Zagrljaj slovima
30.10.2007.
Danas sam mailom dobila sliku koja se nalazi iznad ove teme.
Stigla je bez velikih i premnogih riječi od jedne posebne žene.
Prije puno godina pisala sam na jednom forumu. I jednoga dana došao čovjek s jednog drugog foruma i zamolio me da mu se pridružim u raspravi o Nini i Eli (HIV pozitivne djevojčice) na jednom drugom forumu.
Bila je to jedna od onih velikih i lijepih rasprava. Trajala je danima. Nas dvoje smo se „tukli“ protiv većine.... „tukli“ smo se protiv zagrebačkih razmaženih snobica na vrlo ozbiljnoj i u tom trenutku važnoj temi.
Na forumima postoji život iza kulisa. Neki forumaši se međusobno dopisuju mailom ili komuniciraju na druge načine. Nije rijetkost da se dogovaraju teme, usmjeravaju rasprave, pa čak i smišljaju podvale. Nikada si nisam dozvolila upasti u te grupe.... nikada nisam pristala na rasprave o temama „iza kulisa“. Ako sam krenula javno, tada sam tako i završila.
Mailove koji su mi znali stizati ili sam ignorirala... ili sam naprosto odgovorila da ne igram po tim pravilima.
No tijekom rasprave o Nini i Eli... stigao mi je jedan mail podrške. Javila mi se nepoznata žena i zamolila me da nikako ne odustanem od rasprave. Objasnila mi je da ona ne može pisati, i zašto ne može... ali da me čita i navija za mene. U toj poruci bila je i pjesma za mene... do tada za mene nepoznatog autora.
Hrabro srce
Za život u ovome vremenu, među ovim ljudima, čovjeku je prijeko potrebno hrabro srce. Srce koje će znati biti zauzeto i tiho, koje će znati razvedriti bol. Umirati i ne umoriti se.
Srce koje neće birati putove, koje se neće kloniti neuglednih, koje će strpljiva i blaga čela kročiti kroz nedaće.
Srce koje se neće ogorčiti i koje neće proklinjati, srce koje će sve opravdavati, srce opravdano ljubavlju.
Ljudsko je srce poput krhka i nezamjetna cvijeta usred mrtve šume.
Ono je pozvano da živi, da očituje, ne sebe, nego ljubav i da svakom biću oko sebe omogući život u njezinom ozračju.
Hrabro srce nije čovjeku dano radi njega nego radi vremena i ljudi među kojima živi.
Bit će da je tajna života u tome da ljubavlju osnažujemo jedni druge.
(S. Lice: " Otkriće blizine ")
Nakon par mjeseci ta nježna žena doputovala je iz Novog Zelenda posjetiti svoju domovinu. Upoznale smo se. Osjećaj bliskosti i razumijevanja pri fizičkom susretu ne samo da nisu nestali... nego su samo potvrdili ono što su moji senzori osjetili u virtualnom dodiru s tom dušom. Radi se o posebnoj ženi... i ja sam do neba zahvalna ovoj čarobnoj kutiji što mi je omogućila susrete s takvim ljudima. Danas moja prijateljica Anđeo živi u Australiji (Mališa, jesi li pročitao?). Neki dan me nazvala i ganula do suza.... uvijek prave riječi.... uvijek prava slika, pravi stih.... I kada se ne javlja... ja znam da je tu... uz mene.
Strašno sam umorna ovih dana. Čitam vaše komentare i tijelom mi se razlijeva toplina. Vaše riječi me opuštaju i vraćaju mi snagu.... vaša slova me grle... baš kao što prikazuje slika. Hvala Ani na ovoj slici... pomoću koje joj mogu poručiti da je puno volim... pomoću koje mogu svima vama poručiti da ste neponovljivi i posebni... da mi je lijepo tipkati se s vama i da se osjećam bogato jer upravo s vama razmjenjujem svoje misli.
Majčin pogled
26.10.2007.
Neku večer je Toya spomenula palačinke. Kad sam pročitala njen post zapuhnuo me miris palačinki... miris djetinjstva. Sjedila sam pred kompom uživajući u mirisima.... i pred oči mi je došao jedan majčin pogled.... koji mi je očito bio strašno važan... kada mi još i danas... ovako spontano dolazi u sjećanje.
Kao skroz malena djevojčica, trogodišnjakinja imala sam jednu strast. Kad bi majka ispekla palačinke ja sam obavezno uzela jednu i gnječila je.... mijesila je. Što bi više gnječila u rukama masa je postajala sve masnija i izlazila bi mi van između prstića. Ja vam ne mogu opisati kako sam silno uživala u toj gluposti. Zamastila sam joj namještaj, stolnjake, zavjese. Uložila je puno truda u objašnjavanje kako to nije dobro, pametno i poželjno ponašanje. Ali ja nisam odustajala. To je bilo jače od mene. Inače nisam bila baš prkosno dijete.... danas kad malo bolje razmislim.... bila sam toliko dobra... da je to strava jedna... ali ovo mi se sviđalo i nisam mogla protiv toga. I onda je ona opet pekla palačinke.... ja sam ponovila radnju... ona je taj dan bila nervoznija nego inače i nakefala me rukom po guzi. Ne sjećam se boli... ali sjećam se te tuge i osjećaja poniženosti. Plakala sam silno.... ali ni to nije ništa čudno jer sam plakala svakodnevno.... najčešće bez pravog razloga. U ulici su me zvali Cvilidreta.
I jesam li izvukla pouku iz tih batina? Nisam. Sljedeći put.... uzela sam palačinku i otišla u hodnik. Stala sam u kut... okrenuta prema zidu.... tijelom sam zaklonila ruke, pognula se i nabrzaka gnječila. Osjećala sam da radim nešto što ne smijem... osjećala sam strašan strah da će me opet kefati... ali potreba za gnječenjem palačinke je bila jača od svih tih osjećaja. Sjećam se tih trenutaka... kao da su bili jučer... a to sasvim sigurno spada u moja prva sjećanja. Baš sam našla što ću pamtiti! 
Odjednom osjetim da je netko iza mene. Okrenula sam glavu polako... onako preko ramena... i ugledam majku koja se nadvila nad mene.
He,he,he.... danas si točno mogu zamisliti kako sam izgledala u tom kutu... onako prestrašena... masna... sa tom ljepljivom smjesom u rukama. Nije me dočekala ljutnja..... predivne majčine oči su se smješkale i pročitala sam u njima ljubav.... vidjela sam u njima cijeli svemir. Nema tih riječi kojima bih ja vama mogla opisati pogled moje majke u tom trenutku. Rekla mi je samo: „Kukec moj mali!“ i zagrlila me.
Nakon tog pogleda prestala sam gnječiti palačinke! Danas bih si tu strast mogla priuštiti bez straha.... ali nemam više potrebu. To znači da sam potpuno izlječena od te čudne ovisnosti. Izliječio me majčin pogled... i njena ljubav.
Blogeri, volite li palačinke?
Oni pitaju.... mediji odgovaraju....
23.10.2007.
U puno smo već tema raspravljali o mladima... o našoj djeci... našoj budućnosti.
Do sada smo spominjali alkohol u školi i oko škole, zlostavljanja, probleme u školstvu, te što mislimo o vjerskom odgoju u školama.
Ponovit ću samo kratko kako mislim da smo opako podbacili u najvećem zadatku koji imamo... a to je ODGOJ mladih. Zabrljali smo svi: roditelji, društvo i crkva!
Alkohol, droga i sve vrste kriminala su u porastu.
Ali danas bih razgovarala o tome... koliko znaju naša djeca? Koliko smo se okrenuli ka materijalnom i prepustili odgoj djece medijima i ulici.
Neću ja puno tupiti. Priložit ću vam pisma-pitanja mladih iz Hrvatske, Bosne i Slovenije... a koja postavljaju časopisima za mlade (O.K., Bravo i tome slično). Nije čudno da je u njihovim godinama sex jedna od glavnih preokupacija... ali čitajući njihova pitanja... pitam se, gdje su tu majke, očevi, djedovi, bake, škola, sportska društva, obiteljski liječnici, župnici... i svi oni koji dolaze u dodir s njima?
1. Sa deckom sam stupila u intimne odnose prije godinu dana i stalno koristim pilulu.
Prije mjesec dana, na fakultetu sam upoznala momka s kojim sam takodjer stupila u
Intimne odnose.
Moje je pitanje da li moram uzimati jos jednu pilulu, jednu za decka, a drugu za kolegu
s faksa?
2. Imam 15 godina i namjeravam stupiti u intimni odnos sa svojim dečkom, ali me užasno strah da ne
ostanem trudna. .
Mislim, da ostanem trudna to bi bila tragedija jer je momak jako siromasan, a mama mi daje
Dnevno samo 10 kuna za kavu i kada bi skupljala za abortus trebalo bi mi 5 godina, a trudnoća
Traje samo 9 mjeseci. Što da radim?
3. Bok! Imam 11 godina. U trećem mjesecu ove godine primijetila sam da kad stavim ruku na trbuh,
Osjetim neko kuckanje oko pupka. Mislila sam da sam možda trudna. Užasno se bojim trudnoće!
Nisam još nikada imala dečka, a kamoli da sam spavala s njim, ali mislim da sam trudna jer to
Kuckanje osjetim točno oko pupka. Je li moguće da sam trudna ako sam se samozadovoljavala?
