Povijest ljudske gluposti

Kad je Kristoforo Kolumbo na Bahamima upoznao pleme Arawaka, zapisao je u svoj dnevnik "dobrovoljno su trampili s nama sve što su imali, ne nose oružje i ne poznaju ga. Kad sam im pokazao mač, zbog neznanja, uhvatili su ga za oštricu i ozlijedili se. Bit će dobri robovi, možemo ih sve pokoriti s pedeset ljudi i natjerati ih da rade sve što želimo".
Kolumbov mentalitet je vrlo europski mentalitet, proizašao iz opresivne političke i religiozne strukture Renesanse. Kraljevi i svećenici s apsolutnom moći, vladaju masama koja ju nema.



Kad je Plenković upoznao Hrvate, jer ih kao pripadnik zlatne komunističke mladeži nije poznavao, rekao je "ove ću cijepiti s pet ljudi", te je oformio stožer, pri tome se nije uopće potrudio da ga oformi po slovu zakona i ustava.
Jer mentalitet strukture vlasti je isti i s njim se borimo i dan-danas. A ono što učimo iz povijesti i čujemo od mejnstrim medija je dominantno kulturno opravdanje takvog ponašanja.

Samo zbog Ypsilonke, jer to nju zanima, jučer sam kuhao paštašutu a danas ću sočivo.

Zbog svih ostalih a naročito zbog Litterule koja je postavila zanimljivo pitanje, morat ću proširiti odgovor i iskoristiti našeg magu (čisto alegorično), koji ne želi učiti, da objasnim pojam ili dva.

Dakle mago; 1801. godine engleski naučnik Thomas Young dokazao je osobinu svjetlosti (fotona) da se ponaša poput vala time što je, u principu, osvijetlio dupli otvor. Rezultat ovog eksperimenta su bile linije na pozadini na kojoj se vidjelo svjetlo koje je prošlo kroz otvor. Intenzitet svjetla je bio najveći u sredini i slabio je simetrično s obje strane. Ovo je bio prvi dokaz da svjetlo ima osobine vala.

Dakle svjetlost odnosno foton je dualitet čestica (i čestica i val) koji prolazi kroz sve otvore na pregradi i ostavlja trag na pozadini. problem je što se to događa i kad ispalimo samo jedan foton, i taj foton, kojeg smatramo česticom, opet prođe kroz sve otvore i ostavi trag iza svakog od njih. Još nam se pri tome ruga "vidi, ja sam samcat, a prošao kroz sve rupe".

To je fizičarima diglo tlak, pa da ne ispadnu blesavi, stavili oni detektore fotona na svaki otvor, da vide točno kroz koji će proći (to ti se, moj mago, zove promatranje). I gle čuda, kad promatraš, foton se pravi Englez i postane čestica te prođe kroz samo jedan otvor, ostavljajući na pozadini samo jedan trag, onaj iza otvora kroz koji je prošao, to se moj mago zove utjecaj na eksperiment promatranjem.

Ali mago nije običan mago, on je jedan od onih super-maga koji pita "da? I što sad?), što je sasvim legitimno pitanje.

Dugo se u psihologiji smatralo da kad psihoanalizom pacijent postane svjestan uzroka svojih problema, automatski postane izliječen. Ali to nije tako.

Kad bi naš mago (čisto alegorično) došao kod psihologa i požalio da svaku noć piša u krevet, i kad bi psiholog nakon dugotrajne psihoanalize došao do spoznaje, kako se to dešava zato što ga je majka po noću zaključavala u sobu (zbog; recimo mjesečarenja) pa mu toalet nije bio dostupan. Mago bi, kao super-mago, odnosno kao osoba visokog intelekta, sasvim legitimno pitao "da! I što sad? Ima li tu kakvih tableta? Sirupa?

Stoga Litterula, iako možda možemo znanstveno dokazati da je vrijeme i naša stvarnost tek iluzija, moramo se prisjetiti Einsteinovog pojma "tvrdoglava iluzija", iluzija koju znanstvena spoznaja (barem za sada) ne može razbiti, pa čovjeku ne preostaje drugo nego da pita "da? I što sada?".

