Dvorci, crkve i stari gradovi

13.10.2022., četvrtak

Novska

Kada smo kretali putem Moslavine bila je zima I već je bilo I dosta kasno,a meni se ustvari žurilo na Kutinu. Krenuli smo ipak ranije, kako bi obišli ono što se može autom I cestom. Mrak brzo pada, ostavljamo za sobom POpovaču o kojoj sam pisao I toliko je toga rečeno o tom gradu onih Erdeda da nema potrebe ponavljati se.
Stajemo Ipak u Novskoj, gradić tih , utonio u zimski san,vani je hladno, gledamo da li bi popili nešto , no nekako nam kafići I ne leže upravo sada. Slučajno je bila I crkva otvorena, jer se spremala misa, a ja sam uletio nabrzaka, kako bih je praznu mogao poslikati. Bilo je već ljudi, onih koji su valjda stalno u crkvi I oko nje. Kako ovo nije post o vjeri nego o građevini onda idem na sasvim mali opis. Novska je mala, možda kao I mnogi gradovi ili mjesta uspavana, skromna, jednostavna, sa crkvom kao možda jedinom svjetlom, reći ću tako, odnosno napisati, točkom nekakvog društvenog života, ili ja nisam info, a I ne bavim se životom ,osim ako mi treba I osim ako je kakva donacija samo gradnji kakve povijesno značajne obitelji ili osobe. Nad cijelim tim krajem moslavačka je gora, obitelj Erdedi I to je to. Najstariji pisani dokument o župi u Novskoj, kao i prvo spominjanje imena mjesta Novske, datira iz 1334., a nalazi se u Popisu župa Zagrebačke biskupije koji je sastavio gorički arhiđakon Ivan. U njemu se spominje župa «Item sancti Demetri de Belina». Ta crkva sv. Demetrija u Belini (današnjoj Novskoj) bila je na istome mjestu gdje je i danas župna crkva sv. Luke Evanđeliste, koja je podignuta 1744. na njenim ruševinama i sagrađena kao drvena kapela. Crkva sv. Demetrija i njezin župnik Andrija spominje se i 1489., kada je Bartolomej, čazmanski kanonik, vodio istragu protiv bivšeg bana Ladislava VI. I Jurja II. Svetačkog zbog nasilja učinjenih prema podanicima Katarine Svetački, udovice Ivana VIII. Svetačkog, vlasnice novljanskog grada. Posljednji puta novljanska župa sv. Demetrija spominje se 1501. u Popisu župa Zagrebačke biskupije, kad je njezin župnik imao i kapelana.
Po dolasku Turaka 1540. u ove krajeve, Novska je do 1706. pripadala pod župu Kraljeva Velika, poslije te godine priključena je jazavičkoj župi, a poslije župi Rajić u čijem sastavu ostaje do 1789. godine – kada je osnovana samostalna novljanska župa. Godine 1755. izgrađena je sadašnja župna crkva sv. Luke Evanđelisten kao filijalna kapela rajićke župe. Sve do 1869. oko kapele bilo je groblje za Novsku, Brestaču i Stari Grabovac, a onda je premješteno na sadašnju lokaciju.
Stara kapela za novoosnovanu župu postala je pretijesna, pa je 1802. proširena i dobila novi zidani toranj umjesto prijašnjeg drvenog. Konačni oblik dan joj je 1862., kada su joj dozidane dvije pokrajnje kapelice, koji joj dadoše novi izgled – tlocrt u obliku križa. Nakon tih dogradnji započeto je njeno unutarnje uređenje. Najviše se uređivalo 1886., kada je slikar Marko Antonini oslikao crkvu iznutra i kada je nabavljen novi drveni oltar. Priraštajem i doseljavanjem novih obitelji iz Podravine, župa se povećavala – i crkva je postala pretijesna. Župnik Luka Žiljar pokušao je sprovesti akciju za gradnju nove župne crkve – ali mu plan nije uspio, radi otvorenog otpora jedne male (ali utjecajne) skupine župljana, pa se dao 1914. na temeljitu obnovu župne crkve.To je ono što sam našao na netu I prenio Vama, koji možda niste toliko uporni ili znatiželjni za listanje po bespućima internet, a samo je potrebno par klikova. Pod zaštitom je ta crkva, kao I mnoge,ali nekako kao I mnoge nije baš briga za nju velika, pa bi kad bi bilo ,trebalo bi je malo urediti. Crkva je građena u nekoliko faza od 1744-1862 godine.Predstavlja nam klasicizam sa nešto sitno barokne funkcije,ali ona je možda I zanemariva. Ukras je svakako male Novske.
Osim ove crkve ,a Novska I nema neku povijesnu gradnju, možemo spomenuti ovdje I Kraljevu Veliku, ili samo Veliku, stari grad koja je nekada bila u vlasništvu ,a prije turskih ratova I provala, plemena Zempče.Svakako je tu negdje postojala I još jedna gradina,ali spomena nema. Nikola Zrinski opisuje stanje nakon turskih provala I ratova I nabraja nam tužne ostatke onoga što je ostalo “hrvatsko” pa tako spominje I Kraljevu Veliku, koja je danas u ruševinama. POlovicom 16 sto. Ovdje stoji tvrdi grad. U njemu bijaše posada, koju je uzdržavao kralj Ferdinand, te nešto hrvatskih haramija, što ih je u Veliku na obranu Posavine stavila kraljevina Hrvatska. Godine 1542. nalazilo se u Kraljevoj Veliki do 100 branitelja, te je onda Turci nijesu mogli osvojiti.
“Zbog pada Kraljeve Velike zavlada u Hrvatskoj; veliki strah. Juraj Wildenstein, zapovjednik na krajini, javlja iz Varaždina 10. srpnja kralju Ferdi-nandu, da je pala Kraljeva Velika, premda nije tvrdja bila nimalo oštećena. Na molbu njegovu šalje odmah kralj u Hrvatsku povjerenika svoga (Franju Teuffen-bacha), da se sa staležima hrvatskim dogovori ob osiguranju pograničnih mjesta. Medjutim se Turci iza osvojenja Kraljeve Velike vratiše u Cernik, kako to staležima štajerskim javlja ban Nikola Zrinjski 23 srpnja 1544. iz Gvozdanskoga.”
I tu stajem …otišao sam malo dalje u povijesti od same Novske, ali sam nekako zalutao, kao I uvijek mislima, koje me tjeraju sve dalje I dalje u putevima hrvatske krvave I prašne povijesti. Ipak moram završiti , kada gledam danas na to sve skupa, I nameće mi se stalno jedna te ista:
Drumovi će željeti Turaka, ali Turaka biti neće.
Stanite u NOvskoj

