...ponosno vjerujući tvojim riječima i vjerujući u bolje sutra za nas dvoje...

Nadam se da se mi dragi Bog jednom sve to lijepo otplatiti zato jer stvarno bih želio nešto idealno..mislim tko nebi al ja to sanjam svakog trenutka..

Htio bih da mi je vratiš..al stvarno te molim i ne zezam se sad..

Pokušavam skontat nešto duboko a sve već znam što se toga tiče..

Znam samo da volim iz dna svoje duše i iz dna postojanja..

Ostalo je na tebi Bože... prizovi moju sreću natrag...


Volim te ljubavi...

Pitam se dali ćemo ljubavi ikada biti sretni?

Kako je to biti ne shvaćen od ljubavi i kako je jak taj osjećaj da uvijek plivamo protiv svega?

Kako zapravo boli sve to skupa..
Čudim se ponekad što sam živ..
Izmjenjen sam vremenom i zubom patnje..

Tiješim sebe i svoje izmučeno srce sa tim da svaka patnja ima nekog smisla al kad se svaki drugi trenutak taj smisao zavuče u neku dalju,nedohvaltljivu spilju do koje moje ruke ne mogu dosegnuti...

Pitam se ljubavi..hoćemo li biti ikad sretni onako kako je znalo biti?



"Više voliš mene nego tog debila.."

Ja sam jedan od onih koji bi umrli za ljubav.
Glumac u filmu koji već predugo daje dosta boli al svejedno uvjeren da ima izlaza i da nije sve uzalud..

Voljeti tebe je kao piti najslađi nektar.
Voljeti tebe je kao da ploviš nebom..

O da.. volim.. i uvijek ću voljeti.

Svira : Tearjerker od KoRna...

Idem kući nakon subotnjeg izlaska i svira mi ova ista pjesma na mom mp3 playeru...
Kad čujem capkanje iza sebe..okrenuh se i spazih da nisam sam..
Pratio me vučjak..stvarno je bio lijep..Imao je ogrlicu,znači da ipak nije potpuno sam ali u tom trenutku ja sam mu bio jedino društvo..Pridružio mi se na mojem putu kući i išao ponosno uz moju nogu..u jednom trenutku sam shvatio da sam pronašao svojeg novog prijatelja..

..ali nije to ništa bez toga da nije svirala ova pjesma..hodao je uz mene i na kraju moje ulice smo stali.On je sjeo nasuprot mene i točno kada je Jonathan Davis pjevao ovo:

Well I wish there was someone
Well I wish there was someone
To love me

When I used to be someone
And I knew there was someone
That loved me

As I sit here frozen alone
Even ghosts get tired and go home
As they crawl back under the stones

..te riječi su me oborile kada smo se gledali u oči..pas je stvarno čovjekov najbolji prijatelj.
A i ove riječi su me podsjetile na mene samog..

And I wish there was something
Please tell me there's something better
And I wish there was something more than this
Saturated loneliness

Naravno..sada kada se toga svega prisjećam gledajući kroz svoj prozor mjesec..vraćaujći se na mjesto toliko događaja s kojeg sam se i upravo vratio..i miris tog mjesta me asocira na lijepe stvari..
Ali..mora da je to odavno zakopano u vrtu zaboravljenih stvari koje se samo ponekad smiju otkopati..ali samo malo..
Da nas nebi obuzele..

...po milijunti put ali ovaj put me na kraju puta čeka nešto dobro pa skretati nije poželjno..
Failure is not an option.

Svira : Ruin - Lamb of God

Baš se nekako osjećam kao jaganjce božje.

Dok sam išao kući poslije škole,osjetio sam onaj miris proljeća u zraku..Činilo se zadnjih dana da je daleko(zbog hladnoće i ostalih otežavajućih okolnosti),ali ipak nije i uskoro nam dolazi.
Pomiješala se svijetlost dana(koliko je još nje bilo) i svijetlo koje nam pruža naš grad sa svojom rasvjetom.
Tisuću svjetiljaka i ja koji hodam ispod svoje kapuljače pokraj prometne ceste.Mnogo svijetla se pridružuje doživljaju sa ceste ali skrećem po puteljku uz cestu dolje kraj stare točke gdje su prije sakupljali plastične boce i ostalo , ali odkad (a mislim da i prije toga) je skupljanje plastičnih flaša postao narodni sport u RH više nema koristi od te "sakupljačnice".
Sve su uzeli ljudi koji se primaju tog sporta i možete ih vidjeti tijekom sunčanih dana po gradu..al i onih malo manje sunčanih.Samo amateri odustaju kada je vrijeme loše..ili pak oni možda malo imućniji pa im baš ne treba toliko koliko nekima..Prepoznate ih odmah..ne treba vam oko profesionalca...

