Marketing
Majčin pogled
Neku večer je Toya spomenula palačinke. Kad sam pročitala njen post zapuhnuo me miris palačinki... miris djetinjstva. Sjedila sam pred kompom uživajući u mirisima.... i pred oči mi je došao jedan majčin pogled.... koji mi je očito bio strašno važan... kada mi još i danas... ovako spontano dolazi u sjećanje.
Kao skroz malena djevojčica, trogodišnjakinja imala sam jednu strast. Kad bi majka ispekla palačinke ja sam obavezno uzela jednu i gnječila je.... mijesila je. Što bi više gnječila u rukama masa je postajala sve masnija i izlazila bi mi van između prstića. Ja vam ne mogu opisati kako sam silno uživala u toj gluposti. Zamastila sam joj namještaj, stolnjake, zavjese. Uložila je puno truda u objašnjavanje kako to nije dobro, pametno i poželjno ponašanje. Ali ja nisam odustajala. To je bilo jače od mene. Inače nisam bila baš prkosno dijete.... danas kad malo bolje razmislim.... bila sam toliko dobra... da je to strava jedna... ali ovo mi se sviđalo i nisam mogla protiv toga. I onda je ona opet pekla palačinke.... ja sam ponovila radnju... ona je taj dan bila nervoznija nego inače i nakefala me rukom po guzi. Ne sjećam se boli... ali sjećam se te tuge i osjećaja poniženosti. Plakala sam silno.... ali ni to nije ništa čudno jer sam plakala svakodnevno.... najčešće bez pravog razloga. U ulici su me zvali Cvilidreta.
I jesam li izvukla pouku iz tih batina? Nisam. Sljedeći put.... uzela sam palačinku i otišla u hodnik. Stala sam u kut... okrenuta prema zidu.... tijelom sam zaklonila ruke, pognula se i nabrzaka gnječila. Osjećala sam da radim nešto što ne smijem... osjećala sam strašan strah da će me opet kefati... ali potreba za gnječenjem palačinke je bila jača od svih tih osjećaja. Sjećam se tih trenutaka... kao da su bili jučer... a to sasvim sigurno spada u moja prva sjećanja. Baš sam našla što ću pamtiti! 
Odjednom osjetim da je netko iza mene. Okrenula sam glavu polako... onako preko ramena... i ugledam majku koja se nadvila nad mene.
He,he,he.... danas si točno mogu zamisliti kako sam izgledala u tom kutu... onako prestrašena... masna... sa tom ljepljivom smjesom u rukama. Nije me dočekala ljutnja..... predivne majčine oči su se smješkale i pročitala sam u njima ljubav.... vidjela sam u njima cijeli svemir. Nema tih riječi kojima bih ja vama mogla opisati pogled moje majke u tom trenutku. Rekla mi je samo: „Kukec moj mali!“ i zagrlila me.
Nakon tog pogleda prestala sam gnječiti palačinke! Danas bih si tu strast mogla priuštiti bez straha.... ali nemam više potrebu. To znači da sam potpuno izlječena od te čudne ovisnosti. Izliječio me majčin pogled... i njena ljubav.
Blogeri, volite li palačinke?
Post je objavljen 26.10.2007. u 21:34 sati.