"Prošle noći je moj krevet bio prazan...
..ove noći sigurno neće"

Niti ne pokušavajte me pitati što je ovo gore značilo.
Po cijele dane čitam jedne SF kronike iz Ambera... totalno zakon.
Malo mi zato mašta jako radi pa se ispričavam svima koji su u radijusu zahvata moje mašte.

Sekunde sve više prolaze i čini mi se sve brže al ne znam zašto.Pitam se,pitam...
Muzika svira u pozadini sobe a ja se nasljanjam na svoj stolac sve više i zabacujem prema iza.
Polako sam umoran a i uskoro je novi dan.
Možda bi čak i bilo vrijeme da sklopim oči i pustim u svoje dvore san.

E da,sad sam se sjetio...napisao sam prije jedan dobar Shakespearov sonet ali ga nisam mislio objaviti jer je bio poseban.
Al možda ga i sad objavim jer mislim da je fakat dobar..ne znam,vidjet ću kakvog ću raspoloženja biti...

Kako se ponašati kad odjednom jedna osoba odluči izaći iz vašeg života a zapravo se tomu niste nadali?

"Zakopat ću te tamo gdje sve moje tajne i sve osobe koje su prošle ili otišle zakapam...
..negdje tamo ispod prašine,možda će ti biti bolje.Odluka ionako nije bila moja pa nemam drugog izbora.
Hladnoća mojeg ormara će te čuvati.Kad odlučiš doći možda će se još uvijek osjećati onaj isti sjaj makar sumnjam čisto.Pa sretno ti bilo..."


Držite se ljudi..
Ispričavam se na misterioznosti ovog posta...
Peace