"Bolje biti krepan nego poluživ."
(Saša Lošić u rijetkim trenucima kad je ovaj bio trijezan)

"U diktaturi ne smiješ nikome reći ono što je zabranjeno. U demokraciji smiješ svakome reći ono što je dozvoljeno."
(A.Ferkel, Berlin)

"Ni ove godine vjerojatno nećete otići tamo gdje još nikada niste bili, a bogami ni tamo kamo ste uvijek odlazili."
(Dalaj Sarma)

"Vidim opasan virus koji će izazavati pandemiju svjetskih razmjera početkom 2020."
(Baba Vanga nakon okulističkog pregleda po okončanju pandemije, krajem 2023)




U središtu kružnice radijusa 15km

utorak, 27.07.2021.

Schwarzwald bez klinike

Ovog vikenda nam je guzica konačno vidjela malo puta.
Mjesecima nismo mogli nikamo.
Osim bauljati po onim windows xp brežuljcima od kojih mi se povraća a koji nas kako stvari stoje čekaju opet na jesen.
Otkako su se otvorili vanjski bazeni nisam više nijednom bila u šetnji.
Samo plivam.
Sad sam plivanjem zarazila i bolju polovicu pa tako plivamo on prije a ja iza posla.
Nedjelja je manje više jedini dan kad nam se poklope (plivački) ciklusi.



Ove je subote muž imao slobodno i mislimo si tko zna što će izmisliti naši i vaši stožeri do našeg godišnjeg krajem kolovoza pa kad već ne možemo do doma onda barem da napravimo kratak izlet u ne tako daleku okolicu.
Nekih 200-tinjak kilometara, tek toliko da malo promijenimo sredinu.
Vrijeme baš i nije obećavalo ali nam je raspoloženje popravilo ime mjesta kroz koje smo prolazili.



Nažalost nismo uspjeli saznati kako se zovu stanovnici mavedenog mjesta.
Sexaualci?
Sexualci?
Sexualani?
Tko bi ga znao.



Kako god, ime je valjda dobilo po tome jer se tamo možeš jedino jebat.
Nije baš neko mjesto gdje bi čovjek nešto silno poželio zastati.
No zato smo svratili do obližnjeg Freiburga u kojem isto tako još nismo bili.



Nešto malo zbog razgledavanja znamenitosti,



nešto malo da nas skoro pogazi tramvaj (kojeg nema na slici jer je iza nas debila naučenih na Heidelberg po kojem tramvaji ne voze baš tamo kuda se motaju turisti)



a nešto malo da napravim prometa mojoj omiljenoj kreatorici Gudrun Sjöden koji sam dosad srela samo online.



Ono koliko smo uspjeli vidjeti u tih par sati dopalo nam se toliko da ćemo drugi put doći na par dana.
Prespavali smo u mjestu Freiamt.
Jutro nas je dočekalo lijepim pogledom na nešto malo drugačije windowse xp





i solidan doručak.


Izmedju više puteva kojima smo mogli krenuti i razgledavanje okolice odlučili smo se za nekih 3 km dugu stazu do vrha Hünersedel na 744 m nadmorske visine.



3 km u jednom smjeru inače propješačimo ko iz 3,14159čke, oboružani pravim cipelama i štapovima.



Ovaj smo put malo zanemarili uspon, a možda samo nismo baš u formi,



no srećom po putu je dovoljno kapelica



i klupica s kojih se pruža pogled



i još malo pogleda



i još pokoji pogled



na putu prema gore.



Nije čudo da su napravili gore prikazani vidikovac jer se bez pentranja na njega baš i ne vidi bog zna što, no gore je već druga stvar.



Muž je ostao dolje jer pati od vrtoglavice a ja sam došla do drugog platoa na nekih 16-ak metara



a dalje su i meni zaškljocala koljena.



I za kraj, jedna putna na putu prema dole.




Na putu prema dole
Svi smo malo tašti
Zajebanti
I malo tko se sjeća
Još manje pamti
Tek stignu ovdje
Ko na lagani piknik
A sa smileom ostanu
Ipak malo duži weekend

Koncu ideš po špagi
Gole kurve zovu dragi
Možeš sjedit možeś leći
Ne daj da se itko priječi
Na putu prema dole
Na putu prema dole

- 23:31 - Komentari (21) - Isprintaj - #

petak, 23.07.2021.

Snovi

Sanjam neki dan kako muž i ja putujemo nekamo (nemam pojma kamo) u doba corone i čekamo u nekakvom redu.
Ne znam točno kamo ni čime putujemo, mogao bi biti avion ali i brod.
Nebitno.
Znam samo da je moje bilo da se pobrinem za sve dokumente i ostale formalnosti koje nas čekaju na putu a on je pakirao kofere.
Takav je bio dogovor.

S nama neki par koji u životu nisam vidjela.
Mislim si samo ste mi vas dvoje trebali, ja bi na odmor da se odmorim a ne neke debile koje prvi put vidim da vučem sa sobom.
K tome još ženska pizdi da šta ako ju ne puste, da gdje mora skenirat kod, da šta će sa koferom.

