Na putu prema životu

nedjelja, 11.03.2018.



Jedna je jako mlada i ima visoke standarde,
pa je još sama.
Ima punđicu, maleno lijepo ličeko i čvrstu guzu.
Smješkam joj se, puno žabaca trebaš poljubiti..
samo pomislim.
Jedna je u novoj vezi. Veselimo se, drag je.
Ona je sretna, čini se.
Ima dugu loknastu kosu,
i upravo slavi rođendan.
I dečko je tu. Simpatičan.
Pokušava pričati s njim, ljubiti se s njim,
i čuti čemu se mi smijemo.
Jedna je u braku, pomalo su već brat i sestra.
Izgubile su se malo želje putem..snovi dobili patinu.
Ujedno je zaljubljena u lika iz serije.
Lijepo idealizira i kad se o njemu priča,
zaplamte joj oči i predivna crvena kosa.
Sretna joj kaže da se treba probuditi i progledati.
Čemu, pomislim. Sjaji najjače među nama.
Barem nam nije tama.
Jedna je crnokosa i vjerna, dragi je otišao u Irsku.
Gleda se u velikom ogledalu kafića,
pa zaključuje:
- ostarila sam otkada ga nema,
pa vidi me.
Uopće nije, pomislim.
- Tako sam i ja izgubila sjaj..
samo kažem.
Ona koja je u novoj vezi i sretna, kaže:
- je, al ne znaš što je gore.
Kad ode, ili kad umre.
- Al ja znam što je gore, kažem.
I mrzim to što znam.
Voljela bih biti u zabludi
i misliti da ću umrijeti zbog običnog prekida.
Naravno da sam i ja prije mislila drukčije..
- Ne, gore je kad ode.
- Ne razumijem.
Ovako mu ne možeš čuti ni glas.
Osim ako si ga snimila.
A i onda..to je tek stara snimka,
ne obraća se više tebi.
Sretna ne odustaje:
- al ovo je agonija..
Irkinja sve dublje tone u stolac.
- Ma koja agonija, ustobočim se ja.
Misliš, kad je mrtav, bar znaš da te ne vara?

Poslije ova jako mlada,
ova zaljubljena u lika iz serije,
i ja,
visokih standarda i kriterija,
plešemo na rock stvari
u Bikersu
do zore
zamalo.

I sjajimo..sjajimo.


https://youtu.be/WJ_V8c7R7ZU

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.