgubio bilo koji svoj smisao i razlog daljnjeg postojanja.
Jednom su to već bili napravili prema Francu a sada evo to isto rade, ali ovaj put prema Šešelju !

- 13:50 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>