Puno se toga izmijenio u svijetu politike zadnjih desetljeća. Politički pokreti, koncepti, idejni kompleksi, klasične političke stranke i podjele, “politička logika”, politički lideri, izborno tijelo…sve živo što je dugo trajalo kao “nepromjenjivo”, stvarajući privid zacementirane političke stabilnosti - mijenjaju se vrtoglavom brzinom. Nestabilnost postaje suvremena konstanta pa čak i nekakav čudnovati preduvjet političkog djelovanja novih tipova politika, pokreta, stranaka i lidera….pa, stoga, i ne iznenađuje što “proizvodnja nestabilnosti” sve više postaje zaštitni znak suvremeneog načina reprodukcije života kompletne ljudske zajednice u njenom totalitetu.
Na razini “gole politike” pojava radikalnih desnih političkih pokreta i opcija zasitiila je u do sada neviđenoj mjeri europsku političku scenu i praksu života. Naravno. suština tih procesa je globalna pa stoga i ne čudi što je jedan od glavnih magova radikalne desnice, Steve Bannon, doletivši “preko bare” iz Sjedinjenih Američkih Država - sebi stavio u zadatak da kompletnu radikalnu desnu političku scenu uobliči i objedini u jedan snažan, jedinstven Pokret ( “The Moviment” ) koji će bit koordiniran iz jednog mjesta. Na neki perverzan način, tako je, u Bannonovoj režiji, naopako okrenuta, “inverzna” Cheova “teorija foca”, jezgre, žarišta ( iz koje je po Cheu trebao “prema vani”snažno zračiti lijevi revolucionarni plamen ) sada pretvorena u ideju stvaranja jednog čvrstog “žarišta” iz kojeg bi prema ostatku Europe, pa i dalje, trebao žariti koordinirani radikalno desni koncept ( Pokret ) koji je sebi stavio u zadatak zahtijevan cilj dosizanja političke dominacije kapilarno povezane desnice i to od Istoka do Zapada i od Sjevera do Juga - precizno premreženog Starog Kontnenta.
Steve Bennon je bivši bankar koji u politku ulazi tek 2012.g. kada počinje širiti svoj utjecaj kao direktor digitalnog medija “Breitbart”. Vezan je za američke repunlikance i promiče radikalno desnu politiku koju karakterizira snažni populističko-antiestablišment pečat. Zagovara žestoki nacionalističko antiimigrantski koncept s posebnim naglaskom ukazivanja na naraslu kinesku opasnost koja po njemu sve više ugrožava američku hegemonističku poziciju u svijetu. Veoma brzo on dolazi do zaključka da je upravo Trump idealno “sredstvo”, instrument za provođenje u praksu njegovih političkih ideja. Ubrzo postaje šef njegove predsjedničke kampanje pa ne čudi da temelj Trumpove politike postaju američki nacionalizam (“America First” ), izražena antiimigransta politika i ksenofobija.
Ipak, nakon Trumpovog trijumfa, brzo dolazi do razlaza među njima. Naime, Bannonov koncept antiestablišment-politike nije više korenspondirao novonostaloj političkoj situaciji i odnosima u glavnim centrima političke moći. Trump je, ipak, prije svega - čovjek Republikanske stranke čiji politički establishment čine njeni kongresnici i senatori. Njihov glavni zagovornik na “Trumpovom Dvoru” je Trumpov zet Jared Kushner koji je dobio zadatak da onemogući Banonnovu ambiciju da se po svom utjecaju na predsjednika izdigne iznad kongresnika i senator. Taj sukob oko utjecaja rezultirao je Bannonovim odlaskom s funkcije Trumpovog glavnog ideologa i savjetnika.
Nakon toga Steve Bennon se okreće Europi.