Zagrobni život

Zagrobni život je sam po sebi oksimoron, jer ono što ode u grob, ostaje u grobu! Ono što preživi, niti ne ode u grob. Zanima nas stoga, odakle taj pojam?

U vrijeme prvih kršćana, odmah nakon Isusove smrti, ljudi su živjeli jako teškim životom. da bi mogao pojesti koricu kruha, morao si raditi od jutra do mraka. a većina onog što si proizveo, porezima i daćama, odnijela bi ti vlastita država, okupatorska država (Rim) i vlastito svećenstvo.

Prvi kršćani su stoga, obećani raj nebeski, za koji im je Isus kazao stvoriti ovdje na zemlji nakon njegovog povratka, očekivali odmah, ne u nekoj dalekoj budućnosti, a najmanje nakon smrti. Postoji iz tog doba i molitva koja kaže "hajde dođi! Čekamo te! Požuri". kako Isus nije dolazio, crkva je morala premjestiti raj zemaljski u raj nebeski, ali je još dugo ostalo uvjerenje da će mrtvi ustati iz groba (možete li zamisliti taj horor?).

Fizičari su zakon!

Život poslije smrti bi bio točniji opis, mada i ovdje moramo ispraviti pojam smrti, jer riječ je o smrti našeg tijela, hardvera koji nas održava u ovom postojanju, a ono što ostaje nakon ove stvarnosti je softver.

Softver, kojeg možemo zvati duša, je naša osobna bit, naša esencija i nimalo ne liči na naš sadašnji vlastiti (osobni) doživljaj sebe i svijeta. Naša duša je sačinjena od onoga od čega je sačinjena naša, i sve druge stvarnosti,, od vječne energije s dodatkom besmrtne božje svjesnosti, dodatak kojim možemo manipulirati energijom oko sebe.
duša je dakle besmrtna jer je sačinjena od energije, što potvrđuje Einsteinova jednadžba E=mc2. A svjesnost zato što je utvrđeni skup podataka, što bi također potvrđivala Einsteinova jednadžba da ju je imao hrabrosti sadržati u originalnoj verziji E2=m2c4 i koja bi tako obuhvaćala sve energije i sve stvarnosti.

Nije stoga religija ta koja može objasniti puteve naše duše, već to mogu samo fizičari. Nije zaništa Albert Einstein na pogrebu svom prijatelju rekao "Besso je otišao s ovog čudnog svijeta malo prije mene. To ne znači ništa. Ljudi poput nas… znaju da je razlika između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti samo tvrdoglavo uporna iluzija.“, Jer naš uobičajeni način razmišljanja se temelji na vjerovanju da je svijet objektivno mjesto nezavisno od promatrača, ali naravno nije! Što je fizika i eksperimentalno dokazala utječući promatranjem na rezultat eksperimenta, a da o "sablasnom djelovanju na daljinu" koja ukazuje na nelokalnost svemira,, i ne spominjemo.

S obzirom na to da nemamo teoriju nastanka svemira koja bio zadovoljila i gravitaciju i kvantnu mehaniku, znanstvenici se igraju s mnogim teorijama njenog nastanka, onu o velikom prasku svi znamo, ali ima ih još.
Avi Loeb direktor Harvardskog odjela za astrofiziku je u američkom izdanju "Znanost" od 15 listopada, dodao jednu novu, odnosno da je svemir stvoren u laboratoriju.

Neće ovo biti tema današnjeg posta ali je sasvim dobar početak za ono što Vam želim reći. Profesor Loeb smatra da u svemiru, prepunom života, postoje civilizacije koje se mogu kategorizirati abecedom.

Zemaljska civilizacija bi po toj kategorizaciji bila u rangu C civilizacije, odnosno civilizacija koja nije u mogućnosti preživjeti smrt vlastite zvijezde. Nasuprot našoj, civilizacija B bi bila ona koju jest u stanju preživjeti gašenje vlastite zvijezde, odnosno civilizacija koja bi, na ovaj ili onaj način, preživjela bez energije koje matično sunce daje. Civilizacija A je pak ona, i tu se vraćamo na početak posta i teorije nastanka svemira, koja može stvoriti svemir u laboratoriju. Implikacije te pomisli su zaista ogromne, poput vjerskih (tko ili što je bog?) ili znanstvenih, odnosno gdje su njene granice? Ili misaonih, odnosno gdje su granice naše mogućnosti shvaćanja? Bioloških, koje su krajnje mogućnosti mozga? itd.

