...a ja se mijenjam.

Svi mi se mijenjamo.Ponekad su promjene nagle...A ponekad im treba dosta vremena da dođu na onaj nivo na kojem se nešto osjeća i prepoznaje.

Danas sam čuo u školi da čovjek ne može živjeti u skladu sa prirodom..Jedan detalj je bio, ništa više...
Čovjek može živjeti u skladu sa prirodom(kao što sam jednom pun entuzijazma pisao kada sam pročitao Ishmaela,Mojeg Ishmaela i Priču o B)...ali možda je za to prekasno..al neću biti pesimit i reći ću da i nije sve prekasno..
Sad bi neki rekli: "Nikad nije prekasno." ---> pa da! Za neke stvari, ali za neke je kasno nažalost... za neke je već i u početku prekasno-al to je već više filozofija i tko bi sad shvatio što sam upravo u glavi pomislio... samo ja...

Dolazi toplije vrijeme što me naravno raduje jer ne volim baš zimu.Ja sam ljetni tip ali to znate iz mojih postova otprije kada sam to pisao(barem znaju oni koji redovono čitaju ovo) :) --> hvala im na tome :)

Jedva čekam proljeće...Budi se sve pa čak i ja...ovo sve mora da je letargičan san koji je počeo početkom zime.Vremena živosti tek dolaze- i možete reći da se tiješim... ;)


"kako da ti dokažem da mi je stalo?Stvarno mi je..."

Brojim zareze na svojem oklopu.Više je onih plitkih i ne baš dubokih al sad se već i oni teže vide.
Oružje svih koji su uperili mač u mene je napravilo barem mali trag.Svi su to bili oni koji su bili pušteni u blizini mojeg srca,pa čak i neki od njih koji su me vidjeli bez oklopa.
Žalim dok to sve vidim al osjećam neki ponos i sreću što je to sve iza mene...

Nekad se pitam... "Koga ja to zavaravam?pa ja sam sam..."

Unatoč svemu,oklop se još ljeska na suncu nedavno opran kišom koja je moju kosu izravnala i pretvorila u neku metal frizuru...
Podižem visoko svoj mač koji je isto mnogo toga prošao.Sunce obasjava svaki dio mene..skoro da prolazi kod mene...
Misli lete mojim umom i mnogo ih je..
Stojim još uvijek na tom proplanku i gledam drveće i rijeku pored mene...
Stojim još uvijek unatoč svemu...
Stojim još uvijek...

...sam.

Ste se kad zapitali zašto glavni junak ne umre na desetoj stranici romana ili u tridesetoj minuti filma?
Bi li onda uopće on bio glavni junak?

Sigurno ste gledali Willa Smitha u njegovim ulogama.On je čisti primjer američkog heroja.
Uvijek dobro izgleda i ponaša se kao neki frajer.Ima dobre cure il dobre žene(nadasve zgodne).
Pobjeđuje sve neprijatelje(pa čak i one koje čovječanstvo nikad nije srelo prije).
Kada postane gusto vadi svoj pištolj i vadi se iz situacije u kojoj ni cijela armija nebi imala izgleda...
I uz sve to.. uspijeva zadržati taj neki humor za koji mi svi znamo da ponekad nije smješan al se svejedno uvijek nasmijemo..

Čovječe...

..Kad odrastem želim biti baš poput Willa Smitha!


:D

We stumble into our lives:
Reach for a hand to hold.
And any wonder
We need to find
A certain something, certain.

Turn out the light
And what are you left with?
Open up my hands
And find out they're empty.
Press my face to the ground
I've gotta find a reason.
Just scratching around
For something to believe in:
Something to believe in.

---> tak se osjećam!

Baš sam se vratio iz svojeg podruma.
E kakvo je to mjesto..nebi vjerovali dok ne uđete u tu prostoriju.
Još mi malo zuji u uhima od činela al tako i treba biti..naviknut sam već.

