I našao sam se u situaciji koja se već dugo nije zbila.Ja gledam TV...
Inače samo se ubijaju na tim filmovima tako da ne predlažem da gledate TV iako ima zanimljivih stvari.
Ili možda gledajte ljubavne komedije i takve stvari al ja nemam još sad..hm.. neka vrsta rebounda je u kojoj se nalazim pa bolje da takve stvari ne gledam ;)

Razlog zašto spominjem opće TV u ovom postu je taj da sam vidio/pročitao/čuo(kako god želite jer TV je stvarno svestran medij) jednu jako dobru mudrost a na razini toga je da je mogu i djeca shvatiti pa :)
Naime junak filma Sam u kući 2(dječak Kevin koji uvijek uspije pobjeći lopovima i spasiti živu glavu) je spomenuo jednu dobru stvar...odnosno dao jednu super usporedbu..
Bila je ta jedna gospođa koja je jako voljela golube i ona je rekla da ju je ostavio čovjek kojega je voljela..Nakon toga se nikad više nije pustila u ljubav jer jednostavno nije vjerovala ljudima..
I onda je Kevin rekao kako je dobio role jedne godine i bio mu ih je žao da se ne strgaju/iznucaju/unište(jer svi znamo kako cesta i teren djeluju na naše sjajne nove kotačiće na brand new rolama ne?)..jednostavno ih je samo obukao par puta u sobi i nikad ih nije odveo van na cestu..držao ih je cijelo vrijeme u kutiji i kad je konačno odlučio se provozati tim rolama..nažalost bilo je prekasno jer je njegova noga narasla i role su mu bile premale...
Tako je isto rekao ovoj gospođi..i ona tako čuva svoje srce da joj ga ne razbiju još koji put..ali zapravo..
Nema se što za izgubiti..ima se samo nešto za dobiti..nešto za što je vrijedno živjeti..
Ne znam za vas...al znam jedno...

Moje role nikad neće ostati u kutiji..makar bio strgan još milijun puta, nikad neću odustati..nego ću se za ljubav boriti.Jer mislim da je toga vrijedna :) Znam da slijedi patnja..znam i osjećam ju svaki puta kad spomenem ljubav..uz ljubavi nažalost u paketu na kraju i ide patnja al zapamtite..svaki trenutak proveden u patnji vas jača..nakon patnje ste samo jači...

Kada ću vam drugi put pisati biti će već nova godina pa..evo unaprijed dragi moji čitatelji i blogeri želim vam ugodnu Novu godinu i nemojte se previše napiti večeras.. ;) Nek vam nova godina bude puna mira i svega što vi god poželite..naravno,najviše vam želim ljubavi( imajte ju na svojem borbenom stijegu i nikada nećete požaliti)...

Peace ljudi :)

A da ti kažem da se ne sjećam puta natrag kad sam bio sretan, bi li me i dalje voljela?
Misliš me pratiti svakim mojim korakom i pratiti svaku moju promjenu?

Moja stanja se mijenjaju kao nemirne oluje za koje nitko ne može predvidjeti kada će udariti...
Proljetna kiša koja osvježava a odjednom snježna oluja koja uništi sve, pa čak i posljednju nadu koju gajim u svom srcu...
Lijepa ravnica na kojoj cvatu ruže samo za mene i tebe , a samo par trenutaka kasnije uništeno tlo puno blata... Samo latice ostaju negdje duboko u mom srcu i podsjećaju me na to ljeto puno mirisa i ljubavi...Kad su stvari još imale nekog smisla i nije izgledalo kao da ovaj put popločen samo dobrim namjerama vodi tamo kamo kažu da vodi...
Nisam mislio ni htio zadati toliko boli a napravio sam štetu veću od uragana... naravno ne onu materijalnu, goru štetu od svih šteta... onu koja ostavlja duboki trag na svačijem srcu i ne pušta pojedincu da zaboravi... Ne pušta te nikamo i prati te uvijek...jedva dolaziš do zraka i svakim udisajem te prati...
Poput duha nekog odavno izgubljenog pretka koji dolazi još malo strašiti na ovaj svijet željeći još barem malo osjetiti život koji se vodi na ovoj planeti...Vodi se kao neka bitka kojoj nema kraja...

Naravno nije ni sve tako ružno..ima i stvari za koje vrijedi stajati ponosno poput Boga i nikad ne puštati čelični stisak jednom kad se primimo...Jednom kad se primimo i ugriznemo ruku života nadajući da će naša snaga i naš stisak trajati vječno...
Možeš li mi reći dali želiš to?
Vječnu bitku..al ovaj put ne sama... ovaj put da stojiš uz nekog kome je neizmjerno stalo do tebe..Uz nekog tko će te zauvijek štititi i ne puštati tamnim bićima i zvjerkama da te povrijede...

Spreman sam to učiniti...spreman sam biti tvoj Anđeo...


(ovaj post je produkt nenadane inspiracije, još uvijek si moja muza...)...
volim te...

