Konobarica s tastature
ponedjeljak, 09.02.2026.
Mirno spavaj...
Nisam savladala alate za umetanje fotografija na blog.
Zato ovako, riječima, stavljam ružu za našu Dinaju, Dijanu.
Hvala ti draga Dijana na svim prekrasnim stihovima i pričama..
Hvala na dostojanstvu koje si davala pisanoj riječi i ovom našem zajedničkom prostoru pisanja.
Zbogom i
Mirno spavaj...
ponedjeljak, 02.02.2026.
Zrinski i PP
Ahoj!
Prošlo i prvenstvo i moj zimski godišnji i ova postprvenstvena lakrdija.
Na godišnjem mi je bilo topp, hvala na pitanju, al danas opet u mašinu.
Elem, u četvrtak sam u Zg u ulozi jedne od govornica na Wine vip eventu u hotelu Antunović. Pa ako nekoga zanima, neka svrati :) Sve info možete dobiti preko Wine vip event stranice na Fb i instagramu, a za dolazak se potrebno registirirati preko iste te stranice.
Danas naiđoh na jedan zanimljivi reels.
Naime ovako je zborio naš poznati književnik Pavao Pavličić na gostovanju kod Morane Kasapović:
//Kod nas postoji neki kult poraza, neka ljubav prema porazu. Nitko nije recimo toliko uživao u porazu kao Dinamovi navijači, jer znalo se uvijek poraz je nešto za što nismo krivi mi, kriv je netko drugi i to je bila istina kad se o Dinamu radi, on nije radi toga mogao biti prvak 20 godina. Tu čak citiram Zrinskoga koji kaže: Nek dušman zna kako mremo mi. Ma boli njega briga kako mi mremo, njemu je važno da mi mremo, a hoće li od toga biti slave ili neće... Dakle izgradili smo i nekakav sustav vrijednosti koji počiva na porazu kao jedinom časnom položaju na kojem se čovjek može naći.//
Znači, ja obožavam slušati ovog pametnog i mudrog čovjeka.
A na ovaj dio sa Zrinskim od srca sam se nasmijala.
I na kraju - ovo o porazima istina je skroz.
O ostalim aktualnostima iz Hr močvare ne bih. Lijepo se vidi još jedna rukometna medalja u nizu. Od ukupnih 13 dvije su nam i zlatne.
A sad podrška našim vaterpolisticama i futsal boysima koji su u polufinalu Eura.
Neopisivoooo...