Obožavam svirati..ako nešto volim onda je to sviranje..(no dobro i čitanje).
Stavio sam drugi doboš na pod i znam nekad provesti dosta vremena sjedeći pred tim dobošom i udarati samo..
Vraća me to sve na početak..dok sam tek odlučio primiti palice u ruke(i na krivu stranu sam ih primio prvi put).

Kad još nisam toliko koristio internet znao sam i po 4 sata lupati i više..(oprostite susjedi,mama se već naviknula).-toliko nisam bučio kad sam bio malo dijete :D
Moram se vratiti na tu rutinu..posvetiti se snovima..

Palice u jednoj ruci..knjiga u drugoj..
Mega koncert sa puno obožavateljica..hrpa ljudi kojima treba pomoći..

Moja zastava još uvijek visoko iznad moje glave.Vijori se na vjetru kao i moje srce nekad davno u harmoniji ljubavi.
Neki bi rekli da su vjetrovi koji vijore zastave češći od ljubavne harmonije oko nas ali..samo iskusni znaju da je ljubav svugdje i da ju mi samo trebamo ugledati.

Tužan i ranjen stojim ovdje..ranjen nečim puno gorim od oštrice neke strijele koja bi doletjela iz nekog nepoznatog smjera..
Ranjen nematerijalnim..ali zašto uopće to govorim?Ja sam taj koji zna da je ovo samo plaćanje duga..i ništa više.
Teško je plaćati dug suzama al nekad nema druge..Ma briga me,neka drugi vide moje suze i neka se smiju ako žele ili plaču sa mnom..

Trebam duhovnu hranu..Zato i sjedam pod obližnje stablo i odmaram i svoje tijelo i duh..
Nastavit ću u mislima..A kasnije me čeka opet ta ista prašnjava cesta..Znam da me možda čekaju iste situacije samo malo drugačije i izokrenute ali..osjećam neku radost kad krećem..
..zbilja..

...Volim život...

..pa se šanse mogu stvarati i pojavljivati na raznim mjestima i na razne načine ;)

Shvatio sam da razmišljam malo previše tamno iako je moja tama nekako puna svijetlosti(i bez brige, znam kako zvuči..totalno..).
Kako ljudi misle o sebi takve će i postati pa bolje da se ponekad ostavim onih svih silnih riječi koje stupaju kao armija u uho univerzuma iz mojih usta..
Ako misliš svijetlo..svijetla će i biti.


p.s.- Za komentatoricu..ne mogu pogoditi tko si samo ovako..
Moje prezime je stvarno tako bitno?

When I see her eyes look into my eyes
Then I realize that she could see inside my head
So I close my eyes, thinking that I could hide

I don't know if i care
I'm the jerk, life's not fair
Fighting all the time, this is out of line
She loves me not, loves me not
Do you realize I won't compromise
She loves me not, loves me not.


Sutra opet radno...I dont wanna go...

Ispričavam se na neinspirativnom postu..al došlo mi je da nešto napišem.
Nekad pomislim na stvari koje moram sakriti.Jednostavno zakopati..kopam duboko u dvorištu svojih zaboravljenih stvari samo da se to sve skupa ne vidi i da mogu u miru spavati a da se drugi ne sažaljevaju kada pogledaju moje dvorište.
Kopam duboko i s mukom..već mi curi znoj niz moje čelo..Hm,mislim da je dosta duboko..
Nitko neće ni znati kakve mi misli prolaze glavom i kakvi mi osjećaji kroče srcem..grizući me..

Naravno..ovakav posao ima cijenu.Skrivati nešto takvo mogu najspretniji ali i oni koji žele podnesti veliku bol da okolina niti ne vidi.Vi se izvana samo smješite kao da je sve super i dobro a unutra rat..i to onaj svjetskih razmjera.
Sve puno rupa od metaka i na kraju dana se prašina jedva slegne..Svaki pogled vas vuče dolje..
Svaka sekunda je presudna..svaka sekunda je još jedan hitac usmjeren prema meni ali i svaka sekunda može značiti i kraj..Svaka slijedeća može biti oslobađajuća..
Moje dvorište i utvrda moraju biti čisti...

