...početak.

Doznao sam,odnosno zamislio ovo iz jednog banalnog primjera(kojeg neću navoditi ovdje).
Ali.. oni koji gube i koji pate su možda mnogo jači od ostalih.
Iza tisuću poraza možda stoji ta jedna pobjeda koju svi mi čekamo.

Primjer je stvarno banalan i ne može se odnositi na sve stvari ali ponekad jednostavno trebamo pognuti glavu da bi došli do vremena kada ćemo moći i mi zasjati i otpustiti svoj mač neka sjaji na suncu kada nam vjetar nosi kosu.
I nemojte me sad shvatiti u smislu da ja kažem da treba se poniziti i čekati trenutak kad će doći dok nećemo biti sigurni da ćemo zagrabiti ono što želimo ili još gore da shvatite da moramo čekati da to samo dođe do nas.
Ne, grabite koliko možete...

..ali znajte nekad stati na kočnicu i pustiti stvari da odu kad već nisu suđene.
Znajte reći sami sebi:

"Ovo nije moja borba..."

..naravno,kad ste sto posto sigurni da to ona nije.