Zagrljaj

03.10.2007.

Koraljna i Marin su na prošloj temi otvorili novu temu. Zagrljaj. Dodir. Osjeæaj koji budi dodir drugog biæa.
Koraljna je predivno napisala: „Zagrljaj u kojeg se uvuèem ogoljena, sitna i predana, koji hrani moje dobro i ruši moje zlo, a ja pri tom zadovoljno predem.“
Ne volim kad me ljudi diraju bez razloga, ne volim kad mi se ljudi unose u lice... i ulaze u moj intimni prostor. Postoje ljudi koji imaju potrebu dodirivati sugovornika... èak zagrliti, ljubiti se pri svakom susretu. Uffff.... alergièna sam na tu vrstu nametljivosti.
Ali naravno.... postoje ljudi kojima odmah poletim u zagrljaj, s kojima se izljubim pri svakom susretu... i to je tako normalno... jer smo bliski...
U mojim prvim danima... svakodnevno me dolazio gledati naš stari susjed (obiteljski prijatelj). Imao je on tada veæ dva odrasla sina... bio je tužioc.... prepun prièa i vremena za svoju malu susjedu. Uživala sam u njegovoj naklonosti do svoje 6. godine. Dok sam bila skroz mala beba.... (prièa mi majka) dolazio je i uvukao ruku u jastuk i mazio me po leðima... a ja sam se sva istezala, uvijala i ispuštala zvukove koje su im govorili da beskrajno uživam. I danas... kad moja majka sjedi i gleda neku svoju sapunicu... ja znam sjesti pored nje... i ne moram joj ništa reæi... odmah joj ruka krene na moja leða. Kad bi me boljela glava... ili kad bi bila u djetinjstvu bolesna, majka bi mi stavljala svoju toplu ruku na èelo.... i tada mi je bilo lakše. Danas... isti taj dodir traže od mene moji djeèaci kad su bolesni ili tužni. U dodirima uživam i s mojim maèkom Perom i macom Šteficom. On se strašno voli maziti. Kad mu se obratim... samo na zvuk mog glasa baca se na leða i èeka maženje. Ako ga ignoriram skoèi mi u krilo.... èak mi se mrcina popne i na tipkovnicu da privuèe moju pažnju. Štefica je još maznija.... Teško mi je uopæe opisati našu komunikaciju dodirima.
Dodiri su èarolija. Koliko nam samo znaèi prijateljska ruka na ramenu... bez rijeèi. Koliko nam samo znaèi topli ljudski zagrljaj kada nam je potreban. I koliko drugim ljudima znaèi naš zagrljaj, naša pažnja dodirom.... naša poruka dodirom. Ponekad u dodiru prstiju zna biti cijeli svemir. I cvijeæe bolje napreduje kad ga nježno mazimo po laticama... pa je onda normalno da i sami uživamo u dodiru. Diranje s dragim i bliskim osobama je najposebnija èarolija... zato me i smeta ako me pokušavaju dodirnuti stranci (na bilo koji naèin)... to je rezervirano samo za one s kojima sam bliska. A dodiri s bliskim nam osobama se razlikuju.... ovisno o sadržaju tog odnosa.
Èak i u virutali... kad proèitam neki tekst kroz koji prepoznam istovjetan sustav vrijednosti.... osjetim potrebu zagrliti nepoznatu osobu.... osjetim potrebu dušom zagrliti dušu koja se prelila u neki tekst.
Mosor je prepun dojmova iz rasprave o partizanima i ustašama.... a oèito i dijalogom izmeðu Koraljnje i Marina... pa je na svom blogu ponudio sliku zagrljaja. Na toj slici hobotnica grli ženu.
Mašta umjetnika je široka... mosorova takoðer... a nama preostaje samo zamisliti kakav je to osjeæaj kad te neman zagrli tolikim krakovima... pa su baš po svuda.... ja mislim da taj dodir nemani mora biti bajkovit.
Blogeri... koliko vam znaèe dodiri? Koliko vam znaèe zagrljaji?

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)