Često u temama spominjem bezvoljnost pojedinca u masi.... i rečenice koje me ljute:
„Zašto bih se ja trudio, ako nigdje ništa ne štima?“, „Riba smrdi od glave!“ pa zbog tog smrada mnogi sebi dozvole da se usmrde i sami. Moram li se i ja usmrdjeti, ako smrde oni iznad mene? Neki se toliko izgube pa se više i ne trude... jer odradit će njihove obaveze već netko drugi....
Živimo poput velike ljepljive smjese... zaglupljeni i utopljeni u masi pogrešnih vrijednosti.
Večeras sam prilično umorna pa vas neću daviti svojim promišljanjima nego ću vam pred san pročitati poglavlje iz Drnovšekove knjige koji je tu temu obradio tako lijepo.... da bi svaki moj pokušaj bio tek kopiranje, a mene se tekst jako dojmio. Kamo sreće da svi svjetski političari razmišljaju na taj način....
„Ljudi smo i kao ljudi stojimo ispred velike zadaće: preobraziti svijet patnje i laži u svijet u kojem je vrijedno živjeti.
S obzirom na sve patnje ovoga svijeta postavlja se ozbiljno pitanje zaslužuje li ovaj svijet da uopće postoji?
Tko je taj užasan čovjek koji na takav način postupa s drugim živim bićima? Čovjek koji zlostavlja svojeg bližnjeg i mrcvari životinje iz svih mogućih razloga?
Uništavanje vlastitoga životnog prostora gospodarskim djelatnostima dodatno potvrđuje ljudsko nerazumijevanje cjelokupne situacije jer takvim djelovanjem čovjek sam sebi pili granu na kojoj sjedi.
Ratovima, genocidima i sličnim djelovanjem čovjek zapravo otkriva svoju ljudoždersku stranu. Tko još ubija samoga sebe, svoju rasu i svoju vlastitu vrstu? Ni zvijeri to ne radi osim u iznimnim situacijama.
Život suvremenog čovjeka potpuno je isprazan. Je li on uopće svjestan da živi? Svoje vrhunske užitke i razočaranja sposoban je doživjeti tek uz pomoć televizije, prateći sportske događaje u kojima šačica natjecatelja živi u ime svih ostalih koji se broje u milijunima.
Uzimajući u obzir brojne civilizacijske bolesti (depresiju, rak, srčane bolesti), s razlogom sumnjamo u čovjekovu sposobnost da postigne razinu samoočuvanja, takav stupanj života na kojem bi mogao sam sebe održavati. Naime, njegov ga vlastiti životni slogan uništava.
Zbog toga trebamo mijenjati način svojega života, a ne svakog trenutka, čak i tada kad to nije neophodno, tražiti spas u pretjeranom korištenju farmaceutskih proizvoda koji tek privremeno olakšavaju teškoće, a dugoročno ih umnožavaju.
Nerazumno biće koje za proizvodnju hrane koristi štetne kemikalije. Nerazumno biće koje uništavanjem Zemlje, koja mu omogućava život, istovremeno uništava i sebe. Eto, to je čovjek.
Priroda se, naravno, odaziva na svoj način. Primjerice, zbog masovnog i nekontroliranog uzgoja goveda, peradi i svinja, pojavljuju se bolesti kravljeg ludila, svinjske kuge, pričje gripe...
Međutim, čovjek je još uvijek uvjeren da to nije ništa strašno. Nastavlja gurati dalje po inerciji misleći da će već nekako izgurati...
Dokle će još čovjek moći nekažnjeno izazivati prirodu?
Ona se, naime, odaziva poput živoga bića što uostalom i jest. Poradi globalnog zatopljenja i promjena klime dolazi do ekstremnih vremenskih pojava.
Međutim, čovjek se i dalje zavarava da to nije ništa i da zbog toga ne mora mijenjati svoje djelatnosti koje mu donose dobitak.
Kad orkan pomete cijeli New Orleans, on tek odmahne rukom, pogotovo onaj koji u to vrijeme nije bio tamo, uvjeravajući samoga sebe kako se nije dogodilo ništa strašno. Pa preživjeli smo već i gore stvari, zar ne?
Spremni smo na sve!
Političari koji nisu ni prstom maknuli kad je trebalo spriječiti katastrofu, sada medijima pokušavaju uspavati ljude uvjeravajući ih kako je sve u redu. U ljudskoj je prirodi da čovjek brzo zaboravlja, stoga ga nije teško uvjeriti da i dalje gura po starom. Do sljedeće katastrofe.
Međutim, zbog zagrijavanja planeta sušna razdoblja u Africi traju sve duže, pustinja se širi, a sve to najsiromašnijim zemljama donosi samo još veću glad i još više patnje.
Stručnjaci danas znaju da će u budućim godinama glad vrebati stotine milijuna Afrikanaca. Hoće li netko poduzeti nešto?
2005. godine svjetski su voditelji podigli mnogo medijske prašine spašavajući Afriku. Na jedvite jade napokon su odlučili najsiromašnijim zemljama oprostiti njihove stare dugove, ali tek one koje i ionako nitko ne bi mogao naplatiti jer su te zemlje osiromašene do samoga dna, a međunarodni su bankari iz njih već iscjedili sve što su mogli.
Međunarodne institucije na to reagiraju kao da je sve u najljepšem redu. Ujedinjeni narodi jedva da su još u stanju usvojiti poneku „bezazlenu“ rezoluciju zbog koje bi se diplomati mjesecima prepucavali u vezi nekoliko riječi kako bi te iste riječi, čim bi rezolucija bila usvojena, svi redom zaboravili.
A svijet ide dalje srljajući u svoju vlastitu propast. Omamljena drogama, naša civilizacija uporno zatvara oči posežući za sredstvima koja pružaju prividan mir i zbog kojih tako bezbrižno koračamo u nepovrat.
Sve je manje energetskih izbora, međutim, to nas ne zabrinjava previše. Nastavljamo bezgranično trošiti energetske zalihe misleći da ćemo se već nekako izvući.
Naivno nam se čini kako će se netko drugi već pozabaviti sa svim tim – već taj netko pobrinuti da postavi stvari na svoje mjesto.
Što ako ipak nikoga nije briga?
Što ako autobusom bez vozača jurimo prema rubu provalije?
Što ako smo upravo mi oni koji se moramo trgnuti iz sna i početi svjesno razmišljati o sebi, o svojem životu i o svijetu oko nas?
Što ako smo upravo mi taj netko tko treba preuzeti upravljač u svoje ruke, sada, dok još imamo vremena?
Zemlja, planet koji nas hrani i brine se za naše preživljavanje, svima objavljuje da je odbrojavanje počelo.
Granice su zacrtane.
Čovječanstvo će preživjeti jedino ako se probudi i promijeni način svojeg djelovanja.
Buđenje. Važan početak. Neka počne sa mnom. S tobom. Neka krene buđenje što većeg broja ljudi.
Važno je poticati svijest o nužnosti promjene u djelovanju čovječanstva tako da može doći do promjene u obrascima ponašanja u svakidašnjem životu kako bismo što prije postali svjesni svojih vlastitih postupaka.
I da se napokon pokrenemo uzviknuvši: „Dosta! Vrijeme je za akciju!“ „
Janez Drnovšek (Iz knjige: Misli o životu i osvješćivanju)
Post je objavljen 17.10.2007. u 23:46 sati.