Crveno i crno
četvrtak, 01.03.2018.Moram vam priznat nekaj...
Sinoć sam...sinoć sam bila u kazalištu, i gledala sam..
Aa..ufff....
Frendica Jean nabavila je četiri besplatne karte, a ja obožavam kazališta..al sam pogledala autora predstave tek kratko prije početka, na gugliju...
Dakle..jučer sam bila u kazalištu..
I gledala sam..ajde..pa reći ću vam..
Gledala sam "Šest likova traže autora".
Frljić!!!:-)))))
Prva scena je Bujančevo vjenčanje.
Na sceni se najprije s maskama svinjskih glava, u krug prešetavaju skoro svi desničari naše društveno- političke scene. Tu mi je još smiješno.
Kardinal sa svinjskom glavom, pričešćuje ih kokainom.
Tu mi je odvratno.
Klinci u publici se smiju. Scena je nevjerojatna.
No, znamo, riječ je o Frljićevoj satiri, cilj je šokirati, pa pod cijenu svake moguće vulgarnosti.
Nekoć je Kerempuh imao božansku satiru, izrugivalo se tamo svemu i svačemu, nitko nije bio pošteđen tog njenog otrovnog žalca.
(Samo)izrugivanje je jako zdravo. Ono ukazuje na našu posvemašnju malešnost, relativnost i nevažnost. Ispuhuje lažne veličine ko mjehur sapunice.
Otud ona kasnija gorčina u ustima...
No, satira na današnje doba, ne samo da je gorka, groteskna, nego vam se od nje doslovce bljuje. Ufff.
Tim više, što je Frljić tako jako lijevo nasađen, siroti, da mu je sinoć promaklo izrugati se i svojoj ljevici malo, a ima i tu materijala, itekako ima.
Unatoč pucačini, vrištanju, prenemaganju, pretjerivanju, golim cicekima koji me nisu sablaznili i šlatanju, guženju, snimkama Hitlerovog i Mussolinijevog govora od kojih prolaze žmarci, te tendencioznosti autora
( Pirandelli koji je stvorio to djelo, bio je fašist, pa se Frljić ovako razračunava s fašizmom), u predstavi ima nekolicina interesantnih filozofskih postavki i intrigantnih borbi satire i drame, koja se upravo zbiva u svim segmentima Lijepe naše.
Mene se dojmilo kad nas je glumica uvjeravala da ona nije glumica nego lik, i da smo svi mi Srbi jer samo mrtvo hladno gledamo kak je debeli redatelj siluje.
Pljesak je u prepunom kazalištu, bio anemičan.
Bilo mi je žao glumaca.
Pomislila sam, kak Freš mora pogledat ovu predstavu i napravit odgovor na nju;-)))
Mi ćemo bit likovi. Jasno. Mi to već i jesmo:-P
Fašizam, tvrdi Frljić, nema smisla za humor.
Nema ga niti jedan totalitarni režim, Frljiću.
Pa niti ti.
Rekla bih: boreći se protiv fašizma, postajete fašisti, ljudi moji dragi!
Neke oprečnosti i podijeljenosti koje harače našim društvom, zapravo ne bi ni postojale jedna bez druge.
Samo..tko će prvi prestat srat?
( pod dojmom sam još)
Poslije predstave, išle smo nas četiri na kuhano vino.
Konobar je u praznom kafiću za šankom prao čaše, radio obračun i cijelo vrijeme prisluškivao naš razgovor.
A pričalo se...malo predstava, posao, izlasci..pa onda veze i muškarci;-)))
Neno konobar, bio je oduševljen.
Jedva se suzdržavao da ne sjedne s nama.
Jean je rekao da ima divno ime.
Ivette je našao masera.
Sa Suzette se zapričao...
Meni je rekao da sam mu poznata..javna osoba?!;-))
Jeah, rajt, blogerica:-P
komentiraj (15) * ispiši * #
