Mrtvi žive, živi umiru

Što smo na ovom svijetu



Mrtvi i nakon smrti žive. Dio onog božanskog u nama nastavlja živjeti.

Da je Bog htio učiniti nas bogovima bili bi besmrtni. Da je htio učiniti nas smrtnima ne bi ni znali za njega.
Onoliko koliko smo ustupili mjesta u sebi Bogu, toliko smo besmrtni.

Da sam htio biti Bog, ne bi ni znali za mene. A koliko sam božanskog poprimio samo Bog zna.

Tko poslije smrti živi, znat će što umre u njemu.


Svejedno smo katolička groblja predali državi (koja se knjiži i upravlja s njima na nekatolički način), državi koja je mrtva i nema ništa božanskog u sebi. (Država se sama odrekla božanskog ...)

Možemo svi ali ne možemo skupa. Demokracija nije prisiljavanje većine namještenim izborima na poslušnost manjini, već sloboda svih koja uspostavlja organizaciju života u tim okvirima (slobode).
Slobodan može umrijeti, ali će živjeti. Pokoren može živjeti ali je mrtav, jer nema ono božansko (slobodu i odgovornost za vlastiti odabir) u sebi.


U spomen na M. I. (1971-2023), hrvatskog i Kristova vojnika, koji je kročio kroz život slobodan, pa je nastavio živjeti i nakon smrti



Saint George and the Dragon, Rubens, Peter Paul

Oznake: život, kristov vojnik, groblja

Dan (živih) mrtvaca - Horor u Hrvatskoj

Kršćanstvo/Katoličanstvo počiva na temeljima Vjerovanja (o oproštenju grijeha, uskrsnuću tijela i života vječnog), zbog čega su generacije katolika gradile i čuvale katolička groblja (koja su u Republici Hrvatskoj oduzeta - nacionalizirana - katoličkoj crkvi i katoličkoj zajednic).

Od silnih katolika i crkvenih velikodostojnika nitko se nije udostojio povesti postupak povratka katoličkih grobalja katoličkoj zajednici, kao dijela njihova identiteta i vjere.

Nezamislivo je vjerski okvir odnosa prema pokojnicima svesti na državno (pogotovo ako smo sekularna država) poimanje odnosa prema zemnim ostacima umrlih. (Nevjerska tumačenja razgradnje tijela i gašenje života nisu u skladu s vjerskim tumačenjima i životom vjernika.)

Duboko sam nesretan zbog hrvatske katoličke površnosti, nebrige i nemara vjernika i njihovih crkvenih predstavnika. Podjednako mi je nezamislivo da o mojim zemnim ostacima brine itko do istinski katolik, istinska Kristova crkva.

Pokrenimo postupak vraćanja katoličkih grobalja u okrilje vjerske zajednice, koja će po vlastitim nakanama upravljati tim grobljima.
Referendumom, osnivanjem istinske demokršćanske političke stranke koja će ostvariri parlamentanu pobjedu, svakodnevniom zagovaranjem ostvarenja cilja u političkom i duhovnom okružju.

Ako smo Kristovi vojnici, zaslužujemo biti pokopani na vojnom groblju vojnika koji ratuju dobrotom, posebno zaštićenom od nevjernika (koji nas svakodnevno proganjaju u životu).

William-Adolphe Bouguereau - Pieta

Oznake: groblja, katolička groblja, lokalna samouprava, vjerovanje, katolici, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela, život vječni, crkveni velikodostojnici, demokršćanska politika, sekularna država, Kristovi vojnici