Kao što to kaže Elías López, urednik “Global Opinions” u “The Washington Postu”, Steve Bannon “vidi samog sebe kao velikog vizionara globalnog desnog pokreta”. U Europu dolazi uz veliku pompu , vrlo samouvjeren, prepun samohvale s ciljem da uobliči jedan do sada neviđen , veliki pokret kontinentalne ekstremne desnice. Njegov politički san je stvaranje internacionalne organizacije ekstremne desnice ( svojevrsne desne Internacionale ). On smatra kako je nužno objediniti različite, fragmentirane nacionalne ultradesne političke pokrete. Smatrao je kako su europski izbori idealan moment za ostvarivanje tog cilja - a to je stvaranje jakog ultradesnog fronta koji bi se pretvorio u snažnu europarlamentarnu grupu. Esteban Ibarra, predsjednik “Movimiento contra la intlerancia” ( “Pokret protiv netolerancije” ) smatra kako je Bannon, kao osvjedočeni antisemit i islamofob, došao u Europu s ciljem da objedini “tri desnice”. Po njemu riječ je o objedinjavanju : “derecha extrema” ( desnice ekstrema ), “extrema derecha” ( ekstremne desnice ) i “ultraderecha” ( ultradesnice ). Naravno, u pitanju je igra riječi ali Ibarra želi na ovaj ciničan način upozoriti kako je Bannonov cilj objedinjavanje svih mogučih europskih radikalnih desnica u jedan jedinstveni Pokret. Krajnji mu je cilj razaranje Europske Unije koristeči se pri tom, na perverzan način, teškim položajem i nestabilnom situacijom najugroženijih slojeva europskog društva, a posebno - radnika. To je uostalom, oduvijek bio stari “politički trik” svih fašizama !
Nakon izbora za europski parlament postalo je bjelodano da Bannonov koncept nije uspio. Politička mapa Europe nije doživjela radikalno desnu promjenu koja se očekivala. Radikalna desnica uspjela je povečati broj svojih europskih zastupika sa 20 na 22%, što je daleko ispod njihovih očekivanja bez obzira što po prvi put proueropski demokršćani i socijaldemokrati nemaju zajedno natpolovičnu većinu u europskom paramentu. Ali zato jačaju proeuropski “zeleni” i liberali koji, također, predstavljaju političke protivnike radikalne desnice. Iako je Bannon u studenom prošle godine najavljivao svoju suradnju s kontroverznim Orbanom u njegovoj kampanji - do toga, ipak, nije došlo. Isto je tako bombastično najavljivao potpisivanje sporazuma s Matteom Salvinijem o pristupanju njegovom Pokretu kao i formiranje nekakvog udruženja u Bruxellesu koje bi imalo oblik ultradesnog kluba - ali do toga ne dolazi a Salvini javno sve to opovrgava. Na kraju krajeva Bannon je uspio dobiti jedino belgijsku vanparlamentarnu Narodnu stranku ( 1,1% ) a do najavljene predstave u Bruxellesu nikada nije došlo. Na kraju krajeva Orban ipak ostaje s pučanima ( usprkos tome što su ga pučani privremeno suspendirali ), Salvini glumi da Bannona jedva poznaje ( “S njim sam pričao samo par puta” - izjavljuje za HBO ) a u europskom parlamentu radikalna desnica ostaje i dalje fragmentirana i nepovezana.
Bannonove su ambicije bile silno velike. Njegov projekt je bio čvrsto povezivanje europske ultradesnice u rasponu od Poljske pa do francuske desnije koja nadmašuje Macrona….od Sebastiana Kurza u Austriji pa do Salvinija u Italiji, od nordijskih ultrasa pa do Njemačke i radikalno desnog AfD - pa sve do profašističkog Voxa u Španjolskoj. Osim toga, u Španjolskoj se želi, ali ne uspjeva u tome, susresti s Casadom ( PP - pučani ) i s Riverom ( Ciudadanos - Građani, politički centar ) - koji su ionako bliži desnom političkom centru nego nekakvoj radikalnoj desnici. Najplodnije tlo za svoje djelovanje našao je, ipak, na kraju u Italiji….pa mu je zato posebno teško pao zadnji teški udarac koji je stigao upravo iz Italije.