Nakon te točke skrećem ispod malog nadvožnjaka koje je (ne znam dal još uvijek ali..) bilo mjesto na kojem smo se našli kad smo išli okolo po kvartu kao neki turisti..Nekako su ta tiha i mirna vremena tako daleko..Ovo vrijeme je možda početak nečega novoga i boljega - al to već onaj optimistični dio mog uma govori.
Možda je početak boljeg a možda još goreg - tako bi bilo najrealnije,bez primjesa ikakvih želja koje samo kvare dojam..

Nakon nadvožnjaka slijedi još malo betonirane(iako je na nekim dijelovima već dosta oštećena) staze.
Skrećem preko polja(koje inače vodi u nečije dvorište iz kojeg uvijek lavež pasa obilježi moj prolazak-a kako i nebi kad neki mračni tip sa crnom kapuljačom prolazi?) na kojem sam donio mnoge odluke..Veoma inspirativno mjesto za jedno polje moglo bi se reći.
Ne znam..osjeća se neka energija tamo ili je samo to moja ljubav prema prirodi..nisam siguran do kraja al nešto je.

Nakon tog polja sam već duboko u srcu Banfice..već skoro mirišem hranu iz mamine kuhinje..I nije to neki patriotski feeling.Baš smo zaključili jedan dan u školi-odnosno profesor je-da mi baš i nismo neki patrioti.Čim prije to bolje-otići iz ove države i ne se vraćati..Ne,ja bih se vratio ali otići ću sigurno.
Potkraj bih mogao na nekom otoku završiti iako..preferiram tropsko podneblje..ne znam šta mi je sa tim,već je postalo pomalo kao neka opsesija.
Čekam samo da nađem pravu osobu(NJU) da ide sa mnom jer ne želim sam ići..nije da nebi izdržao ali želim neko društvo tamo.

Mah,jučer sam u razgovoru sa svojim tatom rekao: "Samo mi snovi zasada ostaju."

On je rekao da će moje vrijeme doći..nema osobe kojoj više vjerujem.

This time, taking it away
I've got a problem, with me getting in the way,
Not by design
So I take my face and bash it into a mirror.
I won't have to see the pain (Bleed, Bleed)
This state is elevating, as the hurt turns into hating.
Anticipating, all the fucked up feelings again.

The hurt inside is fading
This shit's gone way too far.
All this time I've been waiting
No I can not grieve anymore.
For what's inside awaking.
I'm not, I'm not a whore
You've taken everything and oh I can not give anymore.

My mind is done with this
Okay, I've got a question.
"Can I throw it all away?"
Take back what's mine
So I take my time, guiding the blade down the line
Each cut closer to the vein (Bleed, Bleed)

This state is elevating, as the hurt turns into hating.
Anticipating, all the fucked up feelings again.

The hurt inside is fading
This shit's gone way too far.
All this time I've been waiting
No I can not grieve anymore.
For what's inside awaking.
I'm not, I’m not a whore
You've taken everything and oh I can not give anymore.

I'm here to stay (bring it down)
Bring it down
Gunna break it down
GUNNA BREAK IT!

This state is elevating, as the hurt turns into hating.
Anticipating, all the fucked up feelings again.

The hurt inside is fading
This shit's gone way too far.
All this time I've been waiting
No I can not grieve anymore.
For what's inside awaking.
I'm not, I'm not a whore
You've taken everything and oh I can not give anymore

Give anymore!

Mislio sam da će se isplatiti biti uslužan i dobar a zapravo sam dobio još više u glavu..


I lost the battle but I won't lose the war...

Svira jedna od cajki u nizu a ja sjedim na svome kauču.Primio bi se za glavu jer ne podnosim to ali se suzdržavam i pravim da je sve oke...

U glavi igram film da si kraj mene..tako dobre uloge da bi dobili oskara za to..
Razmišljam o tome kako bih želio da si moja boginja a ja tvoj bog.
Mislim čak da bi sve svoje smrtno dao za to..

