Ftuđman

Godišnjica smrti Franje Tuđmana povod je još jednoj rekapitulaciji njegova životnog puta posvećenog vojsci, politici, znanosti.

Uobičajeni su prikazi njegovih zasluga za dobre ili loše događaje.
S tog gledišta, javnost se dijeli na pobornike, protivnike ili neutralne.

Ali.

Ftuđman nije kreator povijesnih zbivanja (skromnost je vrlina najvećih).
Povijest označava prošlu zbilju, historija je humanistička nauka koja proučava tu zbilju.

Sudjelovanje u događajima koji imaju osobinu pamćenja (pamtljivi događaji), ne znači nužno i povijesnost osobe koja je sudjelovala u tim događajima.
Složenost (povijesnih) događaja ukazuje na važnost i treba voditi obzira o svim aspektima i značenjima tih procesa.
Slom komunizma, prestanak hladnog rata je prouzročio i poremećaje oblika koji su postojali kao posljedica procesa proizišlih iz uspostave komunizma, Hladnog rata.

Samim tim Ftuđman nije bio povijesna ličnost (jer smo svi sudjelovali u tim procesima). (Jednostavnijim jezikom, nametnut nam je komunizam, jugoslavija i Hladni rat.)


Ftuđman je osoba u kojoj su se objedinili svi obuhvaćeni tim (prisilnim) procesima, i kao kroz prizmu razasuli u spektru (svoji gledišta)(oslobađajući se prisile ili ostajući vojnicima tih nametanja).
Hrvatska se podijelila oko Ftuđmana jer je bila podijeljena prije, Ftuđman je samo povod javnom iskazivanju podjele.

Kako bi se inače mogli pozivati na tuđmana i pLenković i branitelji?

Ftuđmana treba gledati kao prizmu kroz koju se prelamaju naša stajališta i postaju razvidna, upravo po našoj želji.
Dakle, Ftuđman nije postojao.

Oznake: Ftuđman, povijest, historija, slom komunizma, prizma

Šok među hrvatskim povjesničarima: Za dom spremni će se početi koristiti tek 2050.g. (po drugi put)(zbog njihove nesposobnosti zabilježiti prošlu stvarnost)

Ante Pavelić I&II


U Hrvatskoj (zapravo između Hrvata ove i one vjere) se vodi žućna rasprava o vremenu nastanka pozdrava Za dom spremni.
Uključili su se i povjesničari (i poneki historičar).

Historiju treba razlikovati od historiografije.

Kako je hrvatska povijest prešućivana, današnji povjesničari na tragu vlastitog negiranja, nemaju snage razriješiti enigmu: Je li postojao Ante Pavelić prije Ante Pavelića, i kakav je bio?

Umjesto metodološkog priznanja o (metodološkom) zatiranju povijesti (prošle zbilje)(i današnja zbilja je povijest, perspektivno), te odmaku od neciviliziranog puta osporavanja identiteta jednog povijesnog naroda (kojem danas otimaju teritorij, jezik, ime, karakter, ... ) priklanjajući se krivotvorenju stvarnosti (prošle i sadašnje) proizvode stanje u kojem će se Za dom spremni koristiti tek nakon 2050.g. (na planeti GJ 1132b) jer nije zabilježena njegova uporaba u dotadašnjoj povijesti (osim u razdoblju ustaške države SFRjOT).
Za dom spremni je najžešće korišten u titovoj i titoističkoj paradržavi, jer je vodeća ideologija otvorila vrata pisanja stvarnosti koja nije postojala. A stvarnost koja je postojala nije pisana jer je narod od povijesnog postao nepovijesni (gubitnička rulja). Povjesničari i historičari zajedno s narodom. Utopljeni u vlastite obmane.

Za dom spremni. I budućnost koja je (u)bila.

Oznake: za dom spremni, povijest, historija, Povjesničar, historičar, historiografija, prošla stvarnost, Ante Pavelić I&II, metodološko priznanje