Kad je spomenula kofer skužim da ja osim jebene putovnice i digitalne potvrde o cijepljenju nemam ništa drugo u rukama.
Panično se okrećem prema mužu koji vuče nekakav kofer i kažem : Jebote, već sam mislila da smo na put krenuli bez prtljage.
A on će mrtav hladan : Pa nisi niš posebno rekla šta da ti spakiram pa sam ti uzeo samo tri ffp2 maske i 6 alldays dnevnih uložaka, pa ti onda veš ne treba a drugo nisam ni pakirao, ionako je samo za par dana.

Probudila sam se taman kad sam krenula daviti ga golim rukama.
Pogledam na njegovu stranu kreveta a ovaj spava ko beba i hrče na sav glas, jebe se njemu za moje dokumente i prtljagu.
A posebno za digitalne potvrde i najavu povratka preko portala einreiseanmeldung.de.

Ne znam sad više jel to bio san kojem bi trebala tražiti neko značenje ili sam samo sanjala novu reklamu za alldays.
Ili promotivni spot za digitalni certifikat o cijepljenju.
A možda i oboje.
Kako god bilo kad krećete na put svakako ne zaboravite na kondome.
Jer gaće možete i zaboraviti doma dok je u koferu 6 alldays uložaka ali bez digitalnog certifikata (a uskoro i sa njim) se možete jebat.

Inače počele su Olimpijske igre 2020 pa si mislim
kad su se već uspjeli nekako skupiti 2021 održati Olimpijadu 2020 mogli su odmah za svaki slučaj obaviti i Olimpijske igre 2024 i 2028.
Tko zna kakve će inicidence biti za 3 godine i kakvi će se sve mutanti izmutirati pa će opet prebacivati sve skupa na neku drugu godinu.
Mogla bi nastati takva zbrka, posebno medju budućim kvizašima, da ni Lazo Goluža više neće biti siguran da li se zimska Olimpijada 2026 odigrala na ljeto 2027 ili ljetna 2028 na zimu 2027.

Kako god, Olimpijade me i inače zanimaju kao lanjski snijeg a posenbo ovakve lanjskosnjegovnenovonormalnecoronaprilagodjene, mene danas još čeka olimpijska disciplina čišćenje mačjeg zahoda i usisavanje dnevnog boravka od mačjih dlaka.
A onda pakiranje kofera za kratak izlet u Schwarzwald koje ipak neću prepustiti boljoj polovici kao u snovima.



Snovi odnose mi sve
gubim opklade
pjesme lagane
sve su dosadne
(snovi, snovi)

Snovi odnose mi sve
slike sjećanja
ja zaboravljam
sve vam ostavljam
(snovi, snovi)

Sad niz vitar
puštam sve
kao plima dolaze
snovi








- 19:19 - Komentari (6) - Isprintaj - #

utorak, 20.07.2021.

Rekli su mi najgore o tebi

Pitali smo slučajne prolaznike što misle o cijepljenju...

Necijepljeni mizantrop:
Pomisao da bi čovječanstvo moglo izumrijeti jer se nisam cijepio uljepša mi svaki novi dan!

Cijepljeni mizantrop:
Pomisao da sam cijepljenjem omogućio da čovječanstvo preživi zagorča mi svaki novi dan!

Štef:
Sused Joža se je cepil. I ja se bum cepil da ne vmrem i ne dočekam da mu vmre krava.

Pantelija:
Nisam se cepio i neću. Ako sam uz one idiote od moje familije (a koje ne bi poželeo ni najgorem neprijatelju) dočekao stodvajs godina, imun sam i na kugu a gde ne bi bio i na coronu.

Delboy:
Slijedeće godine u ovo vrijeme još ću prodavati one proklete majice sa natpisom It's coming home kojih je puna garaža. Veseli me jedino to što Stožer ima sličnih problema sa cjepivom.

Keith Richards:
Covidu bi bilo pametnije da se cijepi na mene nego obratno.

Chuck Norris:
Tužit ću Keith Richardsa zbog citiranja mojih izjava.

Milanović:
Cijepio sam se samo zato da se mogu do sudnjeg dana prepucavati sa Dežulovićem.

Zdravko Mamić (putem skype-a):
Ne može nam niko ništa, jači smo od sudbine!

Tomislav Horvatinčić:
Da nisam pogazio ono dvoje Talijana sigurno bi lani umrli od corone. Nikako mi nije jasno što radim u zatvoru, pa ja sam djelotvorniji u zaštiti od corone od bilo kojeg cjepiva.

Jeff Bezos (iz svemira):
Nema veze što me Branson pretekao u svemiru, glavno da sam se cijepio prije njega.

Rahmetli babo Atif (s onoga svijeta):
Sine, veli, cijepio bi se i ja za sebe a ne za raju, da me nije onomad kod Hadžića satro voz.