Oznake: novska, izlet, putovanja po moslavini, Moslavačka gora, Moslavina, Crkva, vjera, povijest, Hrvatska


20.09.2022., utorak

Velika Erpenja

Tlocrtnu osnovu župne crkve sv. Tri Kralja čine pravokutna lađa, uže poligonalno svetište te sakristija sa sjeverne strane i zvonik pred zapadnim pročeljem. U zapadnom dijelu lađe smješteno je pjevalište oslonjeno na dva stupa, a prostor pod njim svođen je češkim kapama. Vanjskim izgledom dominira vitak zvonik. Crkva je građena u 17. st. kao primjer tzv. "romantiziranja baroka", tj. oponašanja gotičkog stila u srednjoeuropskom baroku.Crkva Sveta Tri Kralja izgrađena je 1650. godine. Od svoje izgradnje bila je filijalna crkva župne crkve na Jezeru.


Crkva Sveta Svetog Jurja na Jezeru
U vrijeme zagrebačkog biskupa Maksimilijana Vrhovca urađena je preraspodjela župa u biskupiji zagrebačkoj, te je osnovano preko 104 novih župa. Tada je osnovana i samostalna župa Velika Erpenja. Godine 1789. crkva je uzdignuta na rang župne crkve novoosnovane župe. Već od 18. 2. 1790. imala je vlastitog župnika.

