Majčin pogled

26.10.2007.



Neku večer je Toya spomenula palačinke. Kad sam pročitala njen post zapuhnuo me miris palačinki... miris djetinjstva. Sjedila sam pred kompom uživajući u mirisima.... i pred oči mi je došao jedan majčin pogled.... koji mi je očito bio strašno važan... kada mi još i danas... ovako spontano dolazi u sjećanje.
Kao skroz malena djevojčica, trogodišnjakinja imala sam jednu strast. Kad bi majka ispekla palačinke ja sam obavezno uzela jednu i gnječila je.... mijesila je. Što bi više gnječila u rukama masa je postajala sve masnija i izlazila bi mi van između prstića. Ja vam ne mogu opisati kako sam silno uživala u toj gluposti. Zamastila sam joj namještaj, stolnjake, zavjese. Uložila je puno truda u objašnjavanje kako to nije dobro, pametno i poželjno ponašanje. Ali ja nisam odustajala. To je bilo jače od mene. Inače nisam bila baš prkosno dijete.... danas kad malo bolje razmislim.... bila sam toliko dobra... da je to strava jedna... ali ovo mi se sviđalo i nisam mogla protiv toga. I onda je ona opet pekla palačinke.... ja sam ponovila radnju... ona je taj dan bila nervoznija nego inače i nakefala me rukom po guzi. Ne sjećam se boli... ali sjećam se te tuge i osjećaja poniženosti. Plakala sam silno.... ali ni to nije ništa čudno jer sam plakala svakodnevno.... najčešće bez pravog razloga. U ulici su me zvali Cvilidreta.
I jesam li izvukla pouku iz tih batina? Nisam. Sljedeći put.... uzela sam palačinku i otišla u hodnik. Stala sam u kut... okrenuta prema zidu.... tijelom sam zaklonila ruke, pognula se i nabrzaka gnječila. Osjećala sam da radim nešto što ne smijem... osjećala sam strašan strah da će me opet kefati... ali potreba za gnječenjem palačinke je bila jača od svih tih osjećaja. Sjećam se tih trenutaka... kao da su bili jučer... a to sasvim sigurno spada u moja prva sjećanja. Baš sam našla što ću pamtiti! zubo Odjednom osjetim da je netko iza mene. Okrenula sam glavu polako... onako preko ramena... i ugledam majku koja se nadvila nad mene.
He,he,he.... danas si točno mogu zamisliti kako sam izgledala u tom kutu... onako prestrašena... masna... sa tom ljepljivom smjesom u rukama. Nije me dočekala ljutnja..... predivne majčine oči su se smješkale i pročitala sam u njima ljubav.... vidjela sam u njima cijeli svemir. Nema tih riječi kojima bih ja vama mogla opisati pogled moje majke u tom trenutku. Rekla mi je samo: „Kukec moj mali!“ i zagrlila me.
Nakon tog pogleda prestala sam gnječiti palačinke! Danas bih si tu strast mogla priuštiti bez straha.... ali nemam više potrebu. To znači da sam potpuno izlječena od te čudne ovisnosti. Izliječio me majčin pogled... i njena ljubav.

Blogeri, volite li palačinke?

Komentari (159) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< listopad, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje riječi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Čudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišić
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz

put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunčana Žena
Vidoteka
Zelena



SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kući od sutra
Koju vi ne možete posjetiti čak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na jučer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelčevim rukama bude za sreću;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)