..a i vrijeme je da promijenim taj oklop koji nosim..sav je uništen.
Da velim hvala?..da..

..hvala..

Svira: Laufer - "Ovo nije svijet za nas"

I evo ga i taj dan..sutra dio mene odlazi.
Mnogo sam prešao sa starim sobom pa mu želim zahvaliti što me je počastio sa toliko lijepih trenutaka.
Vijorili su mnogi vjetrovi u mene i tebe a mi smo samo ponosno stajali i nismo
se obazirali.
Fakat smo bili legende..biti ćemo opet..sutra krećemo opet ;)

Skrivao sam se iza tebe kad su nas gađali.Zapravo čekao sam spremno sa tobom udarce..
Sve smo prebrodili i išlo nam je super.. ponovno ćemo,zar ne?

;)

..il možda bolje reći bolji period of time ;)

Hey little sister what have you done?
Hey little sister who’s the only one?
Hey little sister who’s your Superman?
Hey little sister who’s the one you want?

Dan je tako isti kao i ostali a zapravo je potpuno drugačiji.
Izgled nekad pokušava varati i onda kad nema nikakve šanse...
"Vidim ja sve, budi samo bez brige.."
Tvoje boje i prošarane linije su previše postale prozirne.
Ne velim da sam majstor al umjetnik definitivno jesam. ;)

It’s a nice day to start again
It’s a nice day for a White Wedding
It’s a nice day to start again

I've been away for so long (So long)
I've been away for so long (So long)
I've let you go for so long

Mislim da mi se ovako više sviđa a i ona fora sa razglednicom nije loša i mislim da bi bilo jako dobro kad bi to uspjelo.
Ja se toplo nadam da hoće.To bi bila vremena,to bi bilo drugo podneblje...
To bi bila...

..dimenzija o kojoj sanjam.

...početak.

Doznao sam,odnosno zamislio ovo iz jednog banalnog primjera(kojeg neću navoditi ovdje).
Ali.. oni koji gube i koji pate su možda mnogo jači od ostalih.
Iza tisuću poraza možda stoji ta jedna pobjeda koju svi mi čekamo.

Primjer je stvarno banalan i ne može se odnositi na sve stvari ali ponekad jednostavno trebamo pognuti glavu da bi došli do vremena kada ćemo moći i mi zasjati i otpustiti svoj mač neka sjaji na suncu kada nam vjetar nosi kosu.
I nemojte me sad shvatiti u smislu da ja kažem da treba se poniziti i čekati trenutak kad će doći dok nećemo biti sigurni da ćemo zagrabiti ono što želimo ili još gore da shvatite da moramo čekati da to samo dođe do nas.
Ne, grabite koliko možete...

..ali znajte nekad stati na kočnicu i pustiti stvari da odu kad već nisu suđene.
Znajte reći sami sebi:

"Ovo nije moja borba..."

..naravno,kad ste sto posto sigurni da to ona nije.

Bit ću nešto nevažno što ćeš ti trebati...
Bit ću ono što ti fali da budeš perfektan...
Bit ću ono što ti nedostaje da svijetliš u moru svijetla...

Moje oči bit će tvoje kad nećeš dobro vidjeti...
Moja pamet će te spasiti i uskočiti onda kad nećeš moći misliti...
Moja vještina biti će ti na raspolaganju onda kada ćeš ju najviše trebati...

Stajat ću i branit te onda kad ćeš najviše trebati...
Stajat ću ispred tebe kada će i strijele po nama odapinjati...
Stajat ću za tebe kada ćeš ti klečati...

Preuzeo bih čak i ono što tebe treba ubiti...
Vidjet ću nemoguće...
...samo da ti budeš dobro...


