Svira Lost prophets- I don't know...

Život mi se čini kao jedno veliko kazalište.I to stvarno veliko.Veliko kazalište u kojem su svi profesionalci(više manje) ili se trude da nauče da postanu jedni od njih.
Svi mi sebe i druge uvjeravamo u neke stvari koje su takve kakve jesu ili su samo prividno samo takve jer ih mi takve priželjkujemo..Ponekad se sami tako snažno uvjerimo u nešto da osjećamo dovoljnu silu da to uvjerenje prenesemo i na druge.(u tom stadiju još ne razmišljamo mnogo o posljedicama jer smo gotovo sigurni da je ono u što vjerujemo i što govorimo točno i bez pogrješke).
Nakon što toliko u nešto vjerujemo nemoguće je da to nešto ne postane dio nas...a i nemoguće je da ne uspijemo prenijeti to na druge kad smo već toliko u tome.
Drugi se mogu boriti protiv toga i prvo biti skeptični i ne vjerovati al pretpostavimo da i to uspijemo izvesti i da oni povjeruju nekim stvarima za koje im je bilo jasno da su nemoguće(i nekako ih stalno progoni feeling da su već jednom kroz to prošli i da znaju ishod te bitke al svejedno..vjeruju nam,možda jer nas vole il možda jer smo jednostavno predobri glumci i izbjeći našoj podvali je stvarno djelo majstora).Oni najbolji mogu dati takvu iluziju da niti ne primjetimo kad su stvari otišle krivo i mi još uvijek mislimo da je sve oke i u najboljem redu..nasuprot tome ima i onih lukavih koji se koriste iluzijama koje su na svjetskoj razini..ili su ljudi već "natovljeni" do te mjere da mi samo dođemo do njih i malo se poigramo sa njima..onako samo malo..za naš gušt. --- znam kako zvuči... jelda da su riječi gore od mača?

Kad sve krene super i mi smo uspjeli u našem naumu..prolazi vrijeme i mi uživamo..i ona druga osoba uživa al nažalost ona je ta koja je u iluziji..na kraju će ona patiti..(evo ga!Tu smo!Sada su već posljedice malo jasnije i nazire se silueta koja ukazuje na nešto loše..to je kao da kampirate i da se na vašem šatoru izvana pojavi neki čudan oblik koji vam ukazuje da će se nešto strašno dogoditi-ne brinite..možda je to samo dobročudni šumski medvjed koji je samo malo previše znatiželjan..)
Ipak..otklanjate sumnje jer se sve čini tako daleko i još uvijek ste u mogučnosti odmahnuti rukom i tiješiti sami sebe.."Ništa neće biti..sve je oke". (evo trenutka kad već ono vaše silno uvjeravanje s početka svega prestaje djelovati i morate dodati još tu zadnju injekciju samouvjeravanja..a što ako ona ne pomogne?Mah,mora..rekli su da to uvijek djeluje..)

Sumnjivo je i nama već sve to skupa i bojimo se da konci ove igre neće ispasti i iz naših ruku pa da i mi postanemo samo jedna od lutki u ovoj predstavi...Tuga nas hvata i pomalo depresija..Tonemo svakim danom dublje i sumnje rastu kao mamino cvijeće iz vrta u proljeće..ili bolje reći to su drugačije dimenzije..te naše sumnje su prije neki neuništivi korov za kojeg nema lijeka..trudimo se srediti to na razne načine al jednostavno nam nejde..dolazi faza koja se službeno zove: "Pa šta da radim sad???"
Vrijeme prolazi i naša iluzija je toliko oslabljena da vidimo što će se dogoditi..sada je već kristalno jasno..
A druga strana? Gdje je ona to cijelo vrijeme? Pa..i dalje u oblacima i dalje misli da je sve oke budući da smo mi takvi profesionalci pa druga(toliko voljena-kao da!!!) strana ne može ništa pročitati izvana..a toliko je slijepa i sretna da ne vidi ono unutra..ona lebdi visoko sa anđelima i misli da nije vrijeme za čitanje onog unutarnjeg..

Vrijeme da kažemo drugoj strani.. prvo nam niti ne vjeruje u ono što velimo..al onda se osmijeh polako miče sa lica druge strane i... ne znam...ostaje ta druga strana u tami i sluša naše zadnje riječi..
"Oprosti..nisam znao da će biti tako..vjerovao sam u nešto drugo ali stvari su se promijenile.."

Druga strana se osjeća zamjenjivo i uništeno...samo i iskorišteno...vjera je na niskoj razini a i samopouzdanje je uzdrmano...druga strana misli da je bezvrijedna... Druga strana će postati hladna..neće dopustiti više da joj se netko tako lako približi...snovi iz djetinjstva o jednoj ljubavi i romantične komedije su očito lagale... sve je laž.Sve je privid..neki posežu za osvetom a neki jednostavno puštaju stvari da idu kako idu..ovi drugi su pametniji..

Oprostite što sam se malo raspisao al svim tim piskaranjem sam vam htio samo reći..kao što i naš profesor iz sociologije nama uvijek govori..
Ljudi lažu i pretvaraju se..samo oni su to sposobni učiniti.. Žele dobiti drugu stranu na mjestu gdje je žele imati..
Gluma i prijevara..Duboko ukorijenjene u ljudsku narav i jako teško iskorjenjive..

***ispričavam se ako ovaj post zvuči jako negativno ali takva je stvarnost..naravno ne uvijek i oni koji su sretni će reći da baljezgam gluposti i da sam pokvario um još više nego što mi je dosad bio al..vjerujte,neke stvari se saznaju prije ili kasnije..al budite sigurni da se ukažu u pravo vrijeme..kao dobro tempirana bomba..samo što u ovoj detonaciji neće stradati ljudi nego će stradati vaše želje..možda snovi..i vjera...nada će u vašim očima postati kurva..i to ona jeftina..nažalost***