Napad traje već skoro mjesec i pol..ma ne,možda je ipak manje.Ne mogu doći do dnevnika gdje zapisujem stvari jer se već pol grada urušilo pod teškom artiljerijom našeg neprijatelja.

Zidine su hvala bogu stoljetne i drže se kao da su nove ali svejedno..već počinjem uviđati budući izgled ovog mjesta.
Samo čudo bi moglo tako dugo izdržati pod ovakvom opsadom.
Crne rupe su sve veće i nitko ne može spasiti ni mene ni ovo mjesto od propasti.Samo tama će uskoro biti vidljiva i prašina..prašina svuda.. Tužan kraj za ovakvo toplo mjesto puno ljubavi.

..al pretpostavljam da se uvijek mogu uzdati u nadu.Možda je ona ta koja me neće ovaj put iznevjeriti.
Makar je krhka..već jedva vidljiva..samo tračak.. samo jedan..

..tračak.