Čajna staf
30.11.2007.Onak zamislite ovo..
Hodate uličicom i vidite neki više kao dučančić..
Na njemu brdo plakata u stilu: Izrada portreta,kaktusi u ukrasnim posudama,servisi stvari i tako... e i da...
Na jednom papiru je pisalo: MEDIJI...
Onak kaj nisu mediji onak puno malih medveda?Onak znate onih plišanih i to?Ja znam da dijete u vama zna da to jesu onak mediji mali... onak plišani..ajde nemojte biti tako odrasli i zamislite si ogromni bračni krevet pun medija..ah znam da nemrete..al svaka čast onima koji možete ;)
Uglavnom pitao sam se zakaj taj dućan se jednostavno ne zove China shop, čitaj Čajna šop.. al sam vidio Trnovec i sve mi je bilo jasno :D
Jednostavno ono što sam vam rekao u prošlom postu... tražite na skrivenim mjestima jer naći ćete sve što trebate...skrivena mjesta su ta koja nose tajne ;)
Uživajte :)
komentiraj (9) * ispiši * #
Gledao sam na krivo mjesto
29.11.2007.U jednom trenutku sve se promijenilo.Mnogi bi plakali i ostavili svoju dušu ali ja stojim..i sretan sam.
Sad vidim da čovjek vidi tugu samo onda kada je očekuje.
Al ja gledam svijet jednim drugim očima već odavno.
Uvijek je teško al iskustvo donosi svoje.
Znam da će sve biti u redu jer imam povjerenja i u sebe i u moju ljubav..
Zapamtite ovo..
Gledajte na skrivenim mjestima.Gledajte tamo gdje obično oko ne vidi.
Ako čovjek u nešto vjeruje..ništa..al baš ništa ga neće zaustaviti.
p.s.-ovo je ravno 400-ti post na ovom blogu.Mogu reći samo jedno..ponosan sam na sebe :)
komentiraj (6) * ispiši * #
...
26.11.2007.Nekad dođe trenutak kad bi se čovjek najrađe sam sebi smijao..možda ne sebi već svojoj gluposti.
Možda je greška opće to što se netko pusti u takve stvari a trebao bi tamo okolo letjeti poput pčelice od cvijeta do cvijeta.
Istina je možda dalje nego što se čini pa čak i onda kad čovjek misli da je blizu onoga što bi trebalo biti baš ono što očekuje.
Svijetlost nekad dolazi pod čudnim kutevima,a i velika je mogućnost da po putu se razdjeli i baš ona zraka koju smo očekivali prođe pored nas kao da i nikad ništa nije bilo.
Možda ta svjetlost negde još uvijek lebdi.Al bez brige,osjećam da je bliže.Svaki promašaj je zapravo korak k uspjehu.
Svaki poraz te vodi sve bliže k onome što nazivamo pobjedom.
Ako čovjek iz ovoga neće učiti,iz čega će?
komentiraj (9) * ispiši * #
komentiraj (6) * ispiši * #
Nemoj dopustiti...
20.11.2007.Nemoj dopustiti da se onaj koji vjeruje izgubi...
Oh nedaj da sunce zaklone oblaci,
Nedaj da ode taj osjećaj koji hrani,
i svaki put mi snagu daje...
Nedaj da ostanem u pustinji sa tolko osjećaja...
Nedaj da drugi unište pogled...
Vrati ono što je bilo,
sivilo uzmi i pusti sreću...
Daj mi snage da prođem kroz tamu...
Daj mi ono što trebam...
Oh..nedaj da plačem
Pusti me da imam ono što najviše želim...
uzmi mi sve
al pusti moju sreću...
komentiraj (4) * ispiši * #
Zima dolazi
18.11.2007.Pokazala je svoje zube već i prije a sada nam daje i snijeg.
Gotovo je lijepo pogledati u nebo puno pahulja i diviti se tome što sve priroda može.
Hladnoća više ni toliko nije važna kad imamo takav lijep pogled.
Rekao sam već da preferiram ljeto i toplinu i tropske otoke al svejedno..Čovjek mora znati uživati u svemu što mu priroda ili život daje.