4. Imam 12 godina i ljubila sam se deckom. Poslije smo se "trljali " preko hlaca jel mogu ostat
Trudna.
5. Imam 16 god, spavala sam nedavno s deckom i cula sam da do 18 god himen ti ponovno naraste .
Koliko mu vremena treba?
6. Spavam s 2 decka, da li ovaj prvi dok spavam s njim moze skuziti da sam ga prevarila?
7. Više mi je tipova sa partya reklo da ako jedem bombone (ectasy) da ne mogu
Zatrudniti, pa sam dala da svsavaju u mene.
Sada sam trudna - da li to znaci da su lagali, ili nisam konzumirala dovoljno tableta?
8. Čula sam neke cure iz 8. razreda spominju rijec peting, pa me zanima sta je to i da li se može
Izliječiti?
9. Imam redovan seks sa deckom bez kondoma. Primetila sam da mi rastu grudi, trbuh
Mi se uvecao, a menstruacija mi kasni cetiri meseca.
Da li to znaci da sam mozda trudna?
10. Imam devojku, ali povremeno jednom prijatelju pusim *****. Da li sam homoseksualac?
11. Spavala sam s deckovim bratom, da li se to smatra varanjem?
12. Imam 13 godina jako sam lijepa, zgodna i imam velike grudi. Pomozite, sto da radim?
13. Ja i prijateljica smo se jucer s dva decka mazile i ljubile na krevetu. Danas cijeli dan
imamo vjetrove! Jesmo li trudne???
14. Primijetila sam da na reklamama za uloske uvijek bude neka plava tekucina, a meni curi crveno..
Jesam li normalna?
Hoćemo li se uvjeriti da se oni samo ludo zabavljaju postavljajući ovakva pitanja, a u biti znaju odgovore... ili ćemo se ipak zapitati... znaju li oni odgovore na svoja pitanja?
p.s. zahvaljujem Pegazici koja je nabavila ova pitanja.
Eliksir mladosti
21.10.2007.
Večeras sam vam odlučila pričati priču... koju vjerojatno svi već znate... ali ona je važna za naše zdravlje... pa je nikada nije loše ponoviti. Ovo je moja stota tema... pa neka vam bude svima za zdravlje.
Pred više od godinu dana, bila sam na nekom sastanku... i nije bilo kvoruma. Dok smo čekali razgovarala sam s jednim čovjekom. Ni sama ne znam kako smo došli na temu masnoća u krvi i visokog krvnog tlaka... ali tada mi je povjerio kako već godinama pije „Eliksir mladosti“. Ispričao mi je kako je imao velikih zdravstvenih tegoba, ali pomogao mu je taj čarobni napitak. Tajna je u češnjaku. Odmah sam okrenula nosom i primijetila da češnjak ima neugodan miris.... no uvjeravao me da sasvim sigurno nakon uzimanja tog lijeka nema neugodnih mirisa. Od tada... redovito pripremam taj napitak nekome iz moje obitelji i tegobe s tlakom su bitno manje. Uzimam ga i sama.... iako sam godinama imala problema s niskim tlakom.... Uzimam ga radi čišćenja organizma... i tlak mi je već dugo normalan.
„Češnjak ima bogatu i znamenitu povijest kao ljekovita hrana, još iz doba piramida. Egipćani su ga obožavali i stavljali su modele glavice češnjaka, napravljene od gline, u Tutankamonov grob, a davali su ga i robovima kako bi oni ostali zdravi. Hipokrat, otac suvremene medicine, upotrebljavao je pare češnjaka za liječenje grlića maternice. U srednjem vijeku redovnici su žvakali češnjak da bi se zaštitili od kuge. Tijekom oba svjetska rata, kada antibiotici još nisu bili dostupni, češnjak se rabio na bojnom polju za dezinfekciju rana i sprečavanje gangrene. Sovjetska vojska se toliko oslanjala na češnjak da je zaradio titulu “ruskog penicilina”.
Poznati liječnik iz 1. stoljeća Dioscorides napisao je da češnjak “čisti arterije i otvara vene”.
Iako su u narodu već odavna poznata i cijenjena njegova ljekovita svojstva, posljednjih godina imamo sve više spoznaja i objektivnih podataka da je češnjak veoma koristan za zdravlje srca i krvnih žila te se smatra korisnim u sniženju kolesterola u krvi, sniženju visokog krvnog tlaka te sprečavanju preuranjene ateroskleroze.
Osim antikolesterolnog učinka, češnjak ima i antikoagulantno (sprečava stvaranje krvnih ugrušaka, a time pomaže poboljšanju cirkulacije i ublažava mogućnost srčanih i moždanih udara i stenokardije), antikancerogeno (ima negativno djelovanje na rast i razvoj tumora), antioksidantno (uništava štetne slobodne radikale), antibiotsko i fungicidno (pomaže u suzbijanju infekcija) djelovanje.“ (Označeni dio teksta, preuzela sam sa stranice „Zdravlje“.)
Zaboravili su napisati da nas češnjak čuva od vampira.
I na kraju recept... kako si sami možete pripremiti napitak....
Potrebno:
30 česlica očišćenog češnjaka
5 sitno isjeckanih limuna (s korom)
1 litra vode
Postupak:
Limun dobro oprati. Prije sjeckanja držati pola sata u vodi s dvije žice octa. Ta voda se baca.
Ocat ima funkciju da veže ostatke pesticida i drugih kemijskih aditiva s kojima se voće tretira prije transporta. Ako imate domaće limune... dovoljno ih je samo oprati.
Tada limune nasjeckati na sitno.... i zajedno sa očišćenim česlicama češnjaka smiksati u gustu kašu. Kašu staviti u litru čiste vode i zagrijavati dok ne prokuha. Maknuti s vatre... kad se ohladi procijediti u bocu i staviti u frižider.
Popiti jednu čašicu (0,5 dcl) dnevno... najbolje rano ujutro... prije doručka.
Okus podsjeća na juice od grejpa.
Nakon tri tjedna potrebno je napraviti pauzu od tjedan dana. A tada krenuti sa uzimanjem kroz nova tri tjedna...
Kontraindikacije:
Ovaj napitak je bezopasan za sve... osim za pisce dječjih pjesmica i one koji stalno nešto prigovaraju i kontriraju. Napitak snižava tlak... pa se oni uvijek ljuti i skloni prigovaranju pretvaraju u pitome i miroljubive ljude. Opasan je i za desničare, jer ih pretvara u ljevičare. 
Za sve ostale nema opasnosti.
Zastrašivanje....
19.10.2007.
Saborski zastupnik Nenad Stazić je otvorio temu u kojoj protestira zbog privođenja blogera i pozvao sve koji misle isto da otvore temu u znak protesta.
U potpunosti se slažem sa svim što je napisao u svojoj temi.... pa je ovo tema u kojoj mu se pridružujem u vrištanju zbog zastrašivanja svih nas.
Neću pisati o konkretnom događaju jer je gospodin Stazić temu obradio odlično.... a možete je pročitati na njegovom blogu.
Ja bih se u ovoj temi osvrnula na strah. Ovo je tipičan primjer zastrašivanja. Ovakvim postupkom prema blogeru želi ga se poniziti kao osobu, ali i pokazati ostalima kako će proći ako budu „preglasni“.
U ovoj zemlji ima toliko pravog i velikog kriminala.... i nikome ništa.... ali zato se privode blogeri koji se usude pisati o negativnostima u društvu.
Mene je sramota što živim u društvu gdje se dešavaju ovakvi progoni i ovakva ponašanja.
Ovo nije prvi i jedini slučaj u zadnje vrijeme koji se odigrava po istom scenariju.
Jesu li uspjeli poniziti ljude koje gaze i privode u mojim očima? Nipošto! Ja sada još bolje mislim o tim ljudima. Oni su junaci jer hrabro iznose istinu.
Jesu li me zastrašili? Nisu! Nakon svakog ovakvog događaja samo sam još ljuća i ljuća.... uvrijeđena sam što su od moje domovine napravili kavez u kojem se ljudi boje.
Mogu li nagaziti i mene? Naravno da mogu. Mogu oni svašta. Mogu mi uništiti život, mogu mi uništiti obitelj... mogu me i ubiti ako to žele... ali ja ih se opet ne bojim... jer cijelim svojim srcem znam da ne želim pljeskati takvim ponašanjima samo da bi moja guza bila sigurna.
Svi oni koji misle da svojom šutnjom štite sebe i svoju djecu – u krivu su. Jer tako se stvara nepravedno društvo u kojem će sutra stradati i naša djeca. I zato ako trebam snositi kaznu zbog glasnog iznošenja svog mišljenja... samo neka dođu. Ja ih čekam!
Od ljudi koji se iznošenjem svog mišljenja bore za pravednije društvo na ovakav način žele stvoriti negativce... masu uvjeriti da se radi o neprijateljima države. A to nije istina. Prijatelji države i društva su samo oni koji se čistog srca bore za istinu i pravo na iznošenje mišljenja.
Ovo je tema podrške blogeru Staziću koji je digao svoj glas protiv takvih ponašanja.
Pozivam sve blogere koji se ne boje da se otvaranjem sličnih tema uključe u ovaj protest... a sve one koji se boje razumijem..... i ne zamjeram im što se boje.
Ljubi vas Dona. ;)
Peticija za slobodu medija i slobodu čovjeka
Buđenje...
17.10.2007.