Meštar iz Velog mista:
Nema corone u moju butigu!

Picaferaj iz Velog mista (o delta varijanti):
Govno bilo, govno i ostalo. Samo ča će ovo još jače smrdit!

Robi K. (IIIb):
Prvo je mater rekla: "Dida, Pfizer!"
Dide nigdi ni vidit.
Ja san viknija: Dida, Astra Zeneka!"
Od dide ni d.
Onda je ćaća reka: Sad ćete vidit kako će doletit kad ja viknen.
Mater je rekla : E da mi je i to vidit, pa vidiš da je stari od oni, kako se to reče...
Na to san ja viknija : Antivakser!
Mater je rekla : Ae, osoba smanjene inteligencije. A uz to je i gluh ka top.
Ćaća nas je samo pogleda i reka: Sad ćeš vidit koliko je gluh kad počne trčat niz stube...DIDA, KOKAIN!!!



And the world could die in pain
And I wouldn't feel no shame
And there's nothing holding me to blame

- 12:02 - Komentari (7) - Isprintaj - #

subota, 17.07.2021.

Gejmanje i gejmersko prigovaranje

Corona je kriva da sam se navukla na Zeldu.
Nekako je trebalo razbiti slobodno vrijeme koje bi inače provela na bazenu, u gradu, u shopingu, kinu, na bowlingu, u restoranu, na pizzi, kavi, na izletu u Strassbourgu, na sauni i da sad ne nabrajam sve ono što se može raditi kad ti kretanje nije ograničeno na 15 km oko prebivališta i kada je sve nabrojano otvoreno i dostupno (po mogućnosti bez maski - zasad se samo na vanjski bazen može bez maske).



Naslagala sam se goblena od šarenih kamenčića, pogledala sve sumorne skandinavske serije na netflixu, poneki film, pročitala par knjiga.
Kad su počeli duži dani preklipsala sam sve pripizdine u okolici i upoznala svaki jebeni grm i drvo na putu, objavila to na blogu (ono neka svi vide u kakvoj pripizdini sam zaglavila u policijskom satu) i posadila cvijeće na balkonu.



A opet je ostalo previše vremena u kojem ne znaš što sa sobom, posebno kad muž radi popodne pa nemaš koga zajebavati.
I tako sam preko 400 sati lockdowna provela igrajući Zelda Breath of the Wild.
Završila igru 100%, čak u proširenom izdanju.
Skupila 900 "krog" sjemenki i kao nagradu dobila zlatno govno:



Onda sam usput odigrala Links Awakening, pičkin dim, do zadnjeg šefa trebalo mi je pedesetak sati.
Hyrule Warriors definitiv edition odigrali smo sin i ja u desetak dana, drkajući po sat vremena svaki dan iza posla. Kad sam sve završila, pa i onaj ogromni goblen sa Merlinicom, krenula sam igrati izpočetka BOTW.

Jučer sam od dečki dobila Zelda Skyward Sword, remaster jedne od starijih igrica. Što znači da me ovdje neko vrijeme nećete baš često vidjeti. Moram tražiti Zeldu, ko u svakoj igri dosada opet se negdje zagubila ili sakrila pa ju moram oslobadjati.



Inače, moji umiru od smijeha kako ja to igram, tvrde da bi snimajući igru i komentare postala influencerica jer definitivno nema baš puno baba moje dobi koje se bave nečim takvim. A kad mi nešto ne ide pizdim ko Ivanišević i McEnroe zajedno.

Nintendo je moja ljubav još od davnih devedesetih kad sam znala cijelu noć biti budna jer je Super Mario zapeo na nekom levelu.
Dok sam bila trudna igrala sam Gameboy, koji btw. i nakon toliko godina još uvijek radi.
Kad je sin bio mali svi skupa navukli na Mario Kart i Mario Party, to nam je bilo umjesto Monopolija ili Čovječe ne ljuti se, obiteljsks zabava za duge zimske večeri.
Kasnije je došao Mario Sunshine, satima smo igrali Donkey Konga na bubnjevima, plesali Mario Dance Party na nekakvom "tepihu".



Sa Wii-jem je polako prestao interes, došla sam do zaključka da sam prestara za to i da se ne priliči u mojim godinama.
Corona me vratila nazad medju "gamere" u dobi od 53 godine.
Nije baš zdravo (u svakom slučaju zdravije od bloganja na bloghaeru gdje se često pitam koji kurac radim ovdje ali teško je kad se na nešto navikneš) ali nečim treba ubiti vrijeme i pobjeći na moment od realnosti.



Od vijesti o katastrofama koje su nas zadesile ili tek hoće.
Od ljudi koji uvijek nadju neki razlog da se kolju medjusobno.
Od posla, na radnom mjestu i kod kuće.
Od svih pravila, rezervacija, kodova, prepucavanja i podjebavanja.