O crkvi

Kako kaže natpis na kamenu zida iznad velikih ulaznih vratiju, crkva Sveta Tri Kralja po tradiciji mnogih ljudi učinjena godine 1650. po dobročinitelju i patronu presvijetlom grofu Mirku Erdödy, posjedniku dobara Velike Erpenje. Crkva je blagoslovljena, ali čini se da nije posvećena (konsekrirana) jer o tome nema ništa zapisano, niti je na oltaru označeno.

Crkva Sveta Tri kralja
Kako je bilo novaca i potrebe, crkva je preuređivana i obnavljana do današnjih dana. Tako je u prvoj polovici 19. stoljeća srušen stari drveni zvonik, i izgrađen novi koji je produžen te pokriven bakrenim limom. U isto vrijeme je uređeno krovište i kor, a iznad sakristije je uređen oratorij. Krovište i zvonik crkve nedavno su potpuno obnovljeni. Župnik Ivan Režek se upustio u taj zahtjevan i težak posao 1. srpnja 2002. godine.

Crkva je ispočetka imala dva manja zvona, dok je veće zvono nabavljeno brigom i nastojanjem prvog župnika Ivana Sheshuka. Do prvog svjetskog rata, crkva ima 4 zvona. No tada dolazi do rekvizicije zvona. Sva zvona koja nisu imala umjetničku ili povijesnu vrijednost skidana su sa crkvi i topljena za potrebe rata. Crkva Sveta Tri Kralja u toj nedaći ostaje bez 3 zvona. Dok je četvrto ostalo spašeno zahvaljujući župniku, Albertu Hercegu, koji je upisao da je preostalo zvono takozvani cinkuš (zvono je lijevano u Zagrebu 23. lipnja 1873. Věkoslav Koch).

Crkva uz glavni oltar Sveta Tri Kralja, posjeduje još tri drvena oltara. Oltar posvećen Prečistom Srcu Marijanskom ima kip Blažene Djevice Marije s djetetom.


Oltar Sveta Tri Kralja
Dok su druga dva oslikana. Posvećeni su Svetom Franji Ksaverskom (na strani Evanđelja), te Svetom Izidoru (na strani Poslanice).
Također, crkva posjeduje vrijedne klupe za sjedenje (klecala). Klecala su drvena, a o njihovoj vrijednosti govori podatak da su pod zaštitom ministarstva kulture Republike Hrvatkse.


Oltar Prečistog Srca Marijanskog
1804. godine, darovima vjernika, naslikana je na glavnom oltaru slika posvećena Zaštitnicima župe. Današnju sliku naslikao je Ivan Bayer, a kupljena je 20. VII. 1847. godine. U srpnju 1848. godine Ivan Decorlij Štajerac je oslikao svetište.

Darovima naroda i zemaljskih gospodara nabavljene su 1847. godine orgulje. Napravio ih je Petar Rumpell iz Ljubljane a imaju 8 registara i smještene su na veliki kor, gdje se i danas nalaze. Orgulje su svirale do 1940. godine kad su ugasle uslijed nedostatka brige i materijalnih sredstava. Zahvaljujući gospodinu župniku Ivanu Režeku, ponovo su se oglasile 1991. godine. Na žalost još nisu u potpunosti obnovljene (od 8 registara osposobljeno je njih 5), ali kako bude financijskih sredstava tako će se obnoviti u potpunosti. Orgulje su obnovili fra Gabrijel Posavec i brat mu fra Karlo.
Orgulje
Dobra u vlasništvu crkve su se mijenjala, kao i njihova namjena. Tako je ispočetka crkva posjedovala crkvenu kuću. Kako je postojala potreba za školskim prostorom, krenulo se u gradnju župne kurije (farof). Drveni farof je izgrađen 1796. godine. Župnik Sheshuk je do tada stanovao u crkvenoj kući, koja je od 1841. potpuno prenamijenjena za potrebe škole. Kurija je imala 4 prostorije na katu i 4 u prizemlju. Kasnije je načinjen zidani podrum. Sagrađene su i staja i gospodarske zgrade. Nakon velikog potresa 1880. farof i crkva su oštećeni, te je 1883. župni dvor nanovo izgrađen. Crkva je imala u vlasništvu vinograde i obradivu zemlju.

