Danas sam mailom dobila sliku koja se nalazi iznad ove teme.
Stigla je bez velikih i premnogih riječi od jedne posebne žene.
Prije puno godina pisala sam na jednom forumu. I jednoga dana došao čovjek s jednog drugog foruma i zamolio me da mu se pridružim u raspravi o Nini i Eli (HIV pozitivne djevojčice) na jednom drugom forumu.
Bila je to jedna od onih velikih i lijepih rasprava. Trajala je danima. Nas dvoje smo se „tukli“ protiv većine.... „tukli“ smo se protiv zagrebačkih razmaženih snobica na vrlo ozbiljnoj i u tom trenutku važnoj temi.
Na forumima postoji život iza kulisa. Neki forumaši se međusobno dopisuju mailom ili komuniciraju na druge načine. Nije rijetkost da se dogovaraju teme, usmjeravaju rasprave, pa čak i smišljaju podvale. Nikada si nisam dozvolila upasti u te grupe.... nikada nisam pristala na rasprave o temama „iza kulisa“. Ako sam krenula javno, tada sam tako i završila.
Mailove koji su mi znali stizati ili sam ignorirala... ili sam naprosto odgovorila da ne igram po tim pravilima.
No tijekom rasprave o Nini i Eli... stigao mi je jedan mail podrške. Javila mi se nepoznata žena i zamolila me da nikako ne odustanem od rasprave. Objasnila mi je da ona ne može pisati, i zašto ne može... ali da me čita i navija za mene. U toj poruci bila je i pjesma za mene... do tada za mene nepoznatog autora.
Hrabro srce
Za život u ovome vremenu, među ovim ljudima, čovjeku je prijeko potrebno hrabro srce. Srce koje će znati biti zauzeto i tiho, koje će znati razvedriti bol. Umirati i ne umoriti se.
Srce koje neće birati putove, koje se neće kloniti neuglednih, koje će strpljiva i blaga čela kročiti kroz nedaće.
Srce koje se neće ogorčiti i koje neće proklinjati, srce koje će sve opravdavati, srce opravdano ljubavlju.
Ljudsko je srce poput krhka i nezamjetna cvijeta usred mrtve šume.
Ono je pozvano da živi, da očituje, ne sebe, nego ljubav i da svakom biću oko sebe omogući život u njezinom ozračju.
Hrabro srce nije čovjeku dano radi njega nego radi vremena i ljudi među kojima živi.
Bit će da je tajna života u tome da ljubavlju osnažujemo jedni druge.
(S. Lice: " Otkriće blizine ")
Nakon par mjeseci ta nježna žena doputovala je iz Novog Zelenda posjetiti svoju domovinu. Upoznale smo se. Osjećaj bliskosti i razumijevanja pri fizičkom susretu ne samo da nisu nestali... nego su samo potvrdili ono što su moji senzori osjetili u virtualnom dodiru s tom dušom. Radi se o posebnoj ženi... i ja sam do neba zahvalna ovoj čarobnoj kutiji što mi je omogućila susrete s takvim ljudima. Danas moja prijateljica Anđeo živi u Australiji (Mališa, jesi li pročitao?). Neki dan me nazvala i ganula do suza.... uvijek prave riječi.... uvijek prava slika, pravi stih.... I kada se ne javlja... ja znam da je tu... uz mene.
Strašno sam umorna ovih dana. Čitam vaše komentare i tijelom mi se razlijeva toplina. Vaše riječi me opuštaju i vraćaju mi snagu.... vaša slova me grle... baš kao što prikazuje slika. Hvala Ani na ovoj slici... pomoću koje joj mogu poručiti da je puno volim... pomoću koje mogu svima vama poručiti da ste neponovljivi i posebni... da mi je lijepo tipkati se s vama i da se osjećam bogato jer upravo s vama razmjenjujem svoje misli.
Post je objavljen 30.10.2007. u 21:49 sati.