Europa je bila kći sidonskog kralja Agenora (praoca Feničana) i žena Telefastova. Bijaše lijepa kao boginja. U nju se zaljubio sam Zeus, prikazao joj se u obliku zlatnog bika i oteo je. Iz zahvalnosti što mu je bila ljubavnica dao je kontinentu ime EUROPA.
Što je danas EUROPA ?
Umorna "Stara Gospođa" ? Jedan od pet Kontinenata ? Jupiterov satelit na kojem postoje naznake nekih oblika praživota ? Pjesma Carlosa Santane ? Je li Europa samo "poligon" na kojem je u 8. stoljeću Karlo Martel ("Karlo malj", "maca", "čekić":::) možda privremeno, u bitci kod Poitiersa zaustavio prodor Arapa prema Zapadu ?
Što je Europa ?
Mi slavimo Dan Europe (9. svibnja) kojega zovemo još Dan pobjede - pobijede nad fašizmom. Je li to Europa ? Bastion antifašizma ? Inkarnacija demokracije ?
Ili u njoj još uvijek žive sve te podvojenosti: podvojenosti "žene" i "ljubavnice" Hladnog nebeskog tijela i "Majke Praživota" ? Najtolerantnijeg dijela Svijeta ili "mjesto sukoba" Kršćanstva i Islama ? Simbol pobjede suvremene političke demokracije ili "rodno mjesto" fašizma ?
Kada je 12. listopada 1936.g. frankistički general Millan Astray uzviknuo "VIVA LA MUERTE !" ("Živjela smrt!") i "MUERA LA INTELIGENCIA !" ("Nek umre inteligencija !") - je li i to bila Europa ili je Europu i u tom trenutku prestavljao umorni filozof i rektor sveučilišta u Salamanci Miguel de Unamuno koji je pisao o Don Quijoteu i "Tragičnom osjećaju života" i koji je tog strašnog dana bio nazočan kada su izgovorene te prijeteče riječi koje će postati simbol fašista ?
Tko je i tada bio Europa ? I je li ona osuđena na tu stalnu dihotomiju između Dobra i Zla - kao svoje vjećne Sudbine ? Je li taj unutarnji rascjep njen istinski usud ?
Španjolska 1936. godine i građanski rat koji izbija između legalne vlasti "republikanaca" i desničarskih nacionalista, "pobunjenika" čiji simbol postaje falanga i Francova vojska možda su samo bili navještenje jedne nove, suvremene dihotomije Europe između Dobra i Zla - između Demokracije i Fašizma.
Simbol tog sukoba koji se ciklički ponavlja postaje baskijski grad Guernica.
Španjolski građanski rat tek se razbuktavao. Tog poslijepodneva 25. travnja 1937. godine u 16,30 sati pojavio se i dvomotorac Doriner-17
iz njemačke LEGIJE CONDOR - u niskom letu, nadliječući grad. Nekoliko minuta kasnije slijede ga tri talijanska tromotorca Savoia- Marchetti
na 3 600 metara visine koji nadgledaju Guerniku u liniji sjever - jug.
Oni bacaju na gradić 36 bombi od 50 kg. Tada stižu dva njemačka bombardera Heinkel - 111 i četiri talijanska aviona Chirri i također istovaruju smrtonosni teret bombi.
Guernica je bila republikanski grad napadnut od internacionalnog fašističkog zrakoplovstva. U Španjolskoj već postoje Internacionalne republikanske brigade. Tu se sukobe "Dva Svijeta": demokratski i nedemokratski. Tu se sukobe dvije Internacionale: Dobra i Zla, Demokracije i Totalitarizma.
Po naređenju baskijskog predsjednika Aguirre-a u 18 sati uzlijeće jedini postojeći republikanski zrakoplov u Baskiji tipa Chato s pilotom Julianom Barberom. Nadlijeće grad i uočava približavanje "crnih".
U 18,30 sati jedna za drugom pojavljuju se tri fašističke formacije zrakoplova koje lete u obliku "klina". Svaku od njih čine po šest njemačkih tromotoraca Junker - 52 praćenih sa po dvanaest talijanskih Chirrija. U samo jednom preletu bombarderi bacaju 20 tona bombi od 250 i 50 kg. Bacane su i zapaljive bombe od 1 kg u aluminijskom kapsulama.
