Zagrljaj slovima

30.10.2007.

Danas sam mailom dobila sliku koja se nalazi iznad ove teme.
Stigla je bez velikih i premnogih rijeèi od jedne posebne žene.
Prije puno godina pisala sam na jednom forumu. I jednoga dana došao èovjek s jednog drugog foruma i zamolio me da mu se pridružim u raspravi o Nini i Eli (HIV pozitivne djevojèice) na jednom drugom forumu.
Bila je to jedna od onih velikih i lijepih rasprava. Trajala je danima. Nas dvoje smo se „tukli“ protiv veæine.... „tukli“ smo se protiv zagrebaèkih razmaženih snobica na vrlo ozbiljnoj i u tom trenutku važnoj temi.
Na forumima postoji život iza kulisa. Neki forumaši se meðusobno dopisuju mailom ili komuniciraju na druge naèine. Nije rijetkost da se dogovaraju teme, usmjeravaju rasprave, pa èak i smišljaju podvale. Nikada si nisam dozvolila upasti u te grupe.... nikada nisam pristala na rasprave o temama „iza kulisa“. Ako sam krenula javno, tada sam tako i završila.
Mailove koji su mi znali stizati ili sam ignorirala... ili sam naprosto odgovorila da ne igram po tim pravilima.
No tijekom rasprave o Nini i Eli... stigao mi je jedan mail podrške. Javila mi se nepoznata žena i zamolila me da nikako ne odustanem od rasprave. Objasnila mi je da ona ne može pisati, i zašto ne može... ali da me èita i navija za mene. U toj poruci bila je i pjesma za mene... do tada za mene nepoznatog autora.

Hrabro srce
Za život u ovome vremenu, meðu ovim ljudima, èovjeku je prijeko potrebno hrabro srce. Srce koje æe znati biti zauzeto i tiho, koje æe znati razvedriti bol. Umirati i ne umoriti se.
Srce koje neæe birati putove, koje se neæe kloniti neuglednih, koje æe strpljiva i blaga èela kroèiti kroz nedaæe.
Srce koje se neæe ogorèiti i koje neæe proklinjati, srce koje æe sve opravdavati, srce opravdano ljubavlju.

Ljudsko je srce poput krhka i nezamjetna cvijeta usred mrtve šume.
Ono je pozvano da živi, da oèituje, ne sebe, nego ljubav i da svakom biæu oko sebe omoguæi život u njezinom ozraèju.
Hrabro srce nije èovjeku dano radi njega nego radi vremena i ljudi meðu kojima živi.
Bit æe da je tajna života u tome da ljubavlju osnažujemo jedni druge.
(S. Lice: " Otkriæe blizine ")

Nakon par mjeseci ta nježna žena doputovala je iz Novog Zelenda posjetiti svoju domovinu. Upoznale smo se. Osjeæaj bliskosti i razumijevanja pri fizièkom susretu ne samo da nisu nestali... nego su samo potvrdili ono što su moji senzori osjetili u virtualnom dodiru s tom dušom. Radi se o posebnoj ženi... i ja sam do neba zahvalna ovoj èarobnoj kutiji što mi je omoguæila susrete s takvim ljudima. Danas moja prijateljica Anðeo živi u Australiji (Mališa, jesi li proèitao?). Neki dan me nazvala i ganula do suza.... uvijek prave rijeèi.... uvijek prava slika, pravi stih.... I kada se ne javlja... ja znam da je tu... uz mene.
Strašno sam umorna ovih dana. Èitam vaše komentare i tijelom mi se razlijeva toplina. Vaše rijeèi me opuštaju i vraæaju mi snagu.... vaša slova me grle... baš kao što prikazuje slika. Hvala Ani na ovoj slici... pomoæu koje joj mogu poruèiti da je puno volim... pomoæu koje mogu svima vama poruèiti da ste neponovljivi i posebni... da mi je lijepo tipkati se s vama i da se osjeæam bogato jer upravo s vama razmjenjujem svoje misli.

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)