...a ja naslonjen na zid.
Ti stojiš ispred mene i uvjeravaš me u nešto u čemu sam jako skeptičan...uvijek sam jako skeptičan.
"Daj odi natrag zima ti je a ja budem već nekak..." - govorim malo glasnije(iako bih trebao šaptati) kad drhtim i gledam u tebe.
Sad sjedim sam na svojem stolcu u toplini svoje sobe i razmišljam kao i obično.
Sada je um čisti ko suza.Bez imalo sumnje sjedim ovdje i mislim gdje si ti...
Moje misli su sad sa tobom..bilo gdje bila.
Na torbi i na jakni još uvijek imam bijelo od fasade zida na koji sam bio naslonjen.Stvarno bih trebao to počistiti ali ne želim.
Lijepa uspomena..barem do onda dok moja majka ne odnese jaknu u kemijsku čistionicu...
Torba je ionako prošarana svakakvim imenima pa jedna šara više manje..Previše smo prošli moja torba i ja..
Igra ulogu moje zvijezde pratilje(i još je k tome multifunkcionalna i mogu u njoj svašta nositi)-šta da poželim više?
"...šta da poželim više?pa želio bih da si kraj mene..sada..ovdje.."
Konačno je jedna (ONA) progovorila o onom unutarnjem..
Rekla je da je osjetila to..a ja sam osjetio da govori istinu..
Siguran sam..nije lagala.
Post je objavljen 15.02.2008. u 22:12 sati.