Srušeno je i izgorjelo je u požarima 30% Guernice. Poginule su 126 osobe.To je bio prvi grad razoren zrakoplovnim napadom takve vrste.
Otpočelo je jedno novo doba u Europi. Doba fašističke vojne agresije....puno prije Poljske.
A europska Demokracija uglavnom je šutjela. Osim one koja se došla boriti u Španjolsku na strani republikanaca.
Prvi put tu se susrećemo i sa posebnom vrstom propagande. Falangističke novine su pisale: "Grad su zapalile crvene horde u službi krimninalca Aguirre-a!" Kada je u Granadi, od strane opskurnih lokalnih desničara, ubijen najveći španjolski pjesnik tog doba Lorca ("najmilije dijete Španjolske") - nacionalističke novine su pisale kako su se "crveni" počeli obračunavati "između sebe"!
Goebelsovska Europa kucala je na vrata.
Velika medijska manipulacija postala je stvarnost.
Puno poslije, za vrijeme suđenja nacistima u Nurembergu (1945. godine), sudac je zapitao nacističkog generala Hermanna Goringa: "Sjećate li se Guernice?"
"Samo trenutak", odgovorio je gojazni maršal. "Sjećam se. U stvari to je bila jedna vježba za Luftwaffe!"
Kada je sudac spomenuo mrtve...žene, djecu - maršal je odgovorio suho : "Nažalost, ali nismo mogli postupiti drugačije. U tom momentu takva se iskustva nisu mogla steći na drugom mjestu!"
Guernica je bila vježba za nove zrakoplove i novu doktrinu bombardiranja gradova. Talijani su htjeli isprobati nove zrakoplove Savoia 79 koji letjeli 430 km/h, bili brži od republikanskih lovaca i nosili su teret od 1 500 kg. bombi. Htjeli su provjerit preciznost bombardiranja sa velike visine na određene mete. Njemce je zanimao efekt "koncentriranog bombardiranja" i što je bila novost. "psihološki efekt takvog bombardiranja na moral neprijatelja".
Zaista počela su orvelovska vremena a sam Orwell borio se na strani republikanaca u Španjolskoj. Ljudi su, čitavi gradovi su, postali predmet "promatranog eksperimenta" - pretvarali su se u "zamorce" s kojima su eksperimentatori manipulirali bez ikakvih ljudskih osjećaja. Sudarile su se dvije Europe, pa i dva Svijeta - na jednom mjestu.
Umjetnost - kao jedno od zadnjih utočišta ljudskosti progovorila je o ovoj zločinačkoj zbilji. Picasso crta svoju slavnu "Guernicu" (danas u Museo de Arte Moderno de Barcelona) kao vapaj demokratske i kreativne Europe prema onom njenom dijelu koji je samo šutio i gledao kako neman Zla proždire temelje jedne civilizacije.
Gabriel Jackson piše kako je u španjolskom građanskom ratu u samim bitkama poginulo 100 000 - 125 000 ljudi. U bombardiranjima 10 000, od bolesti 50 000. Kao posljedica represije republikanaca 20 000 i od represalija u zoni nacionalista (1936 - 1944.) 150 000 - 200 000 ljudi.
I to je bila Nova Europa - više ih je gubilo živote od represalija nego u samim bitkama.
Naravno, nije se radilo o sukobu CRNIH i CRVENIH (iako, zanimljivo, na čelu EJERCITO POPULAR - "NARODNE VOJSKE" stoji Vicente Rojo ili "Vicente Crveni") nego o sukobu dva civilizacijska modela.
Ono s čime se mi možemo ponosit je činjenica da su za nekoliko godina naši antifašisti osigurali da Hrvatska bude na strani svjetske antifašističke koalicije - i da se svsta u sile pobjednice drugog svjetskog rata.
Ali pitanje što je Europa i što smo mi u njoj danas - ostaje.
Duboka podvojenost se pajavljuje ne na planu "velikih sukoba" nego niz atomiziranih segmenata jedne razmrvljene cjeline. U tom sukobu opskurni uzvik falangističkog generala Astraya "VIVA LA MUERTE !" mora jednom zauvijek ustuknuti pred ljepotom pjesme "GRACIAS A LA VIDA !" ("Hvala ti živote") Violete Parra.
|
