Dvojka!

09.10.2007.

Ovo nije tema posveæena Mamiæu i njegovom ponašanju.
Ova tema je posveæena svima nama koji smo zadnjih dana izloženi maltretiranju medija, na temu Mamiæ!
Koji god televizijski program okrenem, iskaèe Mamiæ, koju god stranicu odvrtim opet Mamiæ.... Osjeæam se zlostavljano... i veæ razmišljam o tome da podnesem tužbu Meðunarodnom sudu za ljudska prava. Pa dokle æete nas više maltretirati?!!!
Kad je èovjek "puko" i izvrijeðao novinare... to me podsjetilo na dogaðaj od prije nekoliko godina koji sam doživjela na poslu.
Došao jedan èovjek reklamirati nešto. Pogledam ja njegove papire... a kad tamo... sve O.K.
I lijepo ja njemu objasnim da nema osnova za reklamaciju... te da se potraživanje mog poduzeæa mora platiti. I tada se èovjek sav izoblièio... baš kao Mamiæ.... i izgovarao je rijeèi... baš kao Mamiæ. Vikao mi je da sam Tuðmanova kurva, psovao mi mater. Tada bi se malo stišavao i objašnjavao da se ne trebam osjetiti osobno pogoðena, ali ko mi kriv kad radim za te lopove i bandu monopolistièku. Kad su mu oèi veæ dobrano ispale iz oènih duplji... kad su mu žile na èelu i vratu poskakale ko razjarenom biku, shvatila sam da to sama neæu moæi riješiti. Poslala sam ga s šefu. Šefova soba je bila nasuprot meni.... vrata su ostala otvorena... i ja sam sa zanimanjem pratila što se tamo dešava. Èula se galama.... vrijeðanje, prijetnje, a onda je poèeo naskakivati na šefov stol i mlatarati mu šakom ispred nosa. Zaštitar se stisnuo u uglu.... sav se zacrvenio od straha.... i bilo mi ga žao. Okrenula sam 92 i pozvala policiju.
Prije no što je stigla policija.... trebalo je zaustaviti razjarenog èovjeka... da mi ne razbije šefa.
Krenula sam u šefovu sobu i praveæi se pametna izgovorila: "Gospodine, molim vas smirite se... pozvala sam policiju... pa æete nastaviti kada oni stignu." Okrenuo se prema meni... i tek tada sam shvatila da je strašo "razvijen" i visok.... krenuo je prema meni, a ja brissss.... Naganjao me velikoj dvorani i vrištao "..... ti materina, ti buš meni muriju zvala!" Ufff... tada su se na stepenicama pojavila dva policajca... i toj prièi je bio kraj. Svi smo dali izjave. Èovjeka su odveli. Kako sam kasnije obaviještena iznos koji je platio zbog svog nepriliènog ponašanja na javnom mjestu je bio trostruko veæi od iznosa na koji se došao žaliti (za nešto što je naravno potrošio). Glavni poglavica me pitao nakon par dana... kako sam mogla zvati policiju, a da se prethodno nisam s njim konzultirala... a ja sam mu lijepo rekla da kad nas netko vrijeða i fizièki nasræe na nas, tada više nismo pod kapom poduzeæa koje nas oèito nije u stanju zaštititi, te da imamo pravo pomoæ tražiti od nadležnih državnih organa.
Svi mi znamo da u našem društvu ima bolesnih, neodgojenih, neprilagoðenih i svakakvihnekakvih tipova. Kada naletimo na takvu osobu, ili ona na nas... tada treba zatražiti pomoæ. Treba obavijestiti nadležne pa æe oni utvrditi da li osobu treba smjestiti u neku ustanovu na lijeèenje ili mu pak na druge naèine "objasniti" da se tako ne može ponašati.
No u sluèaju Mamiæ... nije dovoljno što je napravio tolike izgrede i uznemirio tolike ljude... sada mu se posveæuje ta silna pažnja... snimaju se emisije u kojima se analizira njegovo ponašanje i pretvara ga se u uzor našoj prkosnoj mladeži. Juèer gledam novinare u emisiji Otvoreno koji su se potrgali u analizi njegovog lika i djela. Zar je to novinarski posao?!!! Nije! I opet se u ovoj državi ne zna tko pije – tko plaæa! Tko o èemu treba voditi brigu.
Skinite nam više tog jadnika s ekrana.... i neka se za njega pobrinu nadležni!

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)