Nažalost,kod većine ljudi dolazi do patnje zbog toga jer ne mogu sve prihvatiti što im život daje pa ponekad čak i odlučuju završiti svoj život..nažalost to nije način.
Prava jačina ljudi se ne očituje u tome da daju svoja pravila i da oni diktiraju igru..Ne! Jačina ljudi se očituje u tome da prihvate ono što se događa i uspiju dokazati svoju snagu u takvim situacijama,ma koliko one znale biti bolne.
Već sam i prije spomenuo da se naša snaga očituje onda kada nam je teško.
Samo najjači nadvladaju patnju i uzdignu se iznad nje...
komentiraj (11) * ispiši * #
Sve je prašina...
15.11.2007....samo što se ona nekad giba a nekad miruje.
Nekad je kao jelen kojega vidim...drugi put leži uz put koji prolazim.
Nekad je kao biljka koju gledam,a drugi put je duboko pod zemljom...
Možda su prošla vremena za takve pothvate,a možda su još tu samo treba skupiti hrabrosti..
Mogu samo pomišljati na takvo vrijeme kada je svijet nekako učio..Uči i danas al ono doba je bilo nekako..posebno.
Davna su vremena kad je to cvijeće letjelo nebom..davno je to vrijeme kad su meditirali pod krošnjama drveća..Davno je..a možda..
..tko zna.
komentiraj (8) * ispiši * #
The same old road
14.11.2007.Kažu prognoze da će danas u noći padati snijeg.
Temperatura očito nešto takvoga najavljuje al tople jakne će nas zaštiti..i ljubav će nas grijati naravno.
Moje najdraže godišnje doba je..ljeto.Pa onda možete misliti kako volim te temperature i ovo vrijeme.Makar mogu prizntai da ima nekakve romantike u tim jesenima.Kada vjetar nosi lišće..kiša i ostale čari koje jesen donosi..al naravno ništa previše.Kaj je preveč ni s kruhom nije dobro-kako je znao moj stari prijatelj govoriti :)
Ja sam više ljetni tip.Mislim da sam čak u prošlom životu ili životima bio neka životinja il možda čak čovjek(mislim da crnac),na nekom tropskom otoku.I u ovom životu me nešto tamo vuče.Pod to tropsko-ekvatorsko podneblje u kojem se jedva par oblaka nazire.Podnosim ja jake hladnoće al svejedno..volim sunce i more i toplinu i sve što ide uz to :)
Najtočnija teorija bi bila da sam bio svinja u Novoj Gvineji..il možda gorila u nekoj prašumi..il dupin u nekom dubokom oceanu..jeste li znali da kažu da su dupini najsretnija stvorenja na ovom svijetu?Definitivno tako djeluju na nas...
Uživajte dalje u ovom vremenu koliko se da..volite se...radujte se..širite sreću.Jer to i jest smisao ovog života.. ;)
Peace
komentiraj (3) * ispiši * #
komentiraj (7) * ispiši * #
I'm yours
11.11.2007.Svakim trenutkom koji provedemo zajedno sve više uviđam da bi sve dao za tebe.
Svaka moja stanica je predana tebi.Sve što imam bih dao samo da ti budeš oke..
Sada znam i siguran sam da si ti ona prava za mene i da nikog nebi mogao voljeti više od tebe..Sanjam te,mislim na tebe..svaki trenutak si u mojim mislima i neću da izađeš od tamo..
Volim te najviše ljubavi moja jedina...
<3
komentiraj (5) * ispiši * #
Lije ko iz kabla
09.11.2007.Baš sam trebao krenuti u školu i tada se spustila..
Najjači udar vjerojatno je bio kad sam ja izašao na ulicu.
Nisam još ove jeseni vidio takvu kišu.Bila je jača nego obično..
Nekad se pitam dali me ona prati.Možda me slijedi u stopu i želi nešto od mene ili mi samo tiho pokušava šapnuti pokoju tajnu koju bih trebao znati.
Ne znam zašto al kad kiša pada nešto posebno se događa.