Poduprijet ću te onda i kad sve stvari budu protiv nas...
Poduprijet ću te i onda kada smo možda u krivu...

Nosit ću te kući koliko god put budeš ti trebao...
Skakat ću ispred tebe samo da sam ja taj koji udari u živicu a ne ti...
Vodit ću te kroz mrak kada nećeš moći...

...jer znam...ti si moj najbolji prijatelj i učinio bi isto za mene...


posvećeno mom najboljem prijatelju...Stanci

Napad traje već skoro mjesec i pol..ma ne,možda je ipak manje.Ne mogu doći do dnevnika gdje zapisujem stvari jer se već pol grada urušilo pod teškom artiljerijom našeg neprijatelja.

Zidine su hvala bogu stoljetne i drže se kao da su nove ali svejedno..već počinjem uviđati budući izgled ovog mjesta.
Samo čudo bi moglo tako dugo izdržati pod ovakvom opsadom.
Crne rupe su sve veće i nitko ne može spasiti ni mene ni ovo mjesto od propasti.Samo tama će uskoro biti vidljiva i prašina..prašina svuda.. Tužan kraj za ovakvo toplo mjesto puno ljubavi.

..al pretpostavljam da se uvijek mogu uzdati u nadu.Možda je ona ta koja me neće ovaj put iznevjeriti.
Makar je krhka..već jedva vidljiva..samo tračak.. samo jedan..

..tračak.

...da,ugodno je to saznanje.

Mnogi pokušavaju uzljuljati našu vjeru i zapravo nam nametnuti mišljenje da smo loši i da ne vrijedimo pišljiva boba.
Nema uspjeha u takvim pokušajima drugih ako imamo dovoljno vjere u sebe...

Još uvijek plutam mislima i tokovima SF-a pa je ovo sve možda jedna velika iluzija i plivanje u moru riječi koje izlaze iz moje glave...
Mislim o svačemu kao i obično i nakupljaju se misli u meni kao paraziti na bolesnom drvu koje već jedva prehranjuje sebe a kamoli još da ima dosta i za armiju krvožednih nametnika. ---> oke,pretjerana usporedba.

Počinje novi dan a ja već imam plan...
Al mislim da prije toga svega slijedi jedan san... ---> il više njih...

Htio bih da ljudi vide neke stvari mojim očima, možda bi im bilo lakše...
Ako imamo pravi pogled i pravo mišljenje na svijet(možda malo više vjere) sve bi bilo mnogo mnogo lakše...


Plutam kao putnik koji je pao sa svog broda,
Pokušao sam se držati za zadnju trunku spasa.
Držim čvrsto jedra koja obećavaju slobodu,
Žica koja me drži postaje tanka.

"Prošle noći je moj krevet bio prazan...
..ove noći sigurno neće"

Niti ne pokušavajte me pitati što je ovo gore značilo.
Po cijele dane čitam jedne SF kronike iz Ambera... totalno zakon.
Malo mi zato mašta jako radi pa se ispričavam svima koji su u radijusu zahvata moje mašte.

Sekunde sve više prolaze i čini mi se sve brže al ne znam zašto.Pitam se,pitam...
Muzika svira u pozadini sobe a ja se nasljanjam na svoj stolac sve više i zabacujem prema iza.
Polako sam umoran a i uskoro je novi dan.
Možda bi čak i bilo vrijeme da sklopim oči i pustim u svoje dvore san.

E da,sad sam se sjetio...napisao sam prije jedan dobar Shakespearov sonet ali ga nisam mislio objaviti jer je bio poseban.
Al možda ga i sad objavim jer mislim da je fakat dobar..ne znam,vidjet ću kakvog ću raspoloženja biti...

Kako se ponašati kad odjednom jedna osoba odluči izaći iz vašeg života a zapravo se tomu niste nadali?

