Venecija je 1409. godine od poraženog pretendenta na prijestolje, Ladislava Napuljskog otkupila “njegovo pravo na Dalmaciju” za samo 100 000 dukata. Mletački vojnici ulaze u Zadar 31, srpnja 1409. godine a zauzimanje cijele Dalmacije završeno je 1420. godine
Mletačka vladavina na području hrvatskog dijela obale Jadrana trajala je sve do 1797. godine kada je pod naletima francuske vojske nestala Mletačka Republika a istočnojadranska obala. osim Dubrovačke Republike, potpada pod Austriju.
Londonski sporazum iz 1915. godine i Mirovna konferencija u Parizu 1919 – 1920. godine ostavile su niz otvorenih pitanja (uvjek na našu štetu) a Rapalski ugovori iz studenog 1920. godine, sklopljeni zmeđu Kraljevine SHS i Kraljevine Italije, rezultirali su stvaranjem Slobodne Države Rijeke, gubitkom Istre (osim općine Kastav), Zadra, Cresa, Lošinja, Lastova i Palagruže.
Pavelić kao “poglavnik” NDH Rimskim ugovorima potpisanim s Kraljevinom Italijom u Palazzo Venezia 18. svibnja 1941. godine u Rimu – omogućuje da Italija, pored etničkog hrvatskg teritorija kojeg je već bila ranije “dobila” , sada, uz ovaj Pavelićev “blagoslov”, anektira još daljnji teritorij s otprilike 400 000 Hrvata koji su ga naseljavali a na kojem u tom trenutku živi sasvim zanemariv broj Talijana.
Za hrvatskog kralja određuje se princ Aimone Roberto Margherita Maria Giuseppe di Torino pod imenom Tomislav II.
Rimskim ugovorima Kraljevina Italija je dobila gotovo cijelu Dalmaciju i to područje Zadra, Šibenika, Splita, otoke Rab, Krk, Vis, Lastovo, Korčulu, Mljet i mnoge druge manje – zatim Boku Kotorsku te dijelove Hrvatskog primorja i Gorskog kotare – naravno, uz sve ono što je već odranije bilo dobiveno i anektirano raznoraznim ugovorima.
I evo danas čitamo, nakon svih mogućih nebuloza i profašističkih “doskočica” (poput one iz ne baš tako davne 1914. godine kada je slom NDH u svom govoru na Mirogoju nazivao “najvećom tragedijom hrvatskog naroda” pa sve do njegovog “slavnog” veličanja imama SS Handžar divizije Huseina Efendije Đoze ) kako je naš bajni ministar od kulture, Zlatko Hasanbegović svojevremeno u talijanskom “Il Picollu”, na radost svih domačih i talijanskih fašista, napisao i takvu nemoguću izdajničku tezu, kako to prenose domaći mediji, da je velika šteta što general Patton nije ušao u Istru jer bi ona, da je tako bilo, danas “bila dio Italije” !
Što ji tko je uopće ta spodoba ?
Proustaša, islamski fundamentalist, nakakav zakašnjeli “bersaljer”…možda nešto četvrto, peto. šesto ili se jednostavno samo radi o najobičnijem tikvanu ili “cukunu” – kako bi ga u Splitu “dok nisi reka keks” krstili ?
Kakva je to “mišanca od čovika” ?
Velika ustašofilska “rvatina” islamske vjeroispovjesti a ujedno zakašnjeli talijanaš, “tolomaš” koji još uvijek nariče što Istra nije pripala Italiji a ne Hrvatskoj.
O čemu se, dakle, ovdje radi ?
Koji je nemogući ovo “politički kupus” i koji su tek strašni “zajebanti” ili potajni cirkusanti, nekakvi neuspješni “montipajtonovci”, oni koji su ga predložili i postavili za ministra kulture pa još tvrde, da smijada bude potpuna, kako je riječ o ozbiljnom znanstveniku ?
Za krepat !
|