Često u temama spominjem bezvoljnost pojedinca u masi.... i rečenice koje me ljute:
„Zašto bih se ja trudio, ako nigdje ništa ne štima?“, „Riba smrdi od glave!“ pa zbog tog smrada mnogi sebi dozvole da se usmrde i sami. Moram li se i ja usmrdjeti, ako smrde oni iznad mene? Neki se toliko izgube pa se više i ne trude... jer odradit će njihove obaveze već netko drugi....
Živimo poput velike ljepljive smjese... zaglupljeni i utopljeni u masi pogrešnih vrijednosti.
Večeras sam prilično umorna pa vas neću daviti svojim promišljanjima nego ću vam pred san pročitati poglavlje iz Drnovšekove knjige koji je tu temu obradio tako lijepo.... da bi svaki moj pokušaj bio tek kopiranje, a mene se tekst jako dojmio. Kamo sreće da svi svjetski političari razmišljaju na taj način....
„Ljudi smo i kao ljudi stojimo ispred velike zadaće: preobraziti svijet patnje i laži u svijet u kojem je vrijedno živjeti.
S obzirom na sve patnje ovoga svijeta postavlja se ozbiljno pitanje zaslužuje li ovaj svijet da uopće postoji?
Tko je taj užasan čovjek koji na takav način postupa s drugim živim bićima? Čovjek koji zlostavlja svojeg bližnjeg i mrcvari životinje iz svih mogućih razloga?
Uništavanje vlastitoga životnog prostora gospodarskim djelatnostima dodatno potvrđuje ljudsko nerazumijevanje cjelokupne situacije jer takvim djelovanjem čovjek sam sebi pili granu na kojoj sjedi.
Ratovima, genocidima i sličnim djelovanjem čovjek zapravo otkriva svoju ljudoždersku stranu. Tko još ubija samoga sebe, svoju rasu i svoju vlastitu vrstu? Ni zvijeri to ne radi osim u iznimnim situacijama.
Život suvremenog čovjeka potpuno je isprazan. Je li on uopće svjestan da živi? Svoje vrhunske užitke i razočaranja sposoban je doživjeti tek uz pomoć televizije, prateći sportske događaje u kojima šačica natjecatelja živi u ime svih ostalih koji se broje u milijunima.
Uzimajući u obzir brojne civilizacijske bolesti (depresiju, rak, srčane bolesti), s razlogom sumnjamo u čovjekovu sposobnost da postigne razinu samoočuvanja, takav stupanj života na kojem bi mogao sam sebe održavati. Naime, njegov ga vlastiti životni slogan uništava.
Zbog toga trebamo mijenjati način svojega života, a ne svakog trenutka, čak i tada kad to nije neophodno, tražiti spas u pretjeranom korištenju farmaceutskih proizvoda koji tek privremeno olakšavaju teškoće, a dugoročno ih umnožavaju.
Nerazumno biće koje za proizvodnju hrane koristi štetne kemikalije. Nerazumno biće koje uništavanjem Zemlje, koja mu omogućava život, istovremeno uništava i sebe. Eto, to je čovjek.
Priroda se, naravno, odaziva na svoj način. Primjerice, zbog masovnog i nekontroliranog uzgoja goveda, peradi i svinja, pojavljuju se bolesti kravljeg ludila, svinjske kuge, pričje gripe...
Međutim, čovjek je još uvijek uvjeren da to nije ništa strašno. Nastavlja gurati dalje po inerciji misleći da će već nekako izgurati...
Dokle će još čovjek moći nekažnjeno izazivati prirodu?
Ona se, naime, odaziva poput živoga bića što uostalom i jest. Poradi globalnog zatopljenja i promjena klime dolazi do ekstremnih vremenskih pojava.
Međutim, čovjek se i dalje zavarava da to nije ništa i da zbog toga ne mora mijenjati svoje djelatnosti koje mu donose dobitak.
Kad orkan pomete cijeli New Orleans, on tek odmahne rukom, pogotovo onaj koji u to vrijeme nije bio tamo, uvjeravajući samoga sebe kako se nije dogodilo ništa strašno. Pa preživjeli smo već i gore stvari, zar ne?
Spremni smo na sve!
Političari koji nisu ni prstom maknuli kad je trebalo spriječiti katastrofu, sada medijima pokušavaju uspavati ljude uvjeravajući ih kako je sve u redu. U ljudskoj je prirodi da čovjek brzo zaboravlja, stoga ga nije teško uvjeriti da i dalje gura po starom. Do sljedeće katastrofe.
Međutim, zbog zagrijavanja planeta sušna razdoblja u Africi traju sve duže, pustinja se širi, a sve to najsiromašnijim zemljama donosi samo još veću glad i još više patnje.
Stručnjaci danas znaju da će u budućim godinama glad vrebati stotine milijuna Afrikanaca. Hoće li netko poduzeti nešto?
2005. godine svjetski su voditelji podigli mnogo medijske prašine spašavajući Afriku. Na jedvite jade napokon su odlučili najsiromašnijim zemljama oprostiti njihove stare dugove, ali tek one koje i ionako nitko ne bi mogao naplatiti jer su te zemlje osiromašene do samoga dna, a međunarodni su bankari iz njih već iscjedili sve što su mogli.
Međunarodne institucije na to reagiraju kao da je sve u najljepšem redu. Ujedinjeni narodi jedva da su još u stanju usvojiti poneku „bezazlenu“ rezoluciju zbog koje bi se diplomati mjesecima prepucavali u vezi nekoliko riječi kako bi te iste riječi, čim bi rezolucija bila usvojena, svi redom zaboravili.
A svijet ide dalje srljajući u svoju vlastitu propast. Omamljena drogama, naša civilizacija uporno zatvara oči posežući za sredstvima koja pružaju prividan mir i zbog kojih tako bezbrižno koračamo u nepovrat.
Sve je manje energetskih izbora, međutim, to nas ne zabrinjava previše. Nastavljamo bezgranično trošiti energetske zalihe misleći da ćemo se već nekako izvući.
Naivno nam se čini kako će se netko drugi već pozabaviti sa svim tim – već taj netko pobrinuti da postavi stvari na svoje mjesto.
Što ako ipak nikoga nije briga?
Što ako autobusom bez vozača jurimo prema rubu provalije?
Što ako smo upravo mi oni koji se moramo trgnuti iz sna i početi svjesno razmišljati o sebi, o svojem životu i o svijetu oko nas?
Što ako smo upravo mi taj netko tko treba preuzeti upravljač u svoje ruke, sada, dok još imamo vremena?
Zemlja, planet koji nas hrani i brine se za naše preživljavanje, svima objavljuje da je odbrojavanje počelo.
Granice su zacrtane.
Čovječanstvo će preživjeti jedino ako se probudi i promijeni način svojeg djelovanja.
Buđenje. Važan početak. Neka počne sa mnom. S tobom. Neka krene buđenje što većeg broja ljudi.
Važno je poticati svijest o nužnosti promjene u djelovanju čovječanstva tako da može doći do promjene u obrascima ponašanja u svakidašnjem životu kako bismo što prije postali svjesni svojih vlastitih postupaka.
I da se napokon pokrenemo uzviknuvši: „Dosta! Vrijeme je za akciju!“ „
Janez Drnovšek (Iz knjige: Misli o životu i osvješćivanju)
Dobro nam došla!
16.10.2007.
09.10. 2007. godine je naša Bubimirka rodila malu Unu. Sada je naš blogo svijet bogatiji za jednu bebu... za malu blogericu.
Bubimirki i Bobi još jednom najiskrenije čestitke.... a Princezi neka bude sve dobro ovoga svijeta.
Hajde blogerice dobre vile... i blogeri vilenjaci.... čarobne štapiće u ruke i na posao..... ;)
Ja joj za početak darujem Oliverovu pjesmu
Ključ života
U dugom bijelom holu
Tek koraci su moji i sjena što me prati
Al' duge su minute
U svakoj od njih može po jedna vječnost stati.
Znam, ti se boriš
Vidim ti lice u sretnom bolu
Ljepotom žari
I sobom nosi sad radost novu.
Novi život se rađa i sretne pjesme mi naviru zvuci
Novi život se rađa, a ključ života u tvojoj je ruci
Što je, ljubavi moja, sva moja ljubav koju ja poklanjam tebi
Što je, ljubavi moja, prema toj sreći što pružaš je meni.
U mislima ću svojim
Od praznih, nježnih riječi pretvorit ovo veče
I bit ću pored tebe
U trenu kada život sa izvora poteče.
Svu ljubav svoju
Tebi sam dao dok srce diše
A ti me učiš
Da ljubav znači još mnogo više.
Kapelica
15.10.2007.
Jučer sam se malo prepirala s Maglovitim... i u toj prepirci napisala sam nešto o čemu razmišljam cijeli dan. Ovo je ispovjed... nakon grižnje savjesti i iskrenog kajanja.
Napisala sam da je jedan čovjek tužan umro... na što me on spremno dočekao i pitao: „tko umire sretan“. Tada sam mu dala primjer drugog čovjeka, za kojeg mislim da je sretan umro.
Objasnila sam da to čitam senzorima na samoj sahrani... ako se smješkam... to je znak da je čovjek živio dugo i da je od života uzeo sve što je mogao, a ako osjećam tugu i prazninu.... to je znak da je čovjek živio prekratko i da se previše žrtvovao, a sam premalo dobio.