Ali kao što rekoh, nije ovo današnja tema. Današnja tema je zelena laž koju nam promovira mala Greta i svi oni koji je financiraju. Mišljenja sam da naša civilizacija nije tipa C, jer osim što ne može preživjeti smrt vlastite zvijezde, sama uništava svoj okoliš, pa pretpostavljam da bi je ipak trebalo spustiti stepenicu niže i okarakterizirati kao civilizacija tipa D.

Mnogi se naravno neće složiti i ustvrditi da je zeleni pokret jak, da će kad-tad savladati korporacijsku pohlepu, da se dogovara svjetsko smanjenje emisije CO2, što je naravno korak u krivom smjeru jer CO2 nema veze s klimatskim promjenama, da je već donesen "zeleni plan" koji će, snagom budućih svjesnijih generacija, nadvladati, itd.

Ali što je to zeleni plan?

Norveška je već danas napredovala svojim nacionalnim zelenim planom, veliki postotak energije dobivaju iz "obnovljivih izvora" većina vozi električne aute, zrak je čist, livade zelene i sve je bajno!

Ali ima jedan mali ALI!! Zelena tehnologija se bazira, ne samo na rijetkim metalima, poput zlata, srebra, kositra, platine, već i na onim koji su toliko rijetki da se nazivaju egzotični, poput europija, samarij,gadolinija, koji imaju fizičke i kemijske karakteristike za pokretanje zelene tehnologije poput električnog auta.

Današnji električni auti se proizvode od tantala, germanija, magnezija, cerija, tungstena, taj se auto ne može pokretati bez neodimija a da o njegovim baterijama, na koje odlazi pola težine auta, i ne pričamo i ne mogu se izrađivati bez kobalta ili grafita, litija itd.

Svi ti metali su potrebni i za ostala zelena čuda, poput vjetroelektrane ili solarne ploče. Današnja proizvodnja struje pomoću obnovljivi izvora iznosi tek 7%, ali se do 2050 planira da njena proizvodnja iznosi 50% što znači da će uporaba egzotičnih metala eksplodirati.

Sreća naša (europska) što se egzotični minerali iskopavaju daleko od naših gradova, pa daleko od očiju, daleko od srca. Kobalt se uglavnom rudari u Kongu, Australija, Čile i Bolivija imaju bogata nalazišta litija, Indonezija je glavni proizvođač tantala, cirkonija i kositra, a da o Kini i njenim strateškim rezervama egzotičnih metala i ne pričamo, pogotovo kad je riječ o grafitu.

Ipak da bi shvatili "zeleni plan", kojim se europski političari toliko hvale, kao veliku zelenu laž, treba shvatiti rudarenje u svojoj biti, sliku koju ostavlja u prirodi, zagađenje zemlje i voda te bolest rudara i okolnog stanovništva.
Rudarenje bez ogromnih količina vode i teških metala koje zajedno završavaju u otpadnim vodama je nezamislivo. U Postinjama Čile ta se voda donosi nauštrub građana kojim voda nedostaje jer najveći rudnik bakra u Čileu troši 2.000 litara vode u sekundi, sva ta voda naknadno završi kao otpadna voda. Unatoč svemu tome, količina bakra se u zemljinoj kori iscrpljuje i sve ga je manje i teže za rudariti. Smatra se da je naša C ili D civilizacija do sada proizvela između 8.000.000 do milijardu tona bakra, a za novi zeleni plan treba će isto toliko u samo sljedećih 30 godina, odakle?

Da! Norveška je zeleni raj kojeg Greta želi svima, ali očigledno ne i sirotinji na južnoj polutki zemaljske kugle, koje je bog prokleo bogatstvom rijetki metala.

Katastrofa se dogodila, covid19 je ubio tri snježna leoparda u zoološkom vrtu,, i ne! Nije istinita antivakserska provokacija, kako ih je ubilo globalno zatopljenje.

