Ovo nije tema posvećena Mamiću i njegovom ponašanju.
Ova tema je posvećena svima nama koji smo zadnjih dana izloženi maltretiranju medija, na temu Mamić!
Koji god televizijski program okrenem, iskače Mamić, koju god stranicu odvrtim opet Mamić.... Osjećam se zlostavljano... i već razmišljam o tome da podnesem tužbu Međunarodnom sudu za ljudska prava. Pa dokle ćete nas više maltretirati?!!!
Kad je čovjek "puko" i izvrijeđao novinare... to me podsjetilo na događaj od prije nekoliko godina koji sam doživjela na poslu.
Došao jedan čovjek reklamirati nešto. Pogledam ja njegove papire... a kad tamo... sve O.K.
I lijepo ja njemu objasnim da nema osnova za reklamaciju... te da se potraživanje mog poduzeća mora platiti. I tada se čovjek sav izobličio... baš kao Mamić.... i izgovarao je riječi... baš kao Mamić. Vikao mi je da sam Tuđmanova kurva, psovao mi mater. Tada bi se malo stišavao i objašnjavao da se ne trebam osjetiti osobno pogođena, ali ko mi kriv kad radim za te lopove i bandu monopolističku. Kad su mu oči već dobrano ispale iz očnih duplji... kad su mu žile na čelu i vratu poskakale ko razjarenom biku, shvatila sam da to sama neću moći riješiti. Poslala sam ga s šefu. Šefova soba je bila nasuprot meni.... vrata su ostala otvorena... i ja sam sa zanimanjem pratila što se tamo dešava. Čula se galama.... vrijeđanje, prijetnje, a onda je počeo naskakivati na šefov stol i mlatarati mu šakom ispred nosa. Zaštitar se stisnuo u uglu.... sav se zacrvenio od straha.... i bilo mi ga žao. Okrenula sam 92 i pozvala policiju.
Prije no što je stigla policija.... trebalo je zaustaviti razjarenog čovjeka... da mi ne razbije šefa.
Krenula sam u šefovu sobu i praveći se pametna izgovorila: "Gospodine, molim vas smirite se... pozvala sam policiju... pa ćete nastaviti kada oni stignu." Okrenuo se prema meni... i tek tada sam shvatila da je strašo "razvijen" i visok.... krenuo je prema meni, a ja brissss.... Naganjao me velikoj dvorani i vrištao "..... ti materina, ti buš meni muriju zvala!" Ufff... tada su se na stepenicama pojavila dva policajca... i toj priči je bio kraj. Svi smo dali izjave. Čovjeka su odveli. Kako sam kasnije obaviještena iznos koji je platio zbog svog nepriličnog ponašanja na javnom mjestu je bio trostruko veći od iznosa na koji se došao žaliti (za nešto što je naravno potrošio). Glavni poglavica me pitao nakon par dana... kako sam mogla zvati policiju, a da se prethodno nisam s njim konzultirala... a ja sam mu lijepo rekla da kad nas netko vrijeđa i fizički nasrće na nas, tada više nismo pod kapom poduzeća koje nas očito nije u stanju zaštititi, te da imamo pravo pomoć tražiti od nadležnih državnih organa.
Svi mi znamo da u našem društvu ima bolesnih, neodgojenih, neprilagođenih i svakakvihnekakvih tipova. Kada naletimo na takvu osobu, ili ona na nas... tada treba zatražiti pomoć. Treba obavijestiti nadležne pa će oni utvrditi da li osobu treba smjestiti u neku ustanovu na liječenje ili mu pak na druge načine "objasniti" da se tako ne može ponašati.
No u slučaju Mamić... nije dovoljno što je napravio tolike izgrede i uznemirio tolike ljude... sada mu se posvećuje ta silna pažnja... snimaju se emisije u kojima se analizira njegovo ponašanje i pretvara ga se u uzor našoj prkosnoj mladeži. Jučer gledam novinare u emisiji Otvoreno koji su se potrgali u analizi njegovog lika i djela. Zar je to novinarski posao?!!! Nije! I opet se u ovoj državi ne zna tko pije – tko plaća! Tko o čemu treba voditi brigu.
Skinite nam više tog jadnika s ekrana.... i neka se za njega pobrinu nadležni!
Post je objavljen 09.10.2007. u 12:56 sati.