...al svejedno pišem ovaj post.
Još malo sati treba proć pa opet idem u svoj podrum i idem svirati.
Najbolji feeling kad ti ruke vibriraju nakon ful dobro odsviranih jakih ritmova.
Obožavam glazbu...u njoj je moj spas dok sam sam il tužan...

Music saves my soul...

Tužna je činjenica kad moram kazati da je nekad vjera u sebe i svoja stajališta jedina nada i oslonac koju čovjek ima..
Kad svi odu i kad ostaneš sam, samo tvoja glava te može spasiti od svega...
Ne znam zašto sad ovo pišem al sam osjetio potrebu da nešto napišem.
Božić je prošao a ja nisam spomenuo riječ komercijala previše puta i ponosan sam na sebe... :P

Možda malo po malo pa odrastam iako sam još daleko od istine..
Možda...

Inače sam uvijek imao neki ritual pisanja loših stvari o Božiću al moja me sestrična danas zamolila da ne napišem opet nešto takvo pa neću... A i mislim da nemam više volje za to... možda je jedno razdoblje najvećeg revolta u mom životu gotovo... vrijeme je za drugačiji revolt..
Našao sam sam sebe i u situaciji da se više ne žalim na to da se danas moram naći sa većinom svoje obitelji i malo provesti vremena sa njima...Mislim da se više nema smisla buniti..preživio sam toliko godina sa njima mogu sada još jednu, a nakon ove još koji 50 ili slično(i više jer želim živjeti malo duže) ;)

Želio bih naglasiti u ovim danima mira da se i sjetite onih koji pate i koji nemaju krov nad glavom kao što ga mi imamo...Želio bih da se sjetite svih onih koji nisu sretni kao mi i da se pomolite koji put i za njih...
Ja bih želio da je cijeli svijet sretan jer na kraju krajeva svi zavređujemo isto..Svi smo isti..dio iste planete..dio istog svijeta..

Sretan Božić svima blogerima i onima ostalima :)



p.s. - Znaj prijatelju moj najbolji da je sve prolazno..moje riječi sada mogu zvučati kao prah u situaciji beznađa ali zapamti jedno..ovo je možda samo jedan test... ti to možeš... ja sam uz tebe...zauvijek.

Trenuci padova i trenuci uspona... sve je to dio igre...
Jedne velike igre koju svi pokušavaju igrati...neki padnu...
Neki se uzdižu iznad ostalih i na kraju primaju silu koja je najjača na svijetu...
Samo jedno znaju... nikad ne smiju odustati...nikad ne smiju do kraja pasti i ne dići se...
Trebaju samo...voljeti...

Nikad neću pasti kad se na mom stijegu vijori ljubav...

Ovo je čak drugi post danas...al nešto je malo drugačije...
Ne pišem ovo sa tuđeg kompjutora ili sa svojeg starog kompjutora(pokoj mu duši služio je mene i moje zle planove predugo..vrijeme je da se počine i odmori tamo gdje će otići)---> a planovi su da ga koristi moja mama,pretpostavljam da će onda imati mirniji život nego sad :D
Aha da! Nisam na kraju rekao s čega ovaj post pišem... ovaj post pišem sa svojeg ultra kul super novog kompjutora kojeg mi je moj tata nabavio... za novu godinu i Božić ali i za dobre ocjene--> malo sam se popravio..zapravo puno al nije ni to toliko sada bitno...

Onaj dolje post(točno ispod ovog),drugim riječima-onaj od jutra, je malo...ah ne znam... istina je da opisuju te riječi moje osjećaje al to ipak nisam ja... Ja sam onaj romantični dečko s dugom kosom i buntovnim stavovima... dječak čija mašta može gotovo sve...dječak koji vjeruje u svoje snove i ostvarit će ih sasvim sigurno...
Ja sam taj koji vjeruje u ljubav i mislim da ono dolje nisu riječi mene(iako je super pjesma i fakat obožavam Slipknot)..Jednostavno ima vremena kad čovjek pada...al jedno je sasvim sigurno..on će se ponovno dići i neće stati...
A i rekla mi je moja prijateljica jednom zanimljivu stvar...

"Tek su bile dve a ti se već žališ..e dok budu 33 onda se žali"

..hvala Kiki na tom komentaru..

Ne znam...zapravo cilj ovog posta je da zahvalim svojem tati kaj je tak kul..i prava mi je potpora kad ju trebam..

Mah..


TATA TI SI ZAKON!

You are wrong, fucked, and overrated
I think I'm gonna be sick and it's your fault
This is the end of EVERYTHING
You are the end of EVERYTHING
I haven't slept since I woke up
And found my whole life was a lie, motherfucker
This is the end of EVERYTHING
You are the end of EVERYTHING

Shallow skin, I can paint with pain
I mark the trails on my arms with your disdain
Everyday it's the same - I LOVE, YOU HATE
But I guess I don't care any more...
Fix my problems with the blade
While my eyes turn from blue to gray
God, the worst thing happened to me today
But I guess I don't care anymore...