Planirala sam današnje popodne provesti na bazenu ali vrijeme i nije baš neko pa sam tu nešto kraće.
Jučer je voda imala temperaturu od jedva 21,5 stupnjeva i smrzla sam se ko 3,14159čka ali sam otplivala svoje staze.
Danas me čeka klasičnih 1500 metara.
A onda natrag u garažu, spašavati Zeldu tamo negdje do zore.






- 17:05 - Komentari (8) - Isprintaj - #

petak, 16.07.2021.

Der Kroatien Krimi

Njemačke kriminalističke serije priča su za sebe.
Nešto najgore što vam se može dogoditi je biti prisiljen gledati ih.
No ovo na što sam slučajno naletila večeras nešto je najstravičnije što je njemačka televizijska produkcija ikada snimila.
Gore i od Kobre 11 33.sezona.
Obersranje Nummer 1.
Der Kroatien Krimi.

Kako slike govore više od riječi pustit ću vam da se i sami uvjerite govorim li istinu i samo istinu i tako mi blog pomogao.

Ovo je dakle splitska kriminalna inspektorica Branka


koja nas nažalost ubrzo napušta


skupa sa dojebnikom


u eksploziji njegove jahte.

(Ne znaš jel gore što glavna Hrvatica izgleda kao da je direktno iz Bollywooda došla na set ili to što ovi "Hrvati" govore Hochdeutsch.)

Tu sad u akciju kreće inspektor Vinko (ili je Dinko a možda i Hinko) te CSI Split


sa neizbježnim Kroejšijom


Dok Kroejšio razbija svoju vizualno onako baš jednu tipičnu dalmatinsku Pipi Duga Čarapa glavu


njegov šef očekuje pojačanje iz Rijeke


u liku sestrične Meghan od Harryja, inspektorice Novak.


Kako ovom šarenom društvu fale samo još Vinetu i peder da Parada bude potpuna


tako na scenu stupa i jedna oridjidji rvacka faca


koja tako ponekad klasično uleti u kakvoj stranoj produkciji u ulogama lokalnih džibera i nećaka šiptarskih mafijskih šefova po skandinavskim pripizdinama.


Da bi onako jedan pravi njemački krimić s hrvatskim kriminalcima s diplomom iz germanistike bio pravo dno dna kako i priliči uz jednu žlicu Vegete potrebno je dodati malčice kontroverznog poduzetnika


i naravno, jednog obožavatelja Džibonijeve Ja u ljubav vjeru nemam dok moli U ime oca na stolu je boca.


Što je na kraju bilo nemam pojma, nisam imala živaca gledati do kraja to smeće koje se financira i iz moje tv-pretplate pa sam prebacila na Pčelicu Maju koja je išla na RTL-u.


A sad prije spavanja idem u podrum po sjekiru da televizor (i sebe) poštedim daljih muka.
Laka vam noć.



In einem unbekannten Land
Vor gar nicht allzu langer Zeit
War eine Biene sehr bekannt
Von der sprach alles weit und breit
Und diese Biene, die ich meine
Nennt sich Maja
Kleine, freche, schlaue Biene Maja
Maja fliegt durch ihre Welt
Zeigt uns das, was ihr gefällt


- 00:27 - Komentari (14) - Isprintaj - #

četvrtak, 15.07.2021.

Ajku

Vidim ovih dana kojekakve neproduktivne diskusije o vezi inteligencije s spremnošću na cijepljenje i tome slično po društvenim mrežama i općenito u medijima.
Ne sudjelujen u takvim diskusijama jer mi se ne da ulaziti u osinja gnijezda puna histeričnih pobornika po jednoj i antivaksera po drugoj strani.
Općenito diskusije po bilo kakvom pitanju danas nemaju nikakvog smisla jer postoji samo crno i bijelo i diskusija je otprilike kao potezanje konopa na Jadranskim susretima.
S jedne strane stoje oni koji bi za svaki slučaj cijepili i viruse na druge viruse, nikad se ne zna, moramo ići na sigurno.
Na drugoj strani pak potežu oni koji se ne bi cijepili ni protiv bjesnoće da ih ugrizu tri bijesna psa.
Sredine baš i nema.

U svemu meni su smiješne dvije stvari.
Sa svake strane po jedna.

Primjetila sam da su na facebooku medju mojim frendovima najbučniji pobornici cjepiva ljudi koji se, kad se ne bave tudjom motivacijom za cijepljenje ili pak nekom od političkih tema (lagano mi stvarno puca više kuki i za Milanovića i za Dežulovića, ni jedan ni drugi nisu se baš nešto narmbali u životu i žive od dokazivanja čiji je kurac intelektualno veći) slikaju u kafiću ili doma na balkonu uz kavu i cigarete.
Dakle, netko tko svakodnevno propagira nezdrave navike koje ih mogu dovesti do bolesti srca i pluća pa time i do famoznog respiratora, uveo bi obavezno cijepljenje i restrikcije za one necijepljene kako ne bi njega slučajno zarazili covidom. A dospiju li pak ti neki koji se ne žele cijepiti u bolnicu ne bi ih trebalo liječiti.
A zašto da netko liječi dugogodišnjeg pušača od npr. COPD-a?
Jesi pušio?
Jesi.
Jesi znao da je štetno?
Jesi.
Pa koji kurac sad tražiš od mene bocu sa kisikom?
No da, lako je tudjim kurcem glogulje mlatit i tražiti restrikcije za druge.