Naime, Bannon je za ( da vrlo uvjetno kažemo ) nekakav svoj suvremeni Wewelsburg odabrao jedan stari talijanski samostan, sedamdesetak kilometaara udaljen od Rima, koji je inače u državnom vlasništvu, a u kojem bi se obrazovala europska desničarska elita, odnosno u kojem bi se “proizvodili” budući europski ultradesni lideri, vladari nekakve buduće Nove Europe. Riječ je o 800 godina starom samostanu Certosa di Trisulti ( Collepardo ). Benjamin Harnwell postavljen je direktor samostanskog katoličkog Instituto Dignitatis Humanae koji djeluje u tom samostanu. Sam Harnwell je u rujnu prošle godine izjavio kako će Steve Bannon elaborirati plan studija “za dirigirano rukovođenje” namjenjeno “katoličkim desničarskim političarima”. Bannon je sa, svoje strane, preuzeo osiguravanje financijskh sredstava potrebnih za funkcioniranje tog projekta. Ali, talijansko Mnistarstvo kulture odlučilo je nedavno da uskrati koncesiju ovom Institutu za daljnje korištenje samostana za svoje potrebe. Glasnogovornik Ministarstva kulture ( kojeg vodi Pokret 5 Zvijezda - M5S s kojim Bannon nema baš dobre odnose ) Gianiuca Vacca izjavio je kako je inspekcija minitarstva otkrila niz neregularnosti u korštenju koncesije. “Dužnost nam je poništiti koncesiju”, zaključio je Vacca. U Italiji je inače demokratska a posebno lijeva politička javnost napala Vladu zbog sumnjivih uvjeta pod kojim je ta konesija uopće dana. Tako je ta specifična europska “tvornica” za proizvodnju obučenih ultradesnih lidera izgleda propala. Talijanski mediji su razvili tezu kako se putem ovog projekta, u koprodukciji Steve Bannona, političke desnice i najkonzervativnijeg dijela Vatikana, pokušao destabilizrati i sam “lijevi papa” Franjo. Na čelu Savjeta konzultanata tog Instituta nalazi se, inače, poznati vatikanski konzervativac kardinal Raymond Burke. Bogatstvo Steve Bannona procjenjuje se na 44 miljuna eura. Dio tog novca odlučio je uložiti u svoj projekt stvaranja Pokreta. Ali pokazalo se kako financijsko ulaganje u radikalno desne političke opcije nailazi na veće ili manje zakonske probleme u čak 9 od 13 ciljanih zemalja, zbog toga jer je riječ o inozemnim sredstvima i fondovima pomoću kojih se očito pokušava utjecati na političku situaciju u određenom broju suverenih europskih država pa tako i na političku mape kompletne Europe. Najliberalniji uvjeti vezani za tu vrstu financijskih transkacija su upravo u Italiji koja mu je zbog desničarske vlasti i inače najviše odgovarala kao jezgra, žarište ( foco ) njegovog djelovanja. Tako da je ovaj zadnji udarac bio poprilično bolan za Steve Bannona. Vjeruje se da je u svoj projekt on do sada uložio oko 900 000 eura. Neki analitičari smatraju kako je Bannon zanemario povijesne razlike nastanka raznoraznih desnih pokreta u europskim državama i postjeće razlike među njima. Le Penova tako u njemu ne vidi dobrodošlog suistomišljenika nego više u njemu vidi “američkog uljeza”, španjolski profašisti također imaju određen zazor prema njemu itd.
Holandski professor Rob Rimen ( direktor Instituta Nexus ) smatra da se određena vrsta neofašizma vraća na scenu zajedno s renesansom “kulture kiča”, pa tako i “političkog kiča”. Demokracija, smatra on, dolazi uz neke uvjete kao što su: ljudsko dostojanstvo, njegovanje kulturnih i moralnih vrjednosti, postojanje suosjećanja za druge, “razmijevanje značaja ljepote” itd. Nažalost, izvitoperena “demokracija masa” najčešće prezire te vrijednosti i djeluje, po njemu, na bazi golih instikata tražeći Vođu. U uvjetima rastučih socijalnih fobija i ksenofobija nastaje plodan humus za razvoj i rast radikalno desnih političkih pokreta u Europi danas. On u svom intervjuu “El Paisu” ( u suplementu “Ideas” , 18.06.2019.) iznosi tezu kako upravo Trump pokušava sebe promovirati kao svojevrsnog novog mesiju koji će riješiti sva socijalna zla. A ako se ne uspije - krivci su, naravno, uvijek “drugi”, oni “drugačiji”. Fašisti trebaju strah, mržnju, krivca…On radikalno tvrdi kako “Trump ima jedan potpuno fašistički um” jer fašizam mrzi demokraciju i slobodnu političku raspravu. Pravi fašist je ujedno “pravi lažov”, smatra on. Ne zanimaju ga ni obrazovanje, kultura, “filozofija” i slične stvari. Zato je možda paradigmatično i vrlo simbolično da su nekidan na konstituirajućoj sjednici Europskog Parlamenta engleski Farageovi desničari iz stranke BREXIT okrenuli leđa Bethovenu i njegovoj “Odi radosti”, izražavajući na taj način na najslikovitij i najbolji način pravu suštinu i bit svih suvremenih radikalnih desnica.
Oznake: Ljetovanje.., plaža
|
