Snaga suosjećanja može biti tako jaka.Sretni su oni koji znaju suosjećati iako to znači da znaju osjetiti tuđu bol kao svoju vlastitu..

Ne mogu vjerovati jednostavno..ne mogu vjerovati..
Govorili su nam prije: "Kako se ljudi rode,tako će i otići."
Ova rečenica mi je bila tako daleko..kvragu tako daleko i sjećam se da smo kao bezbrižna djeca odmahivali rukom..tako nevino se prepuštajući igri..
Ali...ali sada mi se čini da smo uvučeni u realnost toliko dublje nego prije..Više nismo djeca..mi kvragu više nismo djeca.

Izgledalo je tako daleko a kad tamo odmah iza ugla poput nekog stranca u crnom,maše svojom kosom i uzima još jednog sa sobom..
Već kad si sretan i kad se prepustiš nekim stvarima, život te podsjeti da je ona još tu..i uvijek će biti!
Ovaj put je udarila dovoljno daleko ali i preblizu mene..sasvim dovoljno da vidim i osjetim što to znači..

Shvatio sam i da..kad se tako nešto desi..uviđam s kakvim stvarima se ja zapravo zamaram..S kakvim stvarima se ja to zamaram kad ima i gorih? :(

Kako to može uopće biti?Više ništa stvarno nije fer..
Šta li da sada rade osobe koje su ostale same? Šta li da si misle i šta da im vele njihovi prijatelji i bližnji?
Da vjeruju? Vjere je u čovjeku u ovakvim trenucima malo,ali samo trunčicu više od nule...
Premlad..premlad..
A i oni koje ostavi iza sebe...premladi :(

drži se molim te