Brojim zareze na svojem oklopu.Više je onih plitkih i ne baš dubokih al sad se već i oni teže vide.
Oružje svih koji su uperili mač u mene je napravilo barem mali trag.Svi su to bili oni koji su bili pušteni u blizini mojeg srca,pa čak i neki od njih koji su me vidjeli bez oklopa.
Žalim dok to sve vidim al osjećam neki ponos i sreću što je to sve iza mene...

Nekad se pitam... "Koga ja to zavaravam?pa ja sam sam..."

Unatoč svemu,oklop se još ljeska na suncu nedavno opran kišom koja je moju kosu izravnala i pretvorila u neku metal frizuru...
Podižem visoko svoj mač koji je isto mnogo toga prošao.Sunce obasjava svaki dio mene..skoro da prolazi kod mene...
Misli lete mojim umom i mnogo ih je..
Stojim još uvijek na tom proplanku i gledam drveće i rijeku pored mene...
Stojim još uvijek unatoč svemu...
Stojim još uvijek...

...sam.