Druta pak strana navodi kojekakve moguće nuspojave nakon cijepljenja.
Pa tako jučer čitam nekoga kao navodi da njegov susjed (55) nakon cijepljenja ćelavi (pretpostavljam da je prije imao bujnu kosu a ne bio već proćelav ko većina njegove dobi).
Kolegici s posla (33) istog tog lika nakon cjepljenja izostala je menstruacija. I prvo je pomislila da je to od cijepljenja a ne možda od neke druge injekcije koju je zadnjih tjedana primila.
Pa su tu onda oni koji se osjećaju umorno.
Što je nakon godinu i pol dana lockdownova i izvanrednih stanja, home-office-ova, bez odlaska na godišnji uz cjelodnevno visenje na razgovorima putem teamsa stvarno čudno.
I sigurno je posljedica cijepljenja.

Nego, u biti me zanima zašto ste se vi cijepili (ili pak ne).
Osobno se uopće nisam cijepila da dobijem digitalnu potvrdu koja mi donosi nešto malo više slobode u svakodnevnom životu nego naravno iz medjugeneracijske solidarnosti, zbog mira u svijetu i miroljubive koegzistencije.
Te naravno, da time dokažem kako mi je IQ prejak i za Mensu.
A vi?

- 08:17 - Komentari (21) - Isprintaj - #

subota, 10.07.2021.

O lijepa o draga o slatka

Od jučer smo muž i ja članovi famozne skupine 3G (geimpft=cijepljen 2x i prošlo 14 dana od tada, getestet=testiran, genesen=prebolio).
O lijepa o draga o slatka novoslobodo!
Sad možemo svakamo dok se ne proširi delta, eta, theta, lambda, sigma, ipsilon, ksi, omega3 i omega 6 varijanta.

Doduše džaba smo krečili, pardon, pelcovali se.
Sad kad smo mi konačno privilegirana skupina potvrda o cijepljenju ne treba gotovo nigdje.
Što mi je u redu, ne svidjaju mi se baš te razlike i nepravde na osnovu jedne, dobro, dvije šprice.
No neću ovaj put o pravdi i nepravdi kao Kalimero, već o jednoj sasvim drugoj pojavi.

Kao što sam već napisala jučer u postu o debeljucama, pardon, x-size i curvy ženama i njihovom body positivityju (ma što tko pod tim razumio), za svaku pojavu se danas u roku pet minuta pronadje neki novonaziv.
U zadnjih godinu dana izmišljeno je na dnevnoj bazi toliko covidiota, coroninih svjedoka, post-covida, novonormalnosti i inih izraza bez kojih smo do prije nekih 18 mjeseci sasvim solidno živjeli.
Jučer sam tako otkrila još jednu novu novonormalnu pojavu iliti cave-sindrom.



U utorak je muž imao slobodan dan i odlučili smo skupa otići na plivanje. Sada kad se opet može nakon dugih osam mjeseci skoro svaki dan smo na bazenu. Nekad skupa, nekad (zbog posla) odvojeno, no plivamo, plivamo i plivamo.
Ono što nas zafrkava je vrijeme. Nema dana da ne pada kiša. A u našoj okolici otvoreni su samo vanjski bazeni. I onda se ja sjetim kako je 20 km od nas otvoren centar koji ima oboje - vanjski i unutarnji bazen i kupim nam karte za večernji termin od 18 sati.
I u momentu dok sam već nepovratno stiskala "potvrdi" vidim kako malim slovima piše da je unutarnji kompleks zatvoren.
I jebiga, šta sad. Malo smo se nećkali uopće otići zbog oblaka koji su se nadvili nad mjestom, no zaključili smo da nas malo eventualne kišice neće ubiti. A na cijelom bazenu smo sami sa još dvoje ljudi. Nitko drugi nije tog dana došao plivati.



Inače, u normalno vrijeme, par oblaka nikoga nije spriječavalo da ode na bazen. Pogotovo ne Nijemce, pa kad dodju kod nad kupaju se za Uskrs dok mi još često hodamo na dugačke rukave ili čak u zimskim jaknama. A sad tri oblaka, temperatura oko 25 i oni ne izlaze iz kuće.
Kad smo otplivali uživajući sami samcati u bazenu nakon što je ono drugo dvoje krenulo kući počela je neka lagana kišica i polako smo se i mi uputili prema izlazu, da još stignemo do obližnje pizzerije u kojoj nismo bili dobrih 9 mjeseci.
Onamo ista priča. Utorkom, kada nude 15-ak vrsta pizza u pola cijene, plus besplatna salata i piće, obično nije baš pravo vrijeme za dobiti slobodno mjesto u restoranu. Ovaj smo put mogli birati kamo ćemo sjesti.