I onda... u ludnici današnjeg dana uhvatim svoj unutrašnji glas kako me pita: „Dona, pa zar je moguće da misliš kako nemoralni umiru sretni, a moralni ljudi tužni?“
Jednom je jedan moj kolega rekao za jednog čovjeka: „Umro je mlad, ali on je svoj život znao živjeti – potrošio ga je do daske!“. To je slična tvrdnja... onoj mojoj od sinoć.
I cijeli dan vrtim taj film po glavi... i došla sam do zaključka. Svi oni koje ocjenjujem kao moralne imali su ozbiljna lica.... ali uvijek su imali negdje „u rukavu“ sjetan i predivan osmijeh koji su izvlačili u pravim prilikama. Bili su ozbiljnih lica zato što su životu pristupali odgovorno i s punom pažnjom. Nisu bili sebični, imali su umjerene želje i uravnoteženu osobnost koja nije bila u vlasti taštine. Oni su pronalazili sreću u sreći drugih.... i osobna odricanja nisu doživljavali kao žrtvu, nego kao dar. I mislim da sam bila strašno nepravedna što sam sinoć napisala da umiru tužni. Oni umiru VELIKI. I normalno je da osjećam tugu.... pri takvim rastancima.
Umiru li nemoralni ljudi sretno? Ne znam. Čovjek kojeg sam jučer spomenula bio mi je djed. Bio je strašno sebičan čovjek. Sebi je priuštio sve što je život pružao... a svi oko njega su trpjeli. Koliko je njemu bilo lijepo u cijeloj toj priči... nemam pojma. Djelovao je zadovoljno.
Osobno takve ljude smatram ograničenima i siromašnima. Ali njima je valjda dobro u tim njihovim malim kavezima. Možda sam se na njegovoj sahrani smješkala jer sam ga prihvatila... i za njim jedina ostala koja ga ne osuđuje. Jedina sam mu mogla i smjela reći što mislim o njemu i svemu što je činio u životu. Uživala sam poseban status kod tog čovjeka. Ne znam zašto. Možda sam se zato smješkala kad je odlazio.... jer nije ostala tjeskoba i ništa nedorečeno.
I bez obzira na te senzore i ocjene pri njihovom odlasku. Njihovi životi se nastavljaju našim sjećanjima. Već samim tim što pravimo razliku između moralnih i nemoralnih likova među našim umrlima, njihovi životni izbori dobivaju smisao.
I izjave... poput one moje sinoć... u raspravi... su odraz naših predrasuda.... ograničenosti i zasljepljenosti materijalnim tričarijama. Procjenjila sam odživljene živote kroz ispraznosti materijalnog, a zanemarila prave vrijednosti. Cijeli dan me mučila savjest što sam to tako napisala... jer to je u suprotnosti s onim što doista mislim... što osjećam... i što se trudim živjeti.
Oprosti Magloviti, na mojoj brzopletosti i nepromišljenosti. Toliko me zanijela prepirka... da sam laprdala koješta... samo da bih te nadglasala...
Bijeg u boji...
13.10.2007.
Vozeći se jučer s posla slušala sam dio neke emisije na radiu. Nemam pojma o kojoj se emisiji radi... čak se ne sjećam ni na kojoj stanici je emitirana. No tema je bila: „moderna“ žena. Ne čitam ženske časopise... pa onda ovako na kapaljku saznajem što je trenutno IN i kako se u moje vrijeme žene osjećaju ženstvenije. Navodno u našoj zemlji postoji sve više žena koja se odijevaju u Milanu i Parizu. U Europi planiraju uvesti posebne letove za tu klasu žena, a naše (za sada malobrojne) „sretnice“ očekuju da će se uskoro i Hrvatska priključiti tom novom običaju u svijetu europske elite. Bit će to letovi samo za žene. Avioni će biti ružičasti, unutrašnjost će biti također ružičasta.... cijela posada će biti sastavljena od žena. Sve u Barbie stilu. Ti letovi će bitno pomoći damama da se ne umaraju dugim putovanjima.
A uštedjet će i puno vremena.... a „zarađeno“ vrijeme onda mogu utrošiti na borbu za ravnopravnost i uvjeravanje suprotnog spola da žene nisu kokoši.
Na kraju emisije..... prošaptala sam... onako sama za sebe: „To je ružičasti bijeg... to je strah!“ I osjetila sam iskreno žaljenje.
Onda sam počela razmišljati o tome koliko je puno ljudi prestrašeno... i koliko ljudi bježi na razne načine. Ovo gore je samo jedan stršeći primjer bogatijeg sloja... no bježe ljudi bez obzira kojem društvenom sloju pripadaju. Koje bijegove poznajemo?
Droga, alkohol, kocka, tabletomanija, prekomjerno trošenje, lov na prolazne užitke, udovoljavanje tjelesnim potrebama.
Od čega ljudi bježe? Bježe od postojećih problema i od panike zbog problema koji ih tek očekuju. Čega se bojimo? Bolesti, smrti, neuspjeha, samoće, prolaznosti vremena, zlih ljudi i niz drugih životnih Baba Roga.
O čemu ljudi razgovaraju? Uglavnom o problemima. Ljudi se sve manje smiju. Razgovori se svode na priče o trošenju ili na cendranje što nemamo dovoljno da bi trošili onoliko koliko bi htjeli.
Onda sam u mislima zapitala samu sebe: „Dona, bježiš li ti... i koliko bježiš... kamo bježiš?“
O daaaa.... i ja bježim. Svi to činimo. Odavno sam naučila da kupnjom novih cipela (i drugih materijalnih tričarija) mogu privremeno odagnati loše raspoloženje..... odavno sam naučila da bijegom u materijalno ne mogu pobjeći od svojih problema.... mogu si samo nataložiti nove... kao što je npr. minus na tekućem računu. Bježim u posao. No svjesna sam tog bijega... pa ga još uvijek ne smatram opasnim.
Svi tražimo načine... svi tražimo dude tješilice. Ne postoje ljudi bez problema. Svima nam se izmjenjuju dobri i loši periodi. Razlikujemo se samo u pristupanju problemima, stupnju straha i panike od problema za koje znamo da bi mogli doći.
Mir i sigurnost pronalazim u druženju s prirodom.... ali najveću sigurnost, toplinu, snagu i mir pronalazim u svijetu svojih misli.... u svojoj Zemlji Čudesa. To je svijet koji sam sama stvorila. On je prepun uspomena, mojih i tuđih znanja.... pun je realnih i nerealnih snova... predivnih slika. Ja ne znam koliko je velik i do kuda se prostire... jer nikada nisam došla do kraja. Sa svakom novom godinom života otkrivam u njemu nove prostore i nove slike.
Kad me stisnu problemi... ne paničarim.... niti sam sklona pričati o njima dok traju. Tada najviše volim pobjeći samoj sebi... u svoj svijet. Kad sve riješim tada mogu cijelom svijetu pričati o prošlim problemima... jer to je nešto što sam pobijedila i ostavila iza sebe.
Blogeri.... neću vas pitati da li bježite? Jer sigurna sam da svi bježite na neki način?
Kamo bježite? U masu? U materijalno? Tražite pomoć prijatelja, stručnih osoba.... bježite li od sebe ili bježite sami u sebe?
S obzirom da nam je krenuo vikend... mogli bi se malo igrati bojama.
Odaberite tri boje. Prva je GLAVNA boja... to je boja koju najviše volite... druga je POMOĆNA boja..... druga na ljestvici vaših omiljenih boja... a treća je REZERVA.
Prije no što objavim novu temu... na kraju ove ću vam objaviti rezultate testa boja....
Ja sam odabrala:
Crvenu, narančastu i žutu.
Boje koje možete odabrati:
crvena, žuta, zelena, tamno plava, sv.plava, narančasta, smeđa, tirkizna, sv.zelena, ljubičasta, limun žuta, roza, bijela, crna, siva.
14.10.2007.
REZULTATI TESTA
Izbor prve – GLAVNE boje predstavlja vaš odraz u realnom ogledalu -- vašu "pravu" ličnost, bez obzira koliko vi dobro poznajete (ili ne poznajete) sebe.
Izbor druge – POMOĆNE boje predstavlja vaš odraz u očima okoline ili način na koji Vas vidi vasa okolina.
Izbor treće - REZERVNE boje predstavlja vaš odraz u zamišljenom ogledalu. To je "ideal" kojem težite i osoba kakva bi voljeli biti.
CRVENA je boja životne - vitalne energije. Ovu boju vole hrabre i radoznale osobe, osobe koje poseduju jaku volju. Ove osobe život žive "punim plućima", imaju jake emocije i sklone su riziku. U osnovi svoje prirode vi ste vrlo društveni, dobronamjerni, ali uvijek kada osjetite otpor u svojoj sredini reagirate vrlo žestoko, temperamentno, impulsivno ili nekontrolirano. Imponira vam da donosite odluke umjesto drugih i težite ka dominantnom položaju. Psihološko uverenje je da je žene u crvenom lako zavesti. Crvena boja se podudara sa astrološkim znakom Ovna, Strelca i Škorpiona. Ljubitelji crvene su osobe koje su protivnici nasilja, ali i pretjerano samouvjereni sa potrebom za dominacijom. Crvena boja, može isprovocirati na seksualnu agresiju, zato ne treba izazivati i provocirati kolege ili neutralne osobe koje imaju sporednu ulogu, osim ako imate namjeru da ih direktno zavedete.
