...samo što se ona nekad giba a nekad miruje.
Nekad je kao jelen kojega vidim...drugi put leži uz put koji prolazim.
Nekad je kao biljka koju gledam,a drugi put je duboko pod zemljom...

Možda su prošla vremena za takve pothvate,a možda su još tu samo treba skupiti hrabrosti..
Mogu samo pomišljati na takvo vrijeme kada je svijet nekako učio..Uči i danas al ono doba je bilo nekako..posebno.

Davna su vremena kad je to cvijeće letjelo nebom..davno je to vrijeme kad su meditirali pod krošnjama drveća..Davno je..a možda..

..tko zna.