I baš kažem mužu kako će za to sigurno izmisliti neki novi sindrom.
Drugi dan na poslu zvoni telefon usred videokonference.
Mislim si što je to takl važno da me zove tri puta?
Isključujem mikrofon i zovem ga.
- Šta se tako važno dogodilo?
- Imala si pravo, našli su ga!!
- Koga?!
- Sindrom!
- Kakav sindrom, o čemu to drobiš?
- Cave-sindrom. Sindrom pećine. Evo sad bilo na televiziji. Naučili se ljudi biti u lockdownu doma pa sad ne izlaze ni kad im to nitko ne brani.

Nisam doduše sigurna da taj sindrom nije postojao i prije. Oduvijek je bilo Monkova koji se boje virusa i bakterija pa ne izlaze dalje od kućnog praga da ih isti ne ubiju. Problem je u tome da su nas u zadnjih godinu i pol uvjerili da je to normalno.
Tako je i to ostajanje u "sigurnosti" vlastitog doma (kao da je vani ne znam kakva kataklizma) po mišljenju stručnjaka sasvim normalan obrazac ponašanja.
Novonormalno je bojati se i živjeti u vječitom strahu.
Od poljubca, zagrljaja, rukovanja, ljudske blizine, druženja.
Svega onoga što nas čini drugačijim od životinja.



Velik dio svojeg života nesvjesno sam patila od anksioznosti. Ne sa nekim napadima panike koji bi me paralizirali ali sa tom nekom vječitom dozom straha od budućnosti kao kuglom oko članka na nozi.
Bojala se unaprijed onoga što bi se moglo dogoditi.
I držala to normalnim jer sam takva oduvijek.
Tamo gdje drugi ne vide problem, ja ih nadjem barem deset.
To mi je često i pomoglo u životu jer sam u biti uvijek spremna i na najgori mogući scenarij, koji se obično ne dogodi. Ali ako se dogodi, znam što dalje jer sam to već prošla u glavi.
Kad sam konačno shvatila da u biti imam problem i da to nije normalan strah, otišla sam na psihoterpiju. Koja mi je pomogla nositi se s tim.
Moguće strahove išli smo do kraja.
Ne pustili ih da tinjaju i čekaju što će biti.
Rezultat na kraju je uvijek isti.
Na kraju dodjemo na strah od smrti.
I tu nema pomoći.
Protiv toga se ne može, kad tad ćemo doći do nje i neće biti izlaza.
Čemu onda toliko brinuti?
Sjesti doma i ne izlaziti da ne bi šta?
Oboljeli od jedne jedine bolesti dok na tisuće kojekakvih drugih mogućnosti čeka da nas sjebe tog nekog zadnjeg dana?
I zato je ovo novonormalno nešto najgore što nam se svima moglo dogoditi.
Gore od smrti.
Uvjerili su nas da je normalno da se bojimo živjeti kako ne bi umrli.
Kao da żivjeći svatko u svojoj špilji nismo već davno umrli.

No, na terapiji sam bila prije svega ovoga.
Danas mi zdravstveno vjerojatno ne bi platilo tih 15-ak druženja sa psihologom jer sve ono što prije 3 godine nije bilo normalno sad je ne samo normalno nego čak odgovorno i uzorno ponašanje.
Tako da, morat ću opet na terapiju da me vrate na default dok ne počnem trčati po kući sa maskom ko naši susjedi preko puta.
No o Monku i njegovoj družici koji masku nose i dok se sami samcati voze u autu i ne izlaze osim odnesti smeće (nadam se, još ih nisam vidjela ali zasad ne smrdi) pisati ću jednom drugom prilikom.



Ich schenk' dir Gestern, Heut' und Morgen
Dann schließt sich der Kreis, kein Weg zurück
Das weiße Licht kommt näher, Stück für Stück
Will mich ergeben
Muss ich denn sterben
Um zu leben?

- 13:37 - Komentari (7) - Isprintaj - #

četvrtak, 08.07.2021.

Body positivity

Danas se za svaki kuki pronadje neki naziv ili sindrom i onda nas time siluju dok na kraju ne pokleknemo pod pritiskom.
Nitko od nas ne voli baš biti proglašen hejterom.
Pa tako recimo debele žene više ne smijemo zvati debelima nego su "curvy" (da mi je taj krivuljar vidit koji bi "krivulje" modela s brojem 54 ili više nacrtao), "x-size" (izgubilo se par ikseva u nazivu) ili "plus size" (ista stvar sa plusevima ko sa x-som).
Mislim, i dalje su debele žene u svakodnevnom govori debele krave i da sad ne spominjem puno ružnije uvriježene nazive za njih u obliku nekih drugih domaćih životinja.
I dalje će debela žena teže naći posao, osim kao bacačica diska iz bivše istočne Njemačke ili mesarica u nekom od nastavaka Hostela.
Samo što smo sada dobro odgojeni i civilizirani, što će reći licemjerni, pa ne smijemo više javno debelu ženu tako nazivati.
A na onoga koji slučajno izgovori pridjev sa d na početku pustit ćemo danas tako popularni shitstorm.