Neka sila uzme svoj tok plavim nebom i sve postane drugačije.
Moja inspiracija je i dalje na vrhu.Mislim da ću i ove noći nešto pisati..
Ostavljam vas u tišini..
Peace
komentiraj (5) * ispiši * #
Ugodni razgovori :)
08.11.2007.Danas je baš dobar dan...a kad neki nije u zadnje vrijeme?
Škola je prošla dobro i brzo i sve je bilo super uglavnom :)
Nakon škole smo otišli Marija,Anja i ja do jednog fast food restorana(svima je jasno al ne želim reklamirati).
Baš su pali lijepi razgovori..Mislim,prisjećanja na stvari...Prisjećanja na djetinjstvo..adobro bilo je uglavnom razgovora o boli i ozljedama u djetinjstvu al bilo je lijepo se prisjetiti prošlosti..Kneginca..septičkih jama...prostranih polja po kojima sam bježao okolo :)
Da,bilo je to dobro vrijeme..al sada je još bolje mogu reći.
(naravno izvukao sam opet nešto iz dubine svojih misli kad sam koračao kući :) )
Ljudi se ovih dana previše žure..I riječima i postupcima i sa svime.Mislim da je sve univerzum dobro izračunao i da ćemo biti baš u pravo vrijeme na pravom mjestu ;)
Zato ljudi... chill :)
Peace
komentiraj (4) * ispiši * #
Vjera uz čaj
07.11.2007.Danas se dogodila mala sreća(il nesreća?) u školi.
Nismo imali 4.sat,točnije glazbeni.Nije da ne volim glazbu,ali nažalost ovo je uglavnom štrebanje.Volim ja jako glazbu,nebi svirao da ju ne volim :)
Otišli smo u jedan kafić(neću reći koji da nebi ispalo da nešto reklamiram --> iako je čaj stvarno jako dobar).Cura,par prijateljica i Vinko(Iako je on bio za drugim manjim stolom i uživao u komforu fotelje) razgovarali smo o...mojoj omiljenoj temi...vjeri.
Zanimljivo je pričati o toj temi jer ja mislim da je to jako bitna stvar u životu svakog čovjeka.Moja mišljenja se razilaze sa kršćanskim pogledom na stvari,ali neke stvari koji oni govore su stvarno dobre i slažem se sa njima.Na papiru sam kršćanin i čak mogu priznati,bilo je razdoblja kad sam želio biti svećenik(al mislim da ne ovaj kršćanski i sigurno ne radi novca nego zato jer me stvarno zanima vjera).Ali to je ipak više kombinacija vjere i psihologije čovjeka(i još nekih stvari) što mene zanima pa...Mislim da svećenstvo nebi bio ipak pravi poziv za mene...Imam možda malo predivlji duh ponekad.Bila bi šteta izgubiti to i disciplinirati ga do kraja...
Dalo bi se o ovome pisati jako puno i obećajem da ću nastaviti ovo al ne sad(možda i zato jer je ovaj post pisan za vrijeme sata engleskog jezika). ;)
p.s- Danas me iznenadila muzika u tom kafiću u kojem smo bili.Svirao je bend po imenu Deep forest.Stvarno dobra muzika,ako ste u mogućnosti definitivno je poslušajte...
Peace
komentiraj (5) * ispiši * #
Tama i reflektori...
06.11.2007.Hodam ulicom i gledam oko sebe.Inače ova ulica nije prometna pa tako se i sada drži rutine.Pogled je nekako uvijek bio fascinantan al sad još nije zima pa nije to mjesto poprimilo još onaj pravi i puni sjaj.Nebo još nije crvenkasto tamno...reflektori svijetle kako će svijetliti i onda...kada će i vrijeme dati svoj doprinos pogledu.
