Pitam se dali ćemo ljubavi ikada biti sretni?
Kako je to biti ne shvaćen od ljubavi i kako je jak taj osjećaj da uvijek plivamo protiv svega?
Kako zapravo boli sve to skupa..
Čudim se ponekad što sam živ..
Izmjenjen sam vremenom i zubom patnje..
Tiješim sebe i svoje izmučeno srce sa tim da svaka patnja ima nekog smisla al kad se svaki drugi trenutak taj smisao zavuče u neku dalju,nedohvaltljivu spilju do koje moje ruke ne mogu dosegnuti...
Pitam se ljubavi..hoćemo li biti ikad sretni onako kako je znalo biti?
"Više voliš mene nego tog debila.."
Post je objavljen 28.02.2008. u 22:20 sati.