ZUTA je boja simbol izražajnog uma i prodorne intuicije. Biraju je osobe koje su sigurne u sebe i imaju visoko razvijeni osobni integritet ili samosvijest. Odlikuju se visokim kriterijima i zahtijevima koje postavljaju svojoj okolini. Vole skretati pažnju na sebe, vole da im se drugi dive. Oni su uglavnom optimisti, nezavisni, vrlo nestrpljivi i povremeno nedosljedni. Teže ka totalnom oslobodjanju od različitih konvencija, obaveza i svakodnevnih briga. Naročito vole skoro sve što je novo, moderno ili neobično i brzo se privikavaju na različite uvjete. Žuta boja se podudara sa astroloskim znakom Vodenjaka i Lava. To su osobe koje su vrlo razočarane i usredotočene na sebe i osobne potrebe.
ZELENA je boja znak stabilnosti i sigurnosti. Biraju je osobe koje znaju iskoristiti skoro svaku dobru priliku. U društvu vole biti vodje, kao i izdavati naređenja. Ponekad opterećuju druge, ali rado pomažu ljudima, čak i na svoju štetu. Oni su vrlo uporni, vredni, pedantni i precizni. Znaju biti vrlo srdačni, ali i zatvoreni i povučeni. Kada su neraspoloženi postaju prilično kritičarski nastrojeni i uzrok su konflikta sa svojom okolinom. Zelena se boja podudara sa astroloskim znakom Djevice, Bika i Jarca. To su osobe prijeke naravi. Ne treba je previše koristiti i pri izboru odjece jer u dužem vremenskom periodu gledanje figure u zelenom izaziva osećaj dosade kod okoline, čak djeluje i uspavljujuce.
TAMNOPLAVA je boja koju vole osobe koje teže osobnoj sigurnosti i psihološkom miru. Izuzetno cijene sredjen i harmoničan život, a posebno vode računa o mišljenju svoje okoline. Vrlo su osjećajni, ali i neodlučni i često se pribojavaju različitih teskoća. Žena u plavoj kombinaciji, po mišljenju psihologa, je više zatvorena, sklona samoanalizi i stidljiva, ali vrlo dobro zna da se izbori sa tradicionalnim ženskim obavezama ili ulogama koje ima prema svojoj obitelji, ljubavnom partneru i djeci. Tamnoplava boja se podudara sa astrološkim znakom Raka i Riba. To su osobe koje žele ostaviti utisak na svoju okolinu, predstavljaju se kao jake osobe i žele dominirati, redovito su radoholičari. Često su vrlo napeti i psihički nespokojni.
SVJETLOPLAVA Ova boja simbolizira maštanje, snove ili vizije. Osobe koje preferiraju ovu boju imaju potrebu za psihološkom i emotivnom ravnotežom; teže mirnom načinu života i ostavljaju dojam vjernosti, pošstenja i suosjećanja za druge. Medjutim, ovi sanjari u trenucima velikog emotivnog zanosa ili osobnog neuspjeha lako padaju u teža depresivna stanja. Svjetloplava se boja podudara sa astroloskim znakom Riba i Raka.
NARANČASTA Ovo je boja slobodoljubivih i osjecajnih osoba izrazito jake volje, osoba koje znaju upravljati svojim emocijama, znaju si odrediti ciljeve, kojih se ne odriću. Imaju vrlo razvijenu intuiciju, skloni su zaljubljivanju i razmišljanju, ali i samoodricanju. Ako je izbor boje blizi žutoj nijansi, znači da osoba jako teži biti u centu paznje! Ovu boju naročito vole zdravi, racionalni, uspješni i druželjubivi ljudi vesele naravi i skloni hedonistickim zadovoljstvima. Spremni ste da pomognete drugima, a posebno je karateristicna vaša potreba za čulnim senzacijama. Narančasta boja se podudara sa astroloskim znakom Škorpiona, Bika i Strelca. Psiholozi posebno naglašavaju da narančasta boja jača volju i izaziva euforično raspoloženje; ako Vam nedostaje maštovitost ili inspiracija i kada ste loše raspoloženi, obavezno odjenite nesto narančasto i ne zaboravite da se što česće pogledate u ogledalu.
SMEĐA Ovu boju biraju osobe sa realnim pogledom na svijet oko sebe. Oni teže mirnom načinu života i samouvjereno koračaju svojim nogama po čvrstom tlu. Iznad svega cijene dom, obitelj, prijatelje i, naročito, tradiciju. Dešava se da ovu boju često biraju i oni koji se nalaze usred nekog "ozbiljnog" sukoba sa okolinom ili da u osjećaju fizičke nelagode (bolesti i sl.) ova boja postaje preferentna u odredjenom periodu. U terapeutskom smislu boja deluje smirujuće, naročito na osobu kojoj je potreban odmor. Smeđa boja se podudara sa astrološkim znakom Jarca, Djevice i Bika.
TIRKIZNA Ovu boju najčešće biraju osobe koje sebe vide kao posebnu, izuzetnu ili odabranu. U psihološkom smislu, oni su veoma gordi, emotivno suzdržani ili hladni i ljubazni u obraćanju. Ukoliko pri izboru boje naginju ka tamnijim tirkiznim tonovima prijeti opasnost od samoljublja, osjećanja narcisoidnosti ili pretjeranog zatvaranja u sebe. Uslijed velikih ambicija, neskromnosti i potrebe za osobnim isticanjem, obično se dešava da osoba postiže zavidan uspijeh u poslu i položaj u javnom životu, ali uz sve pompe koje je prate, u dubini duše ostaje vrlo usamljena i neshvaćena. Tirkizna boja se podudara sa astroloskim znakom Lava, Strelca i Vodenjaka.
SVJETLOZELENA Ovu boju najčešće biraju osobe koje posjeduju čeličnu volju i, žude za vlasti. Takodje, sklonost ka ovoj boji izražavaju i osobe koje vrlo vješto izbjegavaju različite životne teškoće i teže da drugima nametnu svoju volju. Nerijetko, ove osobe postaju "upravljači" na važnim društvenim ili državnim funkcijama. Svjetlozelena boja se podudara sa astrološkim znakom Lava, Ovna i Bika.
LJUBICASTA Ova boja simbolizira i odaje podsvjesnu želju za sviđanjem. Osobe koje preferiraju ljubičaste tonove vole koketirati i zabavljati se. Ovo je izuzetno maštovita, delikatna i osjećajna osoba sa visokim idealima. Takodje, povremeno ima neodoljivu želju da pobjegne iz realnosti u svijet snova i fantazija. Oni imaju poseban osjećaj za estetsko izražavanje, oko sebe stvaraju harmoničnu atmosferu, druželjubivost i slogu, mada su skloni da i sami u sve sumnjaju. Ljubičasta boja se podudara sa astrološkim znakom Vage, Riba i Škorpiona. Ovo vrlo pedantne i emocionalno suzdržane osobe, povremeno djeluju jednolično ili dosadno na svoju okolinu. Oni žive isključivo u sadašnjosti i racionalno grade svoju budućnost.
LIMUN ŽUTA Ovu boju biraju vrlo pronicljive, žustre i radoznale osobe. Oni su na neki načn vrlo specifični, "razlikuju" se od svoje okoline i ne podliježu standardima ili prosječnim vrijednostima. Vrlo su kritični, ali ne vole kritiku na svoj račun. Odlično se kontroliraju i izbjegavaju kompromitujuće situacije. Djeluju vrlo srdačno i skromno, ali nikako ne trpe poraz niti vole biti odbijeni. Ukoliko pri izboru boje naginju ka tamnijim blijedožutim tonovima -- to ukazuje na seksualno hladne osobe. Limun žuta boja se podudara sa astrološkim znakom Blizanaca, Vodenjaka i Strijelca.
ROZA Ovu boju biraju izuzetno romantične i nježne osobe. Oni žude za ljubavlju i maženjem. Povremeno djeluju neodgovorno, infantilno ili lakosmisleno i nesmotreno. Odgovornost, krivicu ili životni teret obično prenose na svoju okolinu. U osnovi svoje prirode, oni zaista jesu lakomisleni, posesivni, nezreli i sentimentalni sa jedne strane, a preosetljivi sa druge. Ukoliko pri izboru boje naginju ka jarko roza tonovima -- to ukazuje da se vole pokazivati, koketirati i zabavljati, naročito u društvu suprotnog spola. Roza boja se podudara sa astrološkim znakom Vage i Riba.
BIJELA Ova boja je oduvjek simbol nevinosti i čistoće, ali takodjer ukazuje i na emotivnu "hladnoću", snijeg i sjaj. Sviđa se onima koji teže slobodi. Osobe koje izuzetno žele naglasiti čistoću, pedantnost, zatim izbjegavaju neugodnosti i odbacuju sve što je "prljavo" i mračno. U društvu se vole pokazivati u bijelom. Medjutim, znaju biti i vrlo sitničavi i pomalo dosadni odnosno jednolični. Povremeno ovu boju preferiraju osobe koje su spremne započeti "novi zivot". Bijela boja se podudara sa astrološkim znakom Vodenjaka, Vage i Blizanaca.
