Jutro je...na satu je otprilike 7:36 a ja se još izležavam u svojem krevetu.Nisam li previše spavao? ;)
Trebalo je nositi neke aranžmane na grobove,pa naravno, koga boljeg uzeti za to nego lika u crnom?
Prihvatio sam to nekako iako je moj želudac htio da ubacim nešto u njega.Nema veze poslije ću..
Vidio sam po putu kako je jedan lik u crnom džipu udario malog mješanca.Krv mu je potekla iz nosa i ležao je tako ošamućen jedno vrijeme.Ne znam zašto..al kad netko naudi životinjama, moja revoltna narav se razbukta u najvećem žaru..Bijes se probudio iz dubina mene..znam da to nisu dobri osjećaji al ta mala životinja...nije ona ništa kriva..eh. :(

Uzdrman time,odnio sam sve što sam trebao i zapalio lampaše tamo gdje sam trebao.
Ne znam..još jedna stvar me onda duboko u meni dohvatila..ja ne osjećam baš neku povezanost sa time i brzo odlazim sa groba.Nikad se ne zadržavam dulje od par sekundi,možda koja minuta..al ništa više.Naravno opet se i rodbina okupila i morao sam slušati te sve priče.Volim ja te ljude al..sometimes I just won't listen..
Bit će mi drago da će moji unuci doći do mene ako ću ih uopće imati..Uglavnom..vjerojatno će mi moja nuklearna obitelj jako puno značiti(to je ona najbliža)...
Navečer odlazim još jednom na groblje kad će svijetla dati svoju čar..

Onda je najljepše...

Peace