You are wrong, fucked, and overrated
I think I'm gonna be sick and it's your fault
This is the end of EVERYTHING
You are the end of EVERYTHING
I haven't slept since I woke up
And found my whole life was a lie, motherfucker
This is the end of EVERYTHING
You are the end of EVERYTHING

My flaws are the only thing left that's pure
Can't really live, can't really endure
Everything I see reminds me of her
God I wish I didn't care anymore
The more I touch, the less I feel
I'm lying to myself that it's not real
Why is everybody making such a big fucking deal?
I'm never gonna care anymore

What the hell am I doing?
Is there anyone left in my life?
What the fuck was I thinking?
Anybody want to tell me I'm fine?
Where the hell am I going?
Do I even need a reason to hide?
I am only betrayed
I am only conditioned to die


Ispričavam se na ovom neinspirativnom postu jer su to zapravo riječi od pjesme od slipknota-Everything ends...
Možda se tako nekako osjećam...al... like anybody cares...

Peace.

Moram priznati da sam poetski raspoložen ali ovih dana sam upao u drugačije vode. Zapravo u drugačije probleme... Naime...

Kad bih i htio nešto napisati, nemam kome...
Možda opet jesam patetičan,ali i realan koliko toliko...
Ne volim ovakva razdoblja kad ne znam tko sam i što sam,a još manje volim to što sve više padam u nekakav san...(po noći ne spavam inače baš)..
Nažalost san nije lijep..Noćna mora je dapače..
Želim se probuditi.. žarko želim..


Vrati mi ono kaj sam imal... vrati mi je...



*hvala Stanci na doniranju kompa za pisanje posta,post inače nastao pod satom etike danas...dugo sam zaronio u svoje misli...*

Trenutno se nalazim u sobi mojeg druga Filipa Stančića. On je ovaj put bio osoba koja je donirala svoj komp da ja napišem svoj novi post.

Već dugo nisam pisao al to je zato što je moj komp još uvijek u lošem stanju. Stvarno ga već moram odvesti na čišćenje... ide čim prije, to bolje.

Došlo je jedno razdoblje života kad se čini zapravo da tama obuzima svaki dijelić obzora al zrelost je u tome da se vidi svijetlost i zapravo da se vidi da će sve uvijek biti u redu...znam se naći kako govorim svojim prijateljima i prijateljicama da bude sve oke uvijek i da sutra vjerojatno(može biti ono sutra il ono malo dalje sutra) donosi bolje vrijeme i da nema razloga za brigu...
Možda je vrijeme da to sam sebi kažem... možda...


Life's falling away from me.
It's falling away from me.

..treba biti samo strpljiv,ništa više..dati vremena onoj osobi i onoj stvari u koju vjeruješ.. da...


(iz pjesme "Falling away from me" od Korna).

...al kao da se sve čini iza neke čudne tamne zavjese i vide se mutni obrisi stvarnih stvari.

Zar ne može barem ono najljepše biti jednostavno?Mora biti komplicirano do bola...

Kažu mi da carevi ne potpisuju kapitulaciju pa kad i padaju u najdublje ponore...
Jeli to ispravno?

Ovo nije rat s ljudima... ovo nije fizički rat...ovo je rat s osjećajima...
Ovo je rat smirenosti i jake želje za pravdom... ovo je rat flegmatičnosti i burnih reakcija...

...ah...


(hvala na potpori mojem dobrom prijatelju...)

Virusi i ostale štetočine na koje sam naletio skupa sa svojim drugom kompjutorom..
Ovim putem mu se ispričavam... trenutno se javljam s Nelinog kompa-donirala je prostor za pisanje posta i kreativnost pa i njoj zahvaljujem... uf kak je tu nisko tipkovnica jedva pišem xD

Danas je mojem drugu Stanci rođendan ... morao je doći i taj dan...
Baš je danas lijep i sunčan dan...
koda mi je rođendan xD
Al ja do svoje 18. moram čekati još dugih...hm,samo malo...e da,dugih 7 mjeseci zapravo i nekaj malo dana xD ak se ne varam... :)

I tako život ide dalje...stvari se poboljšavaju imam osjećaj ;)
Držite se još malo na fronti jer uskoro je nova godina...e i da,držite fige za novu godinu da sredimo nekaj ;)

Peace i uživajte :)

Kako i započinju ratove tako ih i završavaju.
Prave riječi na pravom mjestu pokreću i lavine.

Nije Buddha bezveze spriječio rat u kojem se borio njegov tata protiv susjednog carstva koje je uvijek bilo u strahu od carstva njegova oca..Mnogo moćnije,na kraju se ipak povuklo jer je došao Buddha sa svojim učenicima i pokazao vojnicima istinu..

Sve se da srediti na miran način,nasilje stvarno nije opcija...

Budite pametni...

Peace