CRNA Ova boja je simbol tajanstvenog i mističnog, ali takodjer simbolizira i nešto zagonetno ili zlokobno. Osoba koje preferira ovu boju u psihološkom smislu poručuje da joj nešto, što je za nju vrlo važno, nedostaje! Crnom bojom podsvjesno se ogradjuju i štite od vanjskih utjecaja. Ljubitelji crne boje mogu biti skloni pesimističkim prognozama, melodramatično gledaju na svijet oko sebe i često trpe poraze u sukobu sa sudbinom. Oni imaju naglašenu potrebu za nezavisnošću, suprotstavljaju se utjecaju sa strane i ne prizanju autoritete. Vlada psihološko uvjerenje da se "ljudi u crnom“ vole svađati ili sukobljavati i da su vrlo subjektivni u svojim gledištima. Medjutim, crna boja oslikava i eleganciju, ali predstavlja i znak zalosti ili tuge. Crna boja se podudara sa astrološkim znakom Škorpiona, Jarca i Riba.
SIVA Za ovu neutralnu, neemotivnu, boju opredjeljuju se osobe koje se svjesno ogradjuju od vanjskih utjecaja svoje okoline. Oni žele sačuvati unutrašnji mir, ravnotežu duha, stabilnost ili teže nekom višem duhovnom idealu. Povremeno su podložni vjerskim ili religijskim pogledima na svijet oko sebe. U psihološkom opisu, "ljudi u sivom" su vrlo razboriti, oprezni, često zatvoreni i više vole ostati zaklonjeni u sjeni i odatle situaciju držati pod kontrolom. Siva boja se podudara sa astrološkim znakom Jarca i Djevice.
Baklja
11.10.2007.
Prije dvadeset i koju godinu javila sam se na oglas za posao u jednom poduzeću.
Pozvana sam na razgovor i testiranje. U dugačkom, mračnom hodniku okupilo se mnoštvo kandidata koji su također došli s istim ciljem. Dobiti posao.
U kancelariji su me dočekali: psiholog, buduća kolegica, šefica Opće službe i rukovoditelj službe u kojoj se popunjavalo radno mjesto. Nikada neću zaboraviti taj razgovor. Znam što sam imala na sebi. Sjećam se tog uzbuđenja... nelagode.... ipak mi je to bio prvi razgovor za posao.... tek sam završila školu. Odgulila sam testiranja, svi su me pitali što ih je zanimalo... a rukovoditelj službe je gledao moju svjedožbu i slušao kako njima odgovaram na pitanja. Na kraju mi se obratio samo kratkom rečenicom... u kojoj je pohvalio moje ocjene.
Nakon par dana dobila sam obavijest da sam primljena.
Bila je to služba u kojoj je bilo jako puno posla, a i najzdravija radna sredina u kojoj sam radila.... u sve ove godine. Čovjek s mog testiranja bio je glavni šef... i nikada nije volio da ga nazivamo šefom.... jer ga je to podsjećalo na Burduša.
Imam toliko uspomena iz tog vremena.... da mi naprosto nije dovoljna jedna tema da vam ih sve ispričam. Ovu temu posvećujem čovjeku koji me naučio raditi, koji me naučio toliko puno o poslu, ali me naučio svojim ponašanjem kakav čovjek može biti i ostati... bez obzira na sve što se događa oko nas.
Taj čovjek je oličenje pravičnosti, pristojnosti, čovječnosti, savjesnosti, odgovornosti, dosljednosti, urednosti i niz drugih predivnih ljudskih osobina. Malo sam takvih ljudi sretala na svom putu.
I desile su se tada godine promjena. Ja sam u to vrijeme bila na porodiljskom, a njega su degradili.... jer puhali su neki novi vjetrovi. Nije tada bilo važno tko koliko zna, nije bilo važno tko je kakav čovjek.... kosci su neumorno kosili i udarali temelje za neko novo društvo.
Danas sam u vožnji razmišljala o tom vremenu... i podsjetila su me ta zbivanja na film „Oficir s ružom“. Bilo je to baš isto kao i kada je završio 2. svjetski rat.... pa su pobjednici kosili... ne razmišljajući previše da li mlataraju kosom po pravoj livadi.
I tu su se naši putevi razišli. Kretali smo od nekih novih početaka... a ja sam sa sobom u „miraz“ dobila toliko vrijednosti koje mi je darovao.... a koje se ne mogu naučiti u školama, ne mogu se kupiti.... one se mogu dobiti na dar od velikih ljudi koji nas počaste svojim znanjem, vremenom i pažnjom.
On se s vremenom izborio za svoje mjesto pod suncem... znanjem i radom. A mene je život nosio dalje i našli smo se formalno na suprostavljenim stranama. Nikada on nije bio jedan od NJIH. To znaju svi iz moje ekipe. I nikada ja ne propustim pričati priču o velikom čovjeku i silnom poštovanju koje kod mene uživa.
Danas su ga NAGAZILI. Očito im je previše opasan, nedodirljiv, drugačiji. Očito im nabija komplekse i nisu mogli izdržati u ovom vremenu nove neizvjesnosti da ga ne obrade na svoj... tako proziran i sirov način. On će i ovu bitku dobiti... kao što je dobio i sve do sada. Dobit će je formalno... kroz neko vrijeme. I oni to znaju. No nije im ni bio cilj pobijediti ga legalno i znanjem.... želja im je bila poniziti ga.... a tim primjerom ostalima utjerati strah u kosti.
U tome su djelomično uspjeli. Ja sam sigurna da se on danas osjeća loše... ali sam isto tako sigurna da se osjeća ljuto, hrabro i snažno.... i sigurna sam da neće odustati... i da je orah u koji su zagrizli tako tvrd da će si sve zube na njemu polomiti.
Jesu li mu narušili ugled?!!! Ni slučajno! Samo su ga podebljali! Jesu li zastrašili ostale? Naravno da jesu. To je dobar, stari... prokušani recept. Ali koliko im vrijede tronovi na kojima sjede dok oko njih puzaju poslušnici, a iza leđa im govore da su gnjide i kompleksaši?
Oni nikada neće imati poštovanje koje on uživa. Ostao je svoj... ostao je ponosan do neba i ostao je Čovjek i u ovom velikom napadu i nepravdi.
Mogli su učiti od njega.... ali to je teži put. Odabrali su lakši... no njihov put je samo prividno lakši, a toga će postati svjesni kad tad.
Kad nam netko umre zapalimo svijeću. Kad nam „tuku“ nekoga tko nam je drag.... a ne možemo se i ne znamo tući.... tada možemo zapaliti baklje podrške i vjere da će pravda pobijediti.
Ova tema je baklja za Čovjeka koji ju je od mene zaslužio!
Dvojka!
09.10.2007.
Ovo nije tema posvećena Mamiću i njegovom ponašanju.
Ova tema je posvećena svima nama koji smo zadnjih dana izloženi maltretiranju medija, na temu Mamić!
Koji god televizijski program okrenem, iskače Mamić, koju god stranicu odvrtim opet Mamić.... Osjećam se zlostavljano... i već razmišljam o tome da podnesem tužbu Međunarodnom sudu za ljudska prava. Pa dokle ćete nas više maltretirati?!!!
Kad je čovjek "puko" i izvrijeđao novinare... to me podsjetilo na događaj od prije nekoliko godina koji sam doživjela na poslu.
Došao jedan čovjek reklamirati nešto. Pogledam ja njegove papire... a kad tamo... sve O.K.
I lijepo ja njemu objasnim da nema osnova za reklamaciju... te da se potraživanje mog poduzeća mora platiti. I tada se čovjek sav izobličio... baš kao Mamić.... i izgovarao je riječi... baš kao Mamić. Vikao mi je da sam Tuđmanova kurva, psovao mi mater. Tada bi se malo stišavao i objašnjavao da se ne trebam osjetiti osobno pogođena, ali ko mi kriv kad radim za te lopove i bandu monopolističku. Kad su mu oči već dobrano ispale iz očnih duplji... kad su mu žile na čelu i vratu poskakale ko razjarenom biku, shvatila sam da to sama neću moći riješiti. Poslala sam ga s šefu. Šefova soba je bila nasuprot meni.... vrata su ostala otvorena... i ja sam sa zanimanjem pratila što se tamo dešava. Čula se galama.... vrijeđanje, prijetnje, a onda je počeo naskakivati na šefov stol i mlatarati mu šakom ispred nosa. Zaštitar se stisnuo u uglu.... sav se zacrvenio od straha.... i bilo mi ga žao. Okrenula sam 92 i pozvala policiju.
Prije no što je stigla policija.... trebalo je zaustaviti razjarenog čovjeka... da mi ne razbije šefa.
Krenula sam u šefovu sobu i praveći se pametna izgovorila: "Gospodine, molim vas smirite se... pozvala sam policiju... pa ćete nastaviti kada oni stignu." Okrenuo se prema meni... i tek tada sam shvatila da je strašo "razvijen" i visok.... krenuo je prema meni, a ja brissss.... Naganjao me velikoj dvorani i vrištao "..... ti materina, ti buš meni muriju zvala!" Ufff... tada su se na stepenicama pojavila dva policajca... i toj priči je bio kraj. Svi smo dali izjave. Čovjeka su odveli. Kako sam kasnije obaviještena iznos koji je platio zbog svog nepriličnog ponašanja na javnom mjestu je bio trostruko veći od iznosa na koji se došao žaliti (za nešto što je naravno potrošio). Glavni poglavica me pitao nakon par dana... kako sam mogla zvati policiju, a da se prethodno nisam s njim konzultirala... a ja sam mu lijepo rekla da kad nas netko vrijeđa i fizički nasrće na nas, tada više nismo pod kapom poduzeća koje nas očito nije u stanju zaštititi, te da imamo pravo pomoć tražiti od nadležnih državnih organa.