Nekad znam sa prijateljima sjediti ovdje i razgovarati.Nekako je posebno mjesto..ne znam.Meni je barem pogled uvijek lijep :)
Idem kući i razmišljam.Danas je bio dobar dan(a u zadnje vrijeme su svi takvi pa je baš super). :) Sve je nekako oke i ništa ne izgleda kao da bi htijelo krenuti na loše,al neću se igrati sa srećom.Samo ću reći da tako ostane ;)
Nadam se da i vi uživate...Život je otvoren..nikad ne odustajte ;)
Peace
komentiraj (7) * ispiši * #
6 months...nice number :)
05.11.2007.Kako se zapravo život promjeni na bolje kad neke osobe uđu u naš život( a pogotovo one koje volimo).Evo prošlo je 6 mjeseci od dolaska moje najveće ljubavi u moj život i mogu reći da sam jako sretan.Nikad nisam takve stvari osjećao.Osjećam se nepobjedivo...
Ja i to jesam :)
Ovo je najljepših 6 mjeseci u mojem životu definitivno.Svaki trenutak sa njom je neprocjeniv...dar s neba...Mislim da ovakve stvari ne mogu opisati riječima i stvarno ovo je uzaludan pokušaj...
Ja mislim da bih bio toliko izgubljen da nema nje...Mislim da ni svoje ime nebi znao...
Jednostavno od kad je ona tu,svijet je drugačijih boja,drugačijeg mirisa...Sve je tako...čarobno.Ne znam,nikad nisam bio sretniji i nikad ne bih želio nikog drugog više kraj sebe od nje...
VOLIM TE ANJA
<333
komentiraj (9) * ispiši * #
Svi traže NJU...
02.11.2007.Većinu čujem kako se žali.Niti jedna stvar mi nejde..ne mogu to izdržati..već sam sam sebi jadan/jadna.
Svi ju traže.Nekima ide,neki ne uspijevaju u traganju.Kažu: "Život je takav."
Tragat će dok ne padnu ali ne znaju da...
Kamo god pošli na ovom svijetu,ljubav će prije naći nas nego mi nju...
komentiraj (7) * ispiši * #
Grobovi i te stvari part two...
01.11.2007.Izvještaj s groblja je vjerojatno ono što ćete dobiti u ovom postu..
Mrak je definitivno poboljšao stvari i bilo je mnogo ljepše nego u jutro..
Možda zato jer sam nosio toliko stvari koliko sam nosio al nema veze :P
Slikali smo se dosta i nadam se da će neke slike biti objavljene al to na myspaceu...
Opet su me hvatale neke misli danas na groblju..mrak i svijetla su učinila svoje..
Al izvan sve te tišine i mraka.. ja sam sretan.. najsretniji na svijetu...
Volim te Anja
komentiraj (3) * ispiši * #
Grobovi i sve to part one...
Jutro je...na satu je otprilike 7:36 a ja se još izležavam u svojem krevetu.Nisam li previše spavao? ;)
Trebalo je nositi neke aranžmane na grobove,pa naravno, koga boljeg uzeti za to nego lika u crnom?
Prihvatio sam to nekako iako je moj želudac htio da ubacim nešto u njega.Nema veze poslije ću..
Vidio sam po putu kako je jedan lik u crnom džipu udario malog mješanca.Krv mu je potekla iz nosa i ležao je tako ošamućen jedno vrijeme.Ne znam zašto..al kad netko naudi životinjama, moja revoltna narav se razbukta u najvećem žaru..Bijes se probudio iz dubina mene..znam da to nisu dobri osjećaji al ta mala životinja...nije ona ništa kriva..eh. :(
Uzdrman time,odnio sam sve što sam trebao i zapalio lampaše tamo gdje sam trebao.
Ne znam..još jedna stvar me onda duboko u meni dohvatila..ja ne osjećam baš neku povezanost sa time i brzo odlazim sa groba.Nikad se ne zadržavam dulje od par sekundi,možda koja minuta..al ništa više.Naravno opet se i rodbina okupila i morao sam slušati te sve priče.Volim ja te ljude al..sometimes I just won't listen..
Bit će mi drago da će moji unuci doći do mene ako ću ih uopće imati..Uglavnom..vjerojatno će mi moja nuklearna obitelj jako puno značiti(to je ona najbliža)...
Navečer odlazim još jednom na groblje kad će svijetla dati svoju čar..
Onda je najljepše...
Peace
komentiraj (5) * ispiši * #