Od pamtivijeka je oko crkve bilo groblje. Tu su se ukapali ljudi kojima je bilo bliže. Kada je crkva postala župna (1789. godine), svi župljani, izuzev nekih iz Mrzlog Polja, su se imali tu pokapati. Kako se puno pokapalo, i u blizinu crkve, postojala je opasnost za zgradu crkve. Zato se je groblje moralo proširiti. Odluku su donijeli župnik Gregorić i patroni Erdödy. Prošireno je na račun – čini se – župskog zemljišta (vinograda). Novo groblje (proširenje) i križ blagoslovljeni su 2. studenog 1846. godine. Godine 1853. ponovo se proširuje groblje kupnjom susjednog vinograda. Ispod crkve nalazi se mjesno groblje.

Danas su u blizini crkve ostale samo tri grobnice i spomenik novijeg datuma. Najznačajnija je grobnica Justine Mihanović Petropoljske, majke autora hrvatske himne - Antuna Mihanovića. Upravo je mjesto Justininog posljednjeg počivališta povod osnivanja spomen područja hrvatskoj majci na tom brdu.

Oznake: Crkva, vjera, povijest, Hrvatska, izlet, putovanja po Zagorju


18.09.2022., nedjelja

Peršaves kapela sv. Margarete

Kapela svete Margarete Peršaves
Kapela se nalazi na groblju, na brežuljku iznad naselja Peršaves. Jednobrodnu kapelu čine četiri prostorne jedinice koje se nižu duž longitudinalne osi. Na zapadnoj je strani zidano predvorje iza kojega se nastavljaju zvonik, lađa i svetište s potpornjima. Pravokutna sakristija je smještena uz južnu stranu lađe. Usprkos kasnijim intervencijama, kapela je zadržala osnovne karakteristike sakralnih objekata 17. stoljeća, s malim svođenim svetištem i jednostavno oblikovanom lađom. Interijer kapele sv. Margarete prostorno je oblikovan skromno, ali s vrijednim baroknim inventarom kojeg čine glavni oltar sv. Margarete i bočni oltari sv. Jurja i sv. Josipa.
1666 bila je posve trošna a obnovljena je 1786 godine. Na velikom oltaru stoji hrvatski napis:
OV OLTAR JE MALAN ZA: GOSPODARSZTVA G.
LACKA • ROGATICHA Y JVRE • BELVSICHA VV
LETHV 1764. DIE 9. SEPTEMBER.