Svi mi znamo da u našem društvu ima bolesnih, neodgojenih, neprilagođenih i svakakvihnekakvih tipova. Kada naletimo na takvu osobu, ili ona na nas... tada treba zatražiti pomoć. Treba obavijestiti nadležne pa će oni utvrditi da li osobu treba smjestiti u neku ustanovu na liječenje ili mu pak na druge načine "objasniti" da se tako ne može ponašati.
No u slučaju Mamić... nije dovoljno što je napravio tolike izgrede i uznemirio tolike ljude... sada mu se posvećuje ta silna pažnja... snimaju se emisije u kojima se analizira njegovo ponašanje i pretvara ga se u uzor našoj prkosnoj mladeži. Jučer gledam novinare u emisiji Otvoreno koji su se potrgali u analizi njegovog lika i djela. Zar je to novinarski posao?!!! Nije! I opet se u ovoj državi ne zna tko pije – tko plaća! Tko o čemu treba voditi brigu.
Skinite nam više tog jadnika s ekrana.... i neka se za njega pobrinu nadležni!
Tračnice
04.10.2007.
Večeras je žubor vode zažuborila o zagrljaju koji se nosi u sjećanju.
Neki dan me je Mališa otpužio „da bi se ševila, a da mi ne uđe“, a sve to iz razloga što u mojim postovima iščitava vjeru, a ja sam izjavila da ne pripadam crkvi.
Večeras ću pisati o tim, nekim posebnim dimenzijama koje ne poznaju kaveze.
Već sam nekoliko puta objasnila što je za mene Bog. Ponovit ću. On je pozitivna energija u meni i svuda oko mene. To je nešto toliko široko... tajnovito.... ali i blisko. U toj dimenziji spavaju vjera, utjeha i nada... te svi romantični odgovori na pitanja, za koja nemamo pravih odgovora. S ljubavi je isto tako. Ljubav je energija... ljubav je moć. Ljubav je dio te velike energije koju možemo nazvati Bogom... ili je možemo zvati kako god želimo. Jer ta energija je toliko neograničena i neopterećena granicama koje stvaramo u svojim glavama... ili je okolina stvara u našim glavama... pa je ne možemo uvrijediti nazivima i nadimcima koje joj nadjenemo.
Svaki čovjek na ovome svijetu bar ponekad potraži to NEŠTO.... svatko je imao prilike biti nekada mažen, a nekada kažnjen jer je potisnuo svjesnost o postojanju tog predivnog reda koji nas okružuje. Sav nered koji na svijetu postoji – svorili smo mi sami... a ne to što zovemo Bogom ili Ljubavlju. Često ljudi kažu: „Da postoji Bog, on ne bi dozvolio strahote na svijetu.“ To kažu oni koji nikada nisu pogledali u sebe... i svijet oko sebe. To kažu oni koji su toliko sebični i razmaženi pa uvijek traže odgovornost nekoga ili nečega za sve što se dešava, a najčešće vole zaboraviti vlastite odgovornosti.
Ljubav također ne ovisi o drugim ljudima. Ona je u nama i svuda oko nas... pa čak i onda kada smo potpuno sami. Osamljenost su izmislili ljudi koji nemaju volje i snage potražiti ljubav u sebi. A ona sasvim sigurno stanuje u svima nama.
Put do toga što zovemo Bogom... različiti ljudi traže na različite načine. Netko Boga traži uz pomoć religije koju sam odabere ili mu je drugi odaberu, netko ga traži putem raznih sekti koje su samo kapljice koje su stvorile male lokvice u blizini slapa organizirane i zarobljene vjere. Osobno previše cijenim i volim tu energiju da bih dozvolila da se bilo tko miješa u naš odnos... da itko zloupotrebljava moje traženje tih čarobnih iskri, u bilo koje svrhe.
Poštujem izbore drugih ljudi. Svi imamo pravo taj dio svoje intime ispunjavati na samo svoj način... i zato je Mališin komentar više nego uvredljiv. No nisam se ja uvrijedila... jer Energija me odavno naučila da takve reakcije dolaze iz sputanosti, neznanja. Kad napišemo takvu rečenicu nekome želimo ga „raniti“ kako bi izmamili njegovu reakciju... no rane uvijek i baš uvijek završe na nama samima... jer takvim prozivkama etiketiramo sebe, a nipošto druge.
Ako nas nešto zanima... tada to možemo pristojno pitati... pa ćemo dobiti... ili nećemo dobiti odgovor.
Svi koji me znaju, a i oni koji me duže čitaju, znaju da jako volim pravila. Ona su nastala da bi uredila suživot ljudi u društvu. Pravila su nužnost. Sanjam društvo uređeno propisima pred kojima ćemo biti isti... u kojem ćemo se osjećati zaštićeno... i u kojemu će se točno znati što je čiji posao i tko je za što odgovoran.
No koliko strasno volim pravila koja nam uređuju suživot... isto tako postoje dimenzije čovjekovog života.... u koje spadaju vjera i ljubav... To je područje u kojem ne priznajem pravila. Energija koja znači taj savršeni red i pravdu.... vjeru i ljubav.... koja nas oplahuje nije naš izum i nije nešto što možemo zatvoriti u krletke, zoološke vrtove, sprešati u knjigama, vezati lancima, nije nešto što možemo pospremiti u foldere svojim PC-a.... mi joj nismo vlasnici. Mi samo imamo svoje načine na koje za njom tragamo... jer nas privlači... svojom toplinom.... Privlači nas svim onim što ne razumijemo... Praaustralci smatraju da ona izvire u Zauvijek. Meni osobno nije važno gdje izvire.... ali sretna sam da postoji.
U trenutku kada je žubor vode večeras napisala komentar o zagrljaju u sjećanju... baš sam završila čitanje Coelhove priče u knjizi „Zahir“ koja govori na ovu temu... pa ću vam je priložiti u nastavku....
- „Danas sam bio na željezničkom kolodvoru i otkrio da su tračnice međusobno udaljene 143,5 cm ili 4 stope ilim 8,5 pedalja. Čemu takva suluda mjera? Zamolio sam djevojku da pronađe razlog i evo što je otkrila:
Na početku kada su se gradili prvi željeznički vagoni, koristili su alate za izradu kočija.
Zašto je razmak između kotača kočije bio tolik? Zato što su stari putevi bili tih mjera i kočije su jedino tako mogle prometovati.
Tko je odlučio da putevi moraju biti tih dimenzija? Sada se vraćamo u vrlo daleku prošlost: Rimljani, prvi veliki graditelji puteva tako su odlučili. Koji je tome razlog? Ratnu su kočiju vukla dva konja – a kada bok uz bok stavimo dva konja koja su se tada koristila za vuču kočije, vidimo da su zauzimala 143,5 centimentara.
Tako da su stari Rimljani odredili udaljenost udaljenost tračnica koje sam danas vidio, u kojima prometuju naši suvremeni superbrzi vlakovi. Kada su iseljenici pošli graditi željeznice u Sjedinjene Države, nisu pitali bi li bilo bolje promijeniti širinu, nastavili su graditi na isti način. To je utjecalo čak i na gradnju svemirskih letjelica: američki su inženjeri smatrali da spremnici za gorivo moraju biti širi, ali gradili su se u Utahu i trebali su ih potom vlakom dopremiti do Svemirskog centra na Floridi, a kroz tunele ne može proći ništa drugo. Zaključak: morali su se pomiriti da su Rimljani odredili idealnu mjeru.
- Ovo je potpuno povezano s brakom. U jednom dijelu priče netko se pojavio i rekao: kada se vjenčamo, oboje se moramo zamrznuti do kraja života. Koračate jedno uz drugo poput dviju tračnica i slijedite taj primjer. Čak i ako netko od njih dvoje osjeti potrebu malo se udaljiti, to se protivi pravilima. Pravila kažu: budite razumni, mislite na budućnost, mislite na djecu. Više se ne možete promijeniti, morate biti poput tračnica: razlika među njima jednaka je na polasku, na sredini puta i na dolasku. Nemojte dopustiti ljubavi da se mijenja, neka ne raste na početku niti se smanji na sredini puta – rizik je velik! Stoga, nakon što oduševljenje prvih godina mine, održavajte istu udaljenost, budite jednako postojani i učinkoviti. Služite kako bi vlak za održanje vrste napredovao prema budućnosti: djeca će biti sretna samo ako ostanete kakvi ste uvijek bili – jedno od drugog udaljeni 143,5 cm. Ako niste zadovoljni stvarima što se nikada ne mijenjaju, mislite na njih, na djecu koju ste donijeli na svijet.
Mislite na susjede. Pokažite da ste sretni, nedjeljom jedite meso s roštilja, gledajte TV, pomažite zajednici. Mislite na društvo: oblačite se tako da nitko ne pomisli da među vama ima sukoba. Ne gledajte na stranu, netko može pogledati vas, a to je iskušenje, može dovesti do rastave, krize, depresije.
Smijte se fotografijama. Izložite fotografije u dnevni boravak, da ih svi vide. Kosite travu, bavite se sportom kako vas vrijeme ne bi pregazilo. Kada sport postane neučinkovit, otiđite na estetsku kirurgiju. Ali ne zaboravite: netko je nekada davno postavio ta pravila i morate ih poštovati. Tko je postavio ta pravila? To nije važno, nikada ne postavljajte takva pitanja, jer ona će zauvijek važiti, slagali se vi ili ne.“
I književnik plače zbog kaveza u koje pokušavamo zatvoriti Ljubav.