"Zakopat ću te tamo gdje sve moje tajne i sve osobe koje su prošle ili otišle zakapam...
..negdje tamo ispod prašine,možda će ti biti bolje.Odluka ionako nije bila moja pa nemam drugog izbora.
Hladnoća mojeg ormara će te čuvati.Kad odlučiš doći možda će se još uvijek osjećati onaj isti sjaj makar sumnjam čisto.Pa sretno ti bilo..."


Držite se ljudi..
Ispričavam se na misterioznosti ovog posta...
Peace

...onakve kakve bi trebale biti.

Baš sam danas razmišljao malo.
Da ljudi vjeruju i znaju kako je sve ovdje sa svojim razlogom možda nebi bilo toliko tuge.
Mora biti barem malo tuge i to je jasno al oni koji tuguju bi trebali prepoznati vrijednost tog trenutka.
Meni je to nedavno moj tata rekao tu stvar pa sam je želio podijeliti sa vama jer čitam sve više blogova na kojima je netko tužan jer ga je ostavila cura/dečko i takve stvari...

Ne znam,kroz tugu ljudi jačaju.Možda bi trebali biti sretni što su neke stvari baš tako i vjerovati da se sve baš odvija kako je zamišljeno i da nismo nikakav promašaj.Samo znajte da je sve u redu pa kako god išla situacija u nekom smjeru koji je beznadan ili se vama tako čini ili vama ne odgovara...

Treba se isto toliko radovati sreći koliko i tuzi jer sve je to dio poduke koja je ovdje za nas..

Zanimljiv naslov ha?
To je bilo sad baš u jednom filmu na TV-u(ne znam šta mi je u zadnje vrijeme,opet sam počeo gledati TV..al oke mislim da nije to tak loše)...
Radilo se o englezima i indijcima...naravno opet ratovi i pobune-ionako nema baš ništa više osim nasilja na TV-u..pokoji dobar film se nađe..ma zapravo ima ih dosta koji su oke..
Ma,ovaj je imao jaku pouku..dosta krvi i svega toga(kao i 300-odličan film kojega pogledajte ako niste..ja sam ga gledao jedno..hm pa da!300 puta pa vam mogu ispričati sve detalje,al nem vam kvario uzbuđenje pa gledajte sami) :D
Veliki naglasak je davao na nepravdu..koja se zbiva i danas u svijetu al onda 1947.g. nepravda se ispravlja kada Indija postaje nezavisna država...

Pitam se kakav bi se to veliki događaj morao dogoditi u svijetu da sva nepravda zgine..hm..


Spread the love...Peace

Vele da kako započneš novu da bude tako i završila i tako bude kroz cijelu godinu pa se ja uporno trudim sad raditi stvari koje bi htio da se događaju kroz cijelu godinu a da se poslije ne moram previše truditi... :D
Dobro,šalim se sad...
Ali ne možete reći da ako sam jučer kod djeda čistio snijeg pred ulazom da ću cijelu godinu čistiti snijeg ne?
Znači,teorija na neki način pobijena al naravno uvijek tu ima još nekih čari i začina pa ću ja radije dati vremenu da otkrije za mene dali je ta teorija točna ili nije ;P

Praznici su nekako na svojem vrhuncu ali ipak u silaznoj putanji.. Čudim se,tako sam htio taj odmor i sve to a sad zapravo nemam baš previše stvari za raditi...Vani je zimska idila(a znate da ja zimu i ne preferiram previše).
Život fakat poprimi drugu dimenziju pod praznicima,samo nažalost sada poprima dosadu...

"Ajde viša silo!Baci nešto od tamo gore...nekog anđela da mi skrati praznike" :D

Iskreno,tražim muzu.Nije da nemam više inspiracije ili nešto nego ono..lijepo je imati nekoga za koga ćeš se brinuti,na koga ćeš misliti..i najvažnije-koga ćeš voljeti..
Dok sam je prije tražio,viša sila-Bog-Boginja mi ju je odmah dovela..pitam se dali će i sad biti tako :P
Ljubav,ljubav,ljubav... ja bi to :D