Oznake: Crkva, vjera, povijest, Hrvatska


27.10.2018., subota

Kaptolska kurija

Vrijeme se stislo,magle se vuku,oblaci objesili nad gradom,sunce skromno proviruje ispod sivila zime.Hladno je vani,očekuje se snijeg,tako barem najavljuju.Stisnula je i depra vremena,ljudi pogureni,sa crtama indignacije na licu,dosta je ,hoćemo proljeće.Vozači nervozni žure kućama ili su tek počeli dan poslom.Ujutro se dići ,upaliti grijanje,popiti kavu,propada dan već u samom svom početku.Sjediti doma nije rješenje,lakše je otići nekuda,pa se možda i taj natmureni dan popravi,kao u onoj dječjoj priči,kad je iznenada ljeto navalilo u grad i razveselilo sve,pa su odjednom svi počeli pjevušiti,a djeca se radovala,jer je radi iznenadne vrućine prekinuta i nastava,pa su pušteni da uživaju u danu neočekivanog ljeta.Noćas je bio mraz,pa se to vidi i to cesti,lagano zaleđenoj i granama,a i po crvenim nosevima prolaznika.Sjesti u auto bar malo se provozati bez obaveza,a usput i pogledati nešto što sam zaboravio ili kao i uvijek blizu je ,pa se ima vremena.Informacije kratke na internetu,šture,čista obavijest ,kao na zidu,izgubila se mačka ili pas ili traži se to i to.Najbolje se sam uvjeriti kako je i što se događa tu na rubu grada,na istočnom njegovom dijelu,gdje se sakrilo puno toga,dosta nepoznato,a opet jako blizu.Samo pola sata vožnje,ipak je jutro i gužve su,krije se ruka onog raširenog Kaptola na sve strane lijepe naše,a kako je sve skupa ipak povezano sa Kaptolom u centru,onda su gradili na svim svojim posjedima,jer pastva treba molitvu i utjehu,a crkva lovu.Kurije i dvorci u propadanju,mada love ne manjka,ali i oni su se više orijentirali svjetovnom nego duhovnom,pa i oni imaju vremena,glavno da katastar vodi brigu,što je moje,a što još nije.
Kao da je zaboravljena u svome osobnom parku,naprosto posađenom neuredno,ne planski,nego kako je tko došao ovdje tako je piknuo nešto u zemlju,čistam da teren ne bude prazan.
Sam taj Sesvetski Kraljevec spominje se davne 1275 godine,kada ga je Bela poklonio Gradecu,a onda ga je kralj Žigmund predao Kaptolu i ostaje u njihovom vlasništvu do danas.Nisu baš bili dobri gospodari svojim kmetovima,čak niti poslije one famozne 1850 godine kad je ukinuto kmetstvo,kada su kmetovi i dalje ostali skoro pa kmetovi,odslužujući nadnicu za preuzvišeni Kaptol.Bio je tu davno i kaštel nekakav o kojem nema stvarnog opisa stanja,samo da je bio okružen drvenim palisadama,rekli bi zidovima,no nova stoljeća koja dolaze,19 stoljeće,industrija i novi raspored arhitekture i gradnje,ruši kaštel i na tom mjestu gradi kuriju,koja bi i dalje predstavljala znak moći.
Sama ta kurija jednokatna je iz godine 1828 po projektu Juraja Eithera.Unutrašnjost je ustvari skromna sa nekoliko detalja ranog klasicizma.Ima podrum,valjda za vino i potrepštine i to bi bilo uglavnom to .Bez velike je pompe danas,čak ostavljena da propada,premda je pofarbana izvana,a vjerojatno i iznutra malo doređena,da se ipak do kraja ne zaboravi što su činili svojim podčinjenima.
Kako su Turci u 16 stoljeću spalili kaštel Zrinskih Božjakovinu,Nikola je želio preseliti ,namamiti što veći broj kmetova,kako bi se dobro diglo i to upravo iz Sesvetskog Kraljevca,ali Kaptol nije htio niti čuti zato,nego je uvjetovao plaćanjem svih poreza godinu dana unapred,što je dovelo do bune kmetstva.Sve skupa možete si misliti kako je završilo.Pogubljenima i osvetama Kaptola nad kmetovima.No bile su još dvije bune isto tako neslavno završile za sirote glave,a u kojima je Kaptol tražio spas od kraljevske vojske koja je ne samo naudila kmetovima,nego i spalila Kraljevec.
Vremena su to bila čudna i grda i kao da se stalno u nekom svom promijenjem slijedu ponavljaju i kao da se zaboravlja ona bivša,kao da se priče ne šire,nego su ljudi ostali samo na toj zimskoj cesti sa pognutim glavama i dalje u svojoj depresiji.I ja se vraćam ipak doma,možda ima nešto na televiziji,a tu kuriju ostavljam namjerniku ili zaljubljeniku da poslika i da se zainteresira za prošlost ovih prostora.

Oznake: Crkva, Zagreb, sesvete


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.