Zagrljaj
03.10.2007.
Koraljna i Marin su na prošloj temi otvorili novu temu. Zagrljaj. Dodir. Osjećaj koji budi dodir drugog bića.
Koraljna je predivno napisala: „Zagrljaj u kojeg se uvučem ogoljena, sitna i predana, koji hrani moje dobro i ruši moje zlo, a ja pri tom zadovoljno predem.“
Ne volim kad me ljudi diraju bez razloga, ne volim kad mi se ljudi unose u lice... i ulaze u moj intimni prostor. Postoje ljudi koji imaju potrebu dodirivati sugovornika... čak zagrliti, ljubiti se pri svakom susretu. Uffff.... alergična sam na tu vrstu nametljivosti.
Ali naravno.... postoje ljudi kojima odmah poletim u zagrljaj, s kojima se izljubim pri svakom susretu... i to je tako normalno... jer smo bliski...
U mojim prvim danima... svakodnevno me dolazio gledati naš stari susjed (obiteljski prijatelj). Imao je on tada već dva odrasla sina... bio je tužioc.... prepun priča i vremena za svoju malu susjedu. Uživala sam u njegovoj naklonosti do svoje 6. godine. Dok sam bila skroz mala beba.... (priča mi majka) dolazio je i uvukao ruku u jastuk i mazio me po leđima... a ja sam se sva istezala, uvijala i ispuštala zvukove koje su im govorili da beskrajno uživam. I danas... kad moja majka sjedi i gleda neku svoju sapunicu... ja znam sjesti pored nje... i ne moram joj ništa reći... odmah joj ruka krene na moja leđa. Kad bi me boljela glava... ili kad bi bila u djetinjstvu bolesna, majka bi mi stavljala svoju toplu ruku na čelo.... i tada mi je bilo lakše. Danas... isti taj dodir traže od mene moji dječaci kad su bolesni ili tužni. U dodirima uživam i s mojim mačkom Perom i macom Šteficom. On se strašno voli maziti. Kad mu se obratim... samo na zvuk mog glasa baca se na leđa i čeka maženje. Ako ga ignoriram skoči mi u krilo.... čak mi se mrcina popne i na tipkovnicu da privuče moju pažnju. Štefica je još maznija.... Teško mi je uopće opisati našu komunikaciju dodirima.
Dodiri su čarolija. Koliko nam samo znači prijateljska ruka na ramenu... bez riječi. Koliko nam samo znači topli ljudski zagrljaj kada nam je potreban. I koliko drugim ljudima znači naš zagrljaj, naša pažnja dodirom.... naša poruka dodirom. Ponekad u dodiru prstiju zna biti cijeli svemir. I cvijeće bolje napreduje kad ga nježno mazimo po laticama... pa je onda normalno da i sami uživamo u dodiru. Diranje s dragim i bliskim osobama je najposebnija čarolija... zato me i smeta ako me pokušavaju dodirnuti stranci (na bilo koji način)... to je rezervirano samo za one s kojima sam bliska. A dodiri s bliskim nam osobama se razlikuju.... ovisno o sadržaju tog odnosa.
Čak i u virutali... kad pročitam neki tekst kroz koji prepoznam istovjetan sustav vrijednosti.... osjetim potrebu zagrliti nepoznatu osobu.... osjetim potrebu dušom zagrliti dušu koja se prelila u neki tekst.
Mosor je prepun dojmova iz rasprave o partizanima i ustašama.... a očito i dijalogom između Koraljnje i Marina... pa je na svom blogu ponudio sliku zagrljaja. Na toj slici hobotnica grli ženu.
Mašta umjetnika je široka... mosorova također... a nama preostaje samo zamisliti kakav je to osjećaj kad te neman zagrli tolikim krakovima... pa su baš po svuda.... ja mislim da taj dodir nemani mora biti bajkovit.
Blogeri... koliko vam znače dodiri? Koliko vam znače zagrljaji?
"Imati muda"
02.10.2007.
Za današnju temu inspiraciju sam našla kod našeg grintavca. Obožavam čitati njegovo grintanje.... jer sve ono što me inače ljuti uspije napisati na način da se glasno smijem pred ekranom. Nasmijao me i svojim zadnjim grintanjem.... ali u njemu sam pronašla jednu crticu o kojoj ću pisati.
Napisao je:
„Čitan u novinama da se u Dubrovniku uz jako osiguranje održava neka izložba od jaji, pa san i ja glede toga unajmija dva mrguda da čuvaju moja jer ipak san do sada nešto s njima i napravija...al neka Dubrovniku znan ja da in fali jaja.....“
Zavidim svima koji imaju priliku vidjeti spomenutu izložbu u Dubrovniku.
Ali mene je zaškakljalo ovo s nedostatkom jaja....
Volim proučavati mentalitete, lokalne priče.... Stara je stvar da se Dubrovnik i Split gledaju onako... malo poprijeko. Dalmoši Dubrovnik doživljavaju kao neku nepravedno favoriziranu opasnost. Nikako se ne mogu dogovoriti koji je najljepši grad na svijetu.
Ja tu ne mogu dati svoju ocjenu jer Dubrovnik nikada nisam vidjela uživo (zašto? Valjda zato što se tamo okuplja elita, a ja izbjegavam okupljališta elite), a Split je naravno lijep. No nikada gradove i ljude nisam uspoređivala... uvijek sam svaki doživljavala kao cjelinu i priču za sebe... pa su mi ovakva sitna potpikivanja smiješnja.... ma čak i simpatična... ali besmislena.
No mene u ovom grintanju muči što znači „imati ili nemati muda“?!
Ima li Mamić „muda“? Vjerojatno njegovi obožavatelji takvo ponašanje smatraju mudatim. Nije Mamić osamljen slučaj.... takvo ponašanje se udomaćilo u našem javnom i manje javnom životu. Osobno takvo ponašanje smatram nedostatkom samokontrole, sirovošću i lošim odgojem. Ima li Čučić „muda“ što se na svoj način suprotstavio propisima? Imaju li „muda“ svi oni koji zanemaruju propise? Pa to svakako možemo ocijeniti kao svojevrsnu hrabrost.... ali ja taj lijepi naziv ipak ne bih koristila za takve kauboje. Uostalom je li taj izraz lijep.... za koga ga koristimo? Blogeri što to znači?
Ja sam ovo „fali jaja“ prepoznala kao ironiju na Dubrovačku povijesnu lukavost u politici. Sve su rješavali „diplomatski“, a ne ratom. Nisu se borili, nego su sve dobili kupovanjem (novcem) ili uspješnim pregovaranjem – „bez muda i bez jaja“.
Osobno mudrijašenje ne smatram kukavičlukom. Ratovanje i prenagle reakcije često znače glupost, brzopletost i veliku štetu, a malo koristi. Treba imati muda ciljeve ostvarivati težim putem... a to je svakako mudrijašenje.
Ono malo što znam o Dubrovniku je okrunjeno natpisom koji se nalazi na ulazu u Knežev dvor: "OBLITI PRIVATORUM PUBLICA CURATE" U prijevodu: "ZABORAVITE PRIVATNO BRINITE JAVNO". E, za mene su ljudi koji razumiju tu rečenicu i prihvate je kao način ponašanja – oni koji „imaju muda“.
Ne bi bilo loše tu rečenicu napisati na Sabor... ma na sve državne zgrade.
To znači nesebičnost, žrtvu i svjesnost koliko je važna borba za opći interes. Boriti se za takvo ponašanje... pogotovo u današnjem društvu smatram velikom hrabrošću... jer na drugoj strani su neki kauboji koji navodno „imaju muda“ i načini na koji brane svoje, drugačije ponašanje nisu baš civilizirani.
Postoji jedan princip, pravilo koje su morali poštovati diplomati koji su predstavljali Dubrovačku republiku u iplomatskim pregovorima sa predstavnicima drugih država: „Sa svima u dobro, s nikim iskreno!“ To je možda mudra rečenica... mnogi su je od njih prekopirali, možda im je donijela i koristi kroz povijest... ali eto... to je jedini detaljčić koji je u mojoj slici tog kraja flekić koji mi se ne sviđa.
Znači, „imati muda“ znači hrabrost.
Prodati „muda pod bubrege“ znači varanje. Pa imamo izraz „muda labudova“ za koji baš i ne znam što točno znači... pa molim one koji znaju da mi objasne?
Zagrebački gradonačelnik je prema izboru čitatelja Feral Tribunea izrekao uvjerljivo najzapaženiju prijetnju upućenu jednom novinaru. „Bilo je i većih muda od tvojih“. Nikoga od onih koji su loše pisali o Milanu Bandiću više nema u novinama - izjavio je Bandić novinaru jednog dnevnog lista.
Muda su očito jako važna stvar u našem društvu kad ih toliko koristimo. Što je sa hrabrim ženama? Mogu li one „imati muda“?
Blogeri, na temi o 2. svj. ratu ste se raspisali.... da vas sad vidim koliko znate o mudima!
| < | listopad, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje riječi su djela."
Linkovi
Blog.hr
Blog servis
Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Čudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišić
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunčana Žena
Vidoteka
Zelena
SLOBODA
Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.
Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kući od sutra
Koju vi ne možete posjetiti čak ni u vašim snovima.
Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na jučer.
Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelčevim rukama bude za sreću;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.
Kahlil Gibran
Arhiva
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)