Marketing
Kaptolska kurija
Vrijeme se stislo,magle se vuku,oblaci objesili nad gradom,sunce skromno proviruje ispod sivila zime.Hladno je vani,očekuje se snijeg,tako barem najavljuju.Stisnula je i depra vremena,ljudi pogureni,sa crtama indignacije na licu,dosta je ,hoćemo proljeće.Vozači nervozni žure kućama ili su tek počeli dan poslom.Ujutro se dići ,upaliti grijanje,popiti kavu,propada dan već u samom svom početku.Sjediti doma nije rješenje,lakše je otići nekuda,pa se možda i taj natmureni dan popravi,kao u onoj dječjoj priči,kad je iznenada ljeto navalilo u grad i razveselilo sve,pa su odjednom svi počeli pjevušiti,a djeca se radovala,jer je radi iznenadne vrućine prekinuta i nastava,pa su pušteni da uživaju u danu neočekivanog ljeta.Noćas je bio mraz,pa se to vidi i to cesti,lagano zaleđenoj i granama,a i po crvenim nosevima prolaznika.Sjesti u auto bar malo se provozati bez obaveza,a usput i pogledati nešto što sam zaboravio ili kao i uvijek blizu je ,pa se ima vremena.Informacije kratke na internetu,šture,čista obavijest ,kao na zidu,izgubila se mačka ili pas ili traži se to i to.Najbolje se sam uvjeriti kako je i što se događa tu na rubu grada,na istočnom njegovom dijelu,gdje se sakrilo puno toga,dosta nepoznato,a opet jako blizu.Samo pola sata vožnje,ipak je jutro i gužve su,krije se ruka onog raširenog Kaptola na sve strane lijepe naše,a kako je sve skupa ipak povezano sa Kaptolom u centru,onda su gradili na svim svojim posjedima,jer pastva treba molitvu i utjehu,a crkva lovu.Kurije i dvorci u propadanju,mada love ne manjka,ali i oni su se više orijentirali svjetovnom nego duhovnom,pa i oni imaju vremena,glavno da katastar vodi brigu,što je moje,a što još nije.
Kao da je zaboravljena u svome osobnom parku,naprosto posađenom neuredno,ne planski,nego kako je tko došao ovdje tako je piknuo nešto u zemlju,čistam da teren ne bude prazan.
Sam taj Sesvetski Kraljevec spominje se davne 1275 godine,kada ga je Bela poklonio Gradecu,a onda ga je kralj Žigmund predao Kaptolu i ostaje u njihovom vlasništvu do danas.Nisu baš bili dobri gospodari svojim kmetovima,čak niti poslije one famozne 1850 godine kad je ukinuto kmetstvo,kada su kmetovi i dalje ostali skoro pa kmetovi,odslužujući nadnicu za preuzvišeni Kaptol.Bio je tu davno i kaštel nekakav o kojem nema stvarnog opisa stanja,samo da je bio okružen drvenim palisadama,rekli bi zidovima,no nova stoljeća koja dolaze,19 stoljeće,industrija i novi raspored arhitekture i gradnje,ruši kaštel i na tom mjestu gradi kuriju,koja bi i dalje predstavljala znak moći.
Sama ta kurija jednokatna je iz godine 1828 po projektu Juraja Eithera.Unutrašnjost je ustvari skromna sa nekoliko detalja ranog klasicizma.Ima podrum,valjda za vino i potrepštine i to bi bilo uglavnom to .Bez velike je pompe danas,čak ostavljena da propada,premda je pofarbana izvana,a vjerojatno i iznutra malo doređena,da se ipak do kraja ne zaboravi što su činili svojim podčinjenima.
Kako su Turci u 16 stoljeću spalili kaštel Zrinskih Božjakovinu,Nikola je želio preseliti ,namamiti što veći broj kmetova,kako bi se dobro diglo i to upravo iz Sesvetskog Kraljevca,ali Kaptol nije htio niti čuti zato,nego je uvjetovao plaćanjem svih poreza godinu dana unapred,što je dovelo do bune kmetstva.Sve skupa možete si misliti kako je završilo.Pogubljenima i osvetama Kaptola nad kmetovima.No bile su još dvije bune isto tako neslavno završile za sirote glave,a u kojima je Kaptol tražio spas od kraljevske vojske koja je ne samo naudila kmetovima,nego i spalila Kraljevec.
Vremena su to bila čudna i grda i kao da se stalno u nekom svom promijenjem slijedu ponavljaju i kao da se zaboravlja ona bivša,kao da se priče ne šire,nego su ljudi ostali samo na toj zimskoj cesti sa pognutim glavama i dalje u svojoj depresiji.I ja se vraćam ipak doma,možda ima nešto na televiziji,a tu kuriju ostavljam namjerniku ili zaljubljeniku da poslika i da se zainteresira za prošlost ovih prostora.
Post je objavljen 27.10.2018. u 09:29 sati.