I tako dolazimo do još jednog od govana koje je stiglo uz Amerike, kao uostalom i sva ostala slična licemjerna sranja iliti body positivity.
Što je ništa drugo do politički korektni naziv za neukus ugodno (a bogami i neugodno) popunjenih žena.

Body positivity gore ili dolje ali ako sam već debela (što osobno jesam) ne moram se obući tako da izgledam ko krme.
Pa koji de-ge-ne-ri-ci (pa nemojte me klat da riječ d e g e n e r i k neki filter odstranjuje pa ju treba drugačije napisati?!) rade modu za "punije"?! Po njima imaš dvije mogućnosti.
Obući se u neku skupu vreću bez ikakve forme ili pak navući na sebe nešto toliko kratko i usko da izgledaš ko šunka u ovitku.
I onda kad im kao (donedavno) kupac komentiraš ovakve svinjarije počnu ti pametovati kako se njihovi modeli u tome osjećaju dobro, kako su one samouvjerene (novi naziv za debelu ženu bez trunčice dobrog ukusa) i kako svatko može nositi što hoće.
Pa može, naravno. Ne branim im ja da izgledaju ko prasac Gvido i njegova družica pred kolinje.

Ali jebat ga, ako to što prodaju modne marke za "curvy"-je misle prodati debelim ženama i 90 posto im popljuje njihove kreacije, onda je valjda red da razmisle o tome što oni rade krivo a ne da na silu preodgajaju svoju (bivšu, dosta je bilo jebanja u glavu, nek to nose njijove influencerice i dobro se u tome osjećaju - hahahaha, možeś mislit, jebale bi se za tih par eura koje zarade blamirajući se) klijentelu. Kužim ja njih, oni bi čim manje materijala i rada prodali po čim većoj cijeni, treba ti metara i metara da obučeš debeljucu da ne izgleda vulgarno i neuredno. Pa je onda lakše uvjeriti ju da je prekrasna kad pokazuje okolo trbuh u prekratkoj majici i balvane od nogu i haljinici boje lila iznad koljena.

No, neću dalje, neka slike govore više od riječi.
Pa mi onda recite : Tko bi normalan za ovo dao lipu a kamoli na desetke eura?





Moja je ishrana pomalo preterana
Moja je košulja sasvim izgužvana
Moje se nogavice kreću ka zvonima
Mene ne zanima kako izgledam
Debela devojka, ja sam debela devojka
Debela devojka, ja sam debela devojka


Apdejt
Ipak sam dodala još par strahota.
Zašto bi ih samo ja gledala?
Ako ikoga ovime natjeram na dijetu, napravila sam dobro djelo.
Dakle...

Legendarni točkasti jumpsuit:


Uniforma za debele sobarice (nažslost nije, ovo je haljina za civilnu upotrebu):


Par genijalnih kreacija za svaki dan:


Model Goli otok za debele žene na služenju zatvorske kazne (dovoljna kazna im je da ovo moraju nositi):


Reklama za tripice sa palentom mogla bi izgledati nekako ovako:


I za kraj, tek toliko da ne zanemarim moju omiljenu x size influencericu i njene nezaboravne i legendarne big bird, pašteta u crijevu i roza vukodlak na tufne kreacije.



- 20:59 - Komentari (28) - Isprintaj - #

srijeda, 07.07.2021.

Pec pec

Često je teško povući crtu izmedju žrtve i zločinca, agresora i onoga koji se (samo) brani.
Kako u životu, tako i na blogu.

Isto tako u životu i na blogu srećemo kojekakve ljude.
Neki su nam simpatični na prvi pogled, drugi nas irititaju svojoj pojavom, neugodno nam je u njihovoj blizini.
Nekad jednostavno ne možemo opisati što nas konkretno smeta.

Osobno se klonim ljudi koji bi drugima odredjivali što bi i kako trebali.
Ili morali.
(Mora se samo umrit, rekla bi moja pokojna baba.)
U bilo kojem pogledu.
I čiji su stavovi jedini ispravni.
A vi ih morate prihvatiti.
U suprotnom će jahati po vama dok ne poželite da im odvalite šamarčinu.
Što naravno, nikako ne smijete napraviti jer će onda glumiti žrtvu.
A vi ste zlo.
Zločesto zlo.
Najzločestije.

U životu zlo su obično zle nevjeste koje prekidaju kontakt sa svekrvama bez ikakvog povoda.
Ako pitate svekrvu što se dogodilo.