Sjedimo u podrumu deseterokatnice u našem kvartu..neki odbačeni dijelovi kauča pod nama..
Jesam ovdje i moje sve materijalno se nalazi na ovom mjestu al misli su kod tebe i razmišljam gdje si..
Gledam u svoj otvoreni dlan i poželio bih da je tvoja ruka blizu da se stisne sa mojom..
Poželim da si ovdje da se stisnem uz tebe i da se skupa zagrijemo..ionako je hladno kao najhladnije zimske noći,a ipak nije zima.. Nešto pitomije je vrijeme al svejedno grize kao da je najveća strka..
Zima je iza nas a svejedno prati kao da želi nešto od nas..
Dosta je već od mene uzela..sve mi se više čini da je nezahvalna..

Ovaj put ne glumim,samo sam ono što jesam..odbacujem ulogu za koju bih bio nagrađen samo da budem kraj tebe..
Briga me za štit i oklop koji tako marljivo čistim..Spuštam ga na pod i čuje se hladan zveket..
Misli još jednom brzo lete a ja sjedim i dalje i pitam se...

A gdje si ti?

...a ja naslonjen na zid.

Ti stojiš ispred mene i uvjeravaš me u nešto u čemu sam jako skeptičan...uvijek sam jako skeptičan.

"Daj odi natrag zima ti je a ja budem već nekak..." - govorim malo glasnije(iako bih trebao šaptati) kad drhtim i gledam u tebe.

Sad sjedim sam na svojem stolcu u toplini svoje sobe i razmišljam kao i obično.
Sada je um čisti ko suza.Bez imalo sumnje sjedim ovdje i mislim gdje si ti...
Moje misli su sad sa tobom..bilo gdje bila.

Na torbi i na jakni još uvijek imam bijelo od fasade zida na koji sam bio naslonjen.Stvarno bih trebao to počistiti ali ne želim.
Lijepa uspomena..barem do onda dok moja majka ne odnese jaknu u kemijsku čistionicu...
Torba je ionako prošarana svakakvim imenima pa jedna šara više manje..Previše smo prošli moja torba i ja..
Igra ulogu moje zvijezde pratilje(i još je k tome multifunkcionalna i mogu u njoj svašta nositi)-šta da poželim više?

"...šta da poželim više?pa želio bih da si kraj mene..sada..ovdje.."

Konačno je jedna (ONA) progovorila o onom unutarnjem..
Rekla je da je osjetila to..a ja sam osjetio da govori istinu..

Siguran sam..nije lagala.

...u mene.

Da nisam shvatio da moram doma još bih sad stajao na onom uglu gdje si me ostavila.

Vrijeme je prolazilo sporo toga trenutka. Tišina i ja i prolazeći auti.
Narušavali su mi čar trenutka pa sam ipak otišao. Kao neki junak neke serije.Tako oni znaju još ostati stajati na mjestu važnog događaja još neko vrijeme.

Danas je Valenitnovo da ne bih zaboravio pa evo sretan imendan svima i sretno svima onima koji su sretno zaljubljeni.Profeštajte danas taj dan iako...iako je to sve jedna velika komercijala al neću vam kvariti ugođaj :D

Tko lako odustaje
Ništa ne dobiva..
Samo ona koja se primi pravog posla
I prođe pokraj mog sjajnog štita...
Imat će od svega...
Velikog profita.

Prije par dana sam doživio jednu stvar.
Ljudi su rekli da nakon onog prijašnjeg posta se čude što još neki razgovaraju sa mnom..pa evo..
Kao prvo da navedem da onaj dolje post zaslužuje još neka objašnjenja ali..kojih ću vas svejedno poštediti pa..
Vjerujte mi da je i tako bolje da ne otvorim tu svoju dušu do kraja koja je ponekad toliko tamna.

Netko je i komentirao na prošlom postu da postoje samo "žrtve" i "glumci".Zapravo..postoje samo glumci samo što su ovi drugi prividno žrtve..a stvar je u tome da su ili povjerovali jer svi glumci duboko u sebi vjeruju da postoji nešto više od tih zavaravanja... a i afterall..neki ljudi niti ne liče na glumce..Neki ljudi su jednostavno..ne znam neka vrsta statista koja nekad dobi po glavi,a kad se to desi onda često i oni preuzimaju sami odgovornost na sebe da nešto odglume..
Ovo sad zvuči tužno ali ponekad(naglasak na ponekad) jednostavno pobjede oni koji bolje odglume a ne oni koji su pošteni i čistih namjera...

