02
subota
siječanj
2016
Treba li Hrvatskoj socijaldemokracija!?
Socijaldemokracija je naziv za struju nastalu u marksističkom pokretu s kraja 19. i početka 20. stoljeća koja je držala kako će se transformacija kapitalističkog u socijalističko društvo ostvariti kroz niz postepenih reformi umjesto revolucije. Socijaldemokrati se zalažu za zakonodavstvo kojemu je cilj putem porezne i socijalne politike što je moguće više smanjiti nejednakost među građanima.
Socijaldemokracija se također odnosi i na društvo ustrojeno po socijaldemokratskim načelima. Socijalistička Internacionala - svjetska organizacija koja okuplja socijaldemokratske stranke - socijaldemokraciju definira kao idealni oblik predstavničke demokracije koji će riješiti probleme liberalne demokracije putem stvaranja države blagostanja stvorene po slijedećim principima:
-sloboda koja znači više od individualne slobode, i uključuje slobodu od diskriminacije, odnosno slobodu od eksploatacije od strane vlasnika sredstava za proizvodnju;
-jednakost i socijalna pravda, koja uključuje ne samo jednakost pred zakonom, nego i ekonomsku i socio-kulturnu jednakost;
-solidarnost koja podrazumijeva suosjećanje sa žrtvama nepravde i nejednakosti.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Socijaldemokracija
Socijaldemokracija se također odnosi i na društvo ustrojeno po socijaldemokratskim načelima. Socijalistička Internacionala - svjetska organizacija koja okuplja socijaldemokratske stranke - socijaldemokraciju definira kao idealni oblik predstavničke demokracije koji će riješiti probleme liberalne demokracije putem stvaranja države blagostanja stvorene po slijedećim principima:
-sloboda koja znači više od individualne slobode, i uključuje slobodu od diskriminacije, odnosno slobodu od eksploatacije od strane vlasnika sredstava za proizvodnju;
-jednakost i socijalna pravda, koja uključuje ne samo jednakost pred zakonom, nego i ekonomsku i socio-kulturnu jednakost;
-solidarnost koja podrazumijeva suosjećanje sa žrtvama nepravde i nejednakosti.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Socijaldemokracija
Ustrajavanje na ekonomskoj i socio-kulturnoj jednakosti, u svijetu različitosti (psihologija ličnosti navodi oko 600 faktora koje određuju osobu), poteškoća je koja je kočnica razvoja (gospodarskog, pa društvenog).
Sva društva koja su zanemarila osobno vlasništvo, utopila su se u dugogodišnja razdoblja kriza (koje počivaju na obmanama vladajućih struktura koje nastoje monopolom vlasti osiguravati zakonsku regulativu nepogodnu osobnom vlasništvu).
Kada država ne osigurava osobno vlasništvo, pomak na gospodarskom planu se očituje povećanjem crne i sive ekonomije, i ukupnom smanjenju gospodarskih aktivnosti. Zbog toga se moramo boriti za zaštitu osobnog vlasništva (promjenom Ustava RH i političkih institucija koje će biti ograničene u zadiranju u osobna prava i imovinu).
Država (država) može biti socijalna, ali ne utemeljena na državnom monopolu (zakonodavne i ostale vlasti).
Sve države koje su stvorile ravnotežu vlasti i gospodarskih subjekata (koji kontroliraju državnu vlast) izazvale su potpuno aktiviranje radnog potencijala.
Samo disciplina države u poreznoj politici pokreće radno stanovništvo na veći napor. U ostalim slučajevima gospodarstvo postaje neučinkovito (nedostatak roba, nedostatak radne snage unatoč prevelikoj nezaposlenosti).
Engleska, Nizozemska, Francuska, ... su provele građanske revolucije kako bi ograničile države u monopolu oporezivanja. Borili su se za stvaranje države kao javnog servisa, a ne države neograničene moći.
Tvrdnja (SDP je šarlatanska partija, s tragičnim posljedicama za Hrvatsku): Radno sposobno stanovništvo ulagat će maksimalan trud jedino ako je zadovoljno primanjima koja ostvaruje radom i ulaganjima. A takvo stanovništvo nije socijaldemokratski nastrojeno. (Nisu ni perjanice hrvatske socijaldemokracije socijaldemokratski nastrojeni, više vole svoja primanja (nesukladna uloženom trudu i rezultatima koje (nažalost) (ne)postižu) i privilegije od ekonomske i socijalne jednakosti).
Socijaldemokrati se deklariraju takvima jedino kada pretendiraju na državnu vlast (iako na vlasti nikada ne ustrajavaju na demokraciji, niti na socijalnosti). Socijaldemokracija je sredstvo borbe protiv prevelike razlike (uspješnih i neuspješnih). Kako u Hrvatskoj ne postoje uspješni, socijaldemokracija je mjera zatiranja bilo kakvog pokušaja uspješnosti (s ciljem demografskog i teritorijalnog smanjenja, gospodarskog uništavanja i osiromašenja, ...).
Uz katoličanstvo i opći humanizam, razloga za nelogičnu politiku socijaldemokracije (koja to očigledno nikad nije bila, niti može biti) (pogotovo kad je jedino instrument veliko ruskog širenja) nema.
Korištenje pojma socijalne jednakosti za nastojanje promjene civilizacijske pripadnosti, zloupotreba je demokracija i socijalnog nauka (koji je u hrvatskoj kulturi prisutan u drugim oblicima, od onog kojeg promovira prorusko-prosrpska partija (samouvjerena u stotine tisuća birača, nakon diktature proletarijata ...).
Tranzicija je trebala osigurati izlazak iz ropstva socijalnosti, i stvoriti radišnu (bogatiju) Hrvatsku.
Za radišnu i vrijednu Hrvatsku!
Oznake: socijaldemokracija, ekonomska i socijalna jednakost, psihologija ličnosti, obmane vladajućih struktura, politička borba za poštivanje osobnog vlasništva, socijalna država sa ograničenim vlastitim sredstvi, stupanj aktivnosti radno sposobnog stanovništva, nositelji socijaldemokracije i njihov odnos prema, socijaldemokracija u više pojavnih oblika
komentiraj (2) * ispiši * #