Djeca koja ne posjećuju roditelje i ne brinu se za njih.
Bez razloga.
Nikad nisu radili razliku medju djecom ili ih zanemarivali.
Ne daj b(l)ože povrijedili.
Ako pitate roditelje.

Partneri koji napuste onog drugog.
Bez povoda i objašnjenja.
A sve je bilo super do toga.
Ako pitate napuštenog.

Na blogu to su blogeri koji nedužnoj žrtvi zabrane komentiranje (i blognjuz u rijetkim trenucima kad je rahnetli babo Atif bio trijezan).
Obično se to dogadja baš onima koji se kunu u oči u glavi u svoju nedužnost i pravednost.
Onima koji samo govore istinu koju netko ne može podnijeti.
Onima koji bi samo diskutirali u nedogled i tjerali makove na konceve.
A tom nekome zlu se neda.
Jer nije razumio smisao bloga Monthy Pythona.*
Pa im je potpuno bez razloga i objašnjenja** zabranio komentiranje.
I sad ga treba kamenovati.
I potezati za rukav da se očituje zašto pobogu je nekome zabranio da mu ostavlja svoj (hvala blogu) izbrisivi trag ispod postova.***

* tu smo jer volimo pisanu riječ, učimo gramatiku i pravopis i pišemo isključivo o ozbiljnim temama koje dozvoli Stožer za zaštitu digniteta bloga i blogera a ne tu o nekim receptima, psima, mačkama, cvijeću, seksu, oralnom u troje ili grupno čak
** ispunjen i od 5 nezavisnih blogera potpisan formular (plus pečat od Blognjuza) "5 opravdanih razloga za stavljanje nekog na crnu listu"
*** kao na primjer : naporan je, do zla boga dosadan, osobno antipatičan, pasivno/aktivno agresivan, svakom loncu poklopac, vječito tjera mak na konac, dramatizira, histerizira, manipulira i ostali blogofolklor.



Što sam skrivio životu
Da me s tobom sastavi
Što sam skrivio tek Blogu
Da me s tobom rastavi...

(A sad svi skupa 2x):
Jer tko samo jednom proba
Otrov s tvojih usana
Taj se cijeloga života
Od tebe ne rastavlja.

Ove godine sa tobom
Kao sati prolaze
Sve mi ljubavi do tebe
Zaboravi odnose

(Evribadi u zboru 2x)
Kada umrem jednog dana
Kad me više ne bude
Ako tvoje usne tada
Nekog drugog poljube
Tad će i on dušo znati
Kako teško boluje
Onaj tko sa usna tvojih
Gorak otrov popije.

- 16:05 - Komentari (6) - Isprintaj - #

subota, 03.07.2021.

Magnetić

Rapizdilo me ovih dana.
Baš raspizdilo.
Toliki tvrde da im na mjestu cijepljenja stoje magneti.
Prolaze uz frižider i hop, magnetić s vrata im se zalijepi na ruku.
Meni su izgleda ugradili neki plastični čip.
Vjerojatno neko kinesko sranje.
Nikako nije htio stajat na mjestu cijepljenja pa sam ga na kraju zalijepila selotejpom.
Sad stoji.



P.S. Jedna aktualna, iz nekih boljih vremena.
Jučer su je na želju talijanskih navijača pustili na radiju (puštali su i Daleku obalu i Dragojevića prije utakmice s Španjolskom, pala sam skoro sa stolice kad sam Marijana Bana čula na SWR3).
Sjetila me na dane dok je svijet još bio mlad, dok su svi još bili živi i zdravi i (skupa sa mnom) vjerovali u bolje sutra.
Jebiga.
Kad je već cijeli svijet u kurcu onda barem neka moji favoriti pobijede.
Forza Italia!



Forse non sarŕ una canzone
A cambiar le regole del gioco
Ma voglio viverla cosě quest'avventura
Senza frontiere e con il cuore in gola

E il mondo in una giostra di colori
E il vento che accarezza le bandiere
Arriva un brivido e ti trascina via
E sciogli in un abbraccio la follia

Notti magiche inseguendo un goal
Sotto il cielo di un'estate italiana
E negli occhi tuoi voglia di vincere
Un'estate, un'avventura in piů


- 10:33 - Komentari (13) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< srpanj, 2021 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Listopad 2021 (2)
Rujan 2021 (7)
Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (10)
Lipanj 2021 (6)
Svibanj 2021 (14)
Travanj 2021 (10)
Ožujak 2021 (15)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Sve sličnosti sa stvarnim osobama, mačkama i dogadjajima slučajno su namjerne.
Kako ne bi morali razmišljati da li su Vaši komentari na ovom blogi poželjni ili ne, autorica je iskoristila mogućnost blokiranja i time vam olakšala dilemu.

Pritužbe i primjedbe možete svakodnevno slati na slijedeće mailove:
Nuspojaveineželjeniučincibloga@net.hr
LansirnarampazalansiranjeodjebaPraćka@gmail.com
Blogotragedijestopifreshliste@histeriziranje.org