Mah uglavnom pustimo to iza..samo sam htio reći da je nekad istina skrivena i ne može se razaznati na tako laki način..
Nekad je sve to skupa u takvom slojevitom mulju..teško za razabrati.

"Možda me samo ne poznaš tko zna.."

Svira Lost prophets- I don't know...

Život mi se čini kao jedno veliko kazalište.I to stvarno veliko.Veliko kazalište u kojem su svi profesionalci(više manje) ili se trude da nauče da postanu jedni od njih.
Svi mi sebe i druge uvjeravamo u neke stvari koje su takve kakve jesu ili su samo prividno samo takve jer ih mi takve priželjkujemo..Ponekad se sami tako snažno uvjerimo u nešto da osjećamo dovoljnu silu da to uvjerenje prenesemo i na druge.(u tom stadiju još ne razmišljamo mnogo o posljedicama jer smo gotovo sigurni da je ono u što vjerujemo i što govorimo točno i bez pogrješke).
Nakon što toliko u nešto vjerujemo nemoguće je da to nešto ne postane dio nas...a i nemoguće je da ne uspijemo prenijeti to na druge kad smo već toliko u tome.
Drugi se mogu boriti protiv toga i prvo biti skeptični i ne vjerovati al pretpostavimo da i to uspijemo izvesti i da oni povjeruju nekim stvarima za koje im je bilo jasno da su nemoguće(i nekako ih stalno progoni feeling da su već jednom kroz to prošli i da znaju ishod te bitke al svejedno..vjeruju nam,možda jer nas vole il možda jer smo jednostavno predobri glumci i izbjeći našoj podvali je stvarno djelo majstora).Oni najbolji mogu dati takvu iluziju da niti ne primjetimo kad su stvari otišle krivo i mi još uvijek mislimo da je sve oke i u najboljem redu..nasuprot tome ima i onih lukavih koji se koriste iluzijama koje su na svjetskoj razini..ili su ljudi već "natovljeni" do te mjere da mi samo dođemo do njih i malo se poigramo sa njima..onako samo malo..za naš gušt. --- znam kako zvuči... jelda da su riječi gore od mača?

Kad sve krene super i mi smo uspjeli u našem naumu..prolazi vrijeme i mi uživamo..i ona druga osoba uživa al nažalost ona je ta koja je u iluziji..na kraju će ona patiti..(evo ga!Tu smo!Sada su već posljedice malo jasnije i nazire se silueta koja ukazuje na nešto loše..to je kao da kampirate i da se na vašem šatoru izvana pojavi neki čudan oblik koji vam ukazuje da će se nešto strašno dogoditi-ne brinite..možda je to samo dobročudni šumski medvjed koji je samo malo previše znatiželjan..)
Ipak..otklanjate sumnje jer se sve čini tako daleko i još uvijek ste u mogučnosti odmahnuti rukom i tiješiti sami sebe.."Ništa neće biti..sve je oke". (evo trenutka kad već ono vaše silno uvjeravanje s početka svega prestaje djelovati i morate dodati još tu zadnju injekciju samouvjeravanja..a što ako ona ne pomogne?Mah,mora..rekli su da to uvijek djeluje..)

Sumnjivo je i nama već sve to skupa i bojimo se da konci ove igre neće ispasti i iz naših ruku pa da i mi postanemo samo jedna od lutki u ovoj predstavi...Tuga nas hvata i pomalo depresija..Tonemo svakim danom dublje i sumnje rastu kao mamino cvijeće iz vrta u proljeće..ili bolje reći to su drugačije dimenzije..te naše sumnje su prije neki neuništivi korov za kojeg nema lijeka..trudimo se srediti to na razne načine al jednostavno nam nejde..dolazi faza koja se službeno zove: "Pa šta da radim sad???"
Vrijeme prolazi i naša iluzija je toliko oslabljena da vidimo što će se dogoditi..sada je već kristalno jasno..
A druga strana? Gdje je ona to cijelo vrijeme? Pa..i dalje u oblacima i dalje misli da je sve oke budući da smo mi takvi profesionalci pa druga(toliko voljena-kao da!!!) strana ne može ništa pročitati izvana..a toliko je slijepa i sretna da ne vidi ono unutra..ona lebdi visoko sa anđelima i misli da nije vrijeme za čitanje onog unutarnjeg..

Vrijeme da kažemo drugoj strani.. prvo nam niti ne vjeruje u ono što velimo..al onda se osmijeh polako miče sa lica druge strane i... ne znam...ostaje ta druga strana u tami i sluša naše zadnje riječi..
"Oprosti..nisam znao da će biti tako..vjerovao sam u nešto drugo ali stvari su se promijenile.."

Druga strana se osjeća zamjenjivo i uništeno...samo i iskorišteno...vjera je na niskoj razini a i samopouzdanje je uzdrmano...druga strana misli da je bezvrijedna... Druga strana će postati hladna..neće dopustiti više da joj se netko tako lako približi...snovi iz djetinjstva o jednoj ljubavi i romantične komedije su očito lagale... sve je laž.Sve je privid..neki posežu za osvetom a neki jednostavno puštaju stvari da idu kako idu..ovi drugi su pametniji..

Oprostite što sam se malo raspisao al svim tim piskaranjem sam vam htio samo reći..kao što i naš profesor iz sociologije nama uvijek govori..
Ljudi lažu i pretvaraju se..samo oni su to sposobni učiniti.. Žele dobiti drugu stranu na mjestu gdje je žele imati..
Gluma i prijevara..Duboko ukorijenjene u ljudsku narav i jako teško iskorjenjive..

***ispričavam se ako ovaj post zvuči jako negativno ali takva je stvarnost..naravno ne uvijek i oni koji su sretni će reći da baljezgam gluposti i da sam pokvario um još više nego što mi je dosad bio al..vjerujte,neke stvari se saznaju prije ili kasnije..al budite sigurni da se ukažu u pravo vrijeme..kao dobro tempirana bomba..samo što u ovoj detonaciji neće stradati ljudi nego će stradati vaše želje..možda snovi..i vjera...nada će u vašim očima postati kurva..i to ona jeftina..nažalost***

Snaga suosjećanja može biti tako jaka.Sretni su oni koji znaju suosjećati iako to znači da znaju osjetiti tuđu bol kao svoju vlastitu..

Ne mogu vjerovati jednostavno..ne mogu vjerovati..
Govorili su nam prije: "Kako se ljudi rode,tako će i otići."
Ova rečenica mi je bila tako daleko..kvragu tako daleko i sjećam se da smo kao bezbrižna djeca odmahivali rukom..tako nevino se prepuštajući igri..
Ali...ali sada mi se čini da smo uvučeni u realnost toliko dublje nego prije..Više nismo djeca..mi kvragu više nismo djeca.

Izgledalo je tako daleko a kad tamo odmah iza ugla poput nekog stranca u crnom,maše svojom kosom i uzima još jednog sa sobom..
Već kad si sretan i kad se prepustiš nekim stvarima, život te podsjeti da je ona još tu..i uvijek će biti!
Ovaj put je udarila dovoljno daleko ali i preblizu mene..sasvim dovoljno da vidim i osjetim što to znači..

Shvatio sam i da..kad se tako nešto desi..uviđam s kakvim stvarima se ja zapravo zamaram..S kakvim stvarima se ja to zamaram kad ima i gorih? :(

Kako to može uopće biti?Više ništa stvarno nije fer..
Šta li da sada rade osobe koje su ostale same? Šta li da si misle i šta da im vele njihovi prijatelji i bližnji?
Da vjeruju? Vjere je u čovjeku u ovakvim trenucima malo,ali samo trunčicu više od nule...
Premlad..premlad..
A i oni koje ostavi iza sebe...premladi :(

drži se molim te

Izmjenjuju se pjesme Lamb of Goda i Burn the priesta...
(za one koji ne znaju,jedan te isti bend samo su morali ime promijeniti jer nije bilo primjereno..makar se meni više sviđa ovo staro..)

Jutro je a tama svejedno izbija iz zemlje.
Samo dok pogledam u nebo vidim svijetlost koja obasipa dio proplanka.
Oko mene sve neka čudna bića ali svejedno se osjećam kao da sam sam...
Šapuće mi nešto u glavi.."Krvi,trebam krvi.."
Zar je moguće da sam to ja?Ne znam ali ovih dana je sve moguće...
Vidim plamen izdaleka kako se odjednom približava..kao da netko zumira sliku.

Izblizine se osjeća miris gorenja i odjenom vidim lomaču...
..netko gori...

..something is wrong.