Da bi se izbjegla opća panika, iz pouzdanih izvora doznajem da je zataškano kako se u susjednom kavezu, dogodila još stravičnija tragedija.

Navodno su u susjednom kavezu zaražena i tri jednoroga, i ne! Nije istinita antivakserska provokacija kako se tragedija dogodila zato što su zoološke vlasti zabranile djevojčicama trljenje jednorogovih rogova.

Za dvije čarobne životinje nije bilo spasa a trećem mlade veterinarke danonoćno trljaju rog, iz kojeg nažalost nikako da poteće duga.

Glupi antivakseri su se počeli skupljati ma Markovom trgu, strogo branjena policijom tražeći " Isti tren raspuštajte Stožer, raspišite izbore", uspoređujući anemičnog idiota,, pardon, "premjera!" s dr. Mengele.

Anemični idiot,, pardon "premjer" je odgovorio da nema "raspuštanja" ni novih izbora. te reagirao tako da pošalje vojsku dizati šatore i postavljati krevete za nove "kovid bolesnike", dokazujući tako da on nije nikakav doktor a najmanje dr. Josef Mengele, već kancelar,, pardon "premjer" Joseph Goebbels,, pardon,, ma jebiga!!!

U međuvremenu se po bolnicama ubijaju od posla,, pogledajmo kako to izgleda u Dubrovniku.

Cijepljenje je van svake sumnje najveći izum i najveće postignuće u medicini otkad su vračevi kamenog doba prizivali duhove za pomoć u izlječenje člana svog plemena, sve ostalo je povijest ljudske pohlepe i bezobzirnosti.

Da bi shvatili problem cijepljenja, ne samo u Hrvatskoj već i u cijelom svijetu, prisjetimo se jedne usputne ali dobro poznate činjenice - cjepivo protiv bjesnoće kojim smo po zakonu dužni cijepiti svog četveronožnog ljubimca traje tri godine, pa ipak, dužni smo svake godine izdvojiti 150 kuna za ovu pohlepu veterinarskih stanica. Cjepivo protiv Humanog Papilloma virusa (HPV), djeluje oko pet godina, a daje se djevojčicama od 12-13 godina, stoga i nema nikakvog učinka u razdoblju za koje pretpostavljamo da bi ove djevojčice trebale postati seksualno aktivne. Treba također naglasiti da 95% žena koje se zaraze virusom HPV, nikad ne dobiju rak grlića maternice, pa mnogi stručnjaci, umjesto ovog dokazano opasnog cjepiva (uzrokuje neplodnost i smrt, pa je Japan 2013. povukao svoju preporuku mladim osobama da se cijepe protiv HPV-a), preporučuju redovit papa test, kako bi se otkrila mogućnost raka maternice.

Kad stoga govorimo o nepovjerenje u imunizaciju, govorimo o nepovjerenju u pohlepnu farmaceutsku industriju, također govorimo o nepovjerenju prema podmićenim doktorima koji je bezrezervno zastupaju, a ne o sumnji prema imunizaciji samoj po sebi.

Zanimljivo je da roditelji koji se protive cijepljenju svog djeteta, u pravilu se protive cijepljenju svog drugog djeteta, a iz očitog razloga što su s prvim preživjeli tešku traumu zbog nuspojava koje je cjepivo izazvalo. Nisu stoga to roditelji koji se informiraju na internetu i pokušavaju prodati neku svoju pamet, već roditelji s iskustvom kojeg nikom ne bi poželjeli.

Kad stoga govorimo o nepovjerenju (ili prevelikom povjerenju) u imunizaciju, govorimo o nepovjerenju u liberalni sistem u kojeg se „svi“ kunemo, govorimo o nepovjerenju u sustav ponude i potražnje, u sustav tržišne ekonomije, u kapitalistički sistem koji svima dozvoljava bogaćenje, i koji stoga ne poznaje sentimentalnost ni društvenu odgovornost prema ikome osim prema sebi.

Kad stoga govorimo o odgovornosti roditelja koji ne žele cijepiti svoje dijete, pa onda spominjemo njihovu odgovornost prema ostatku društva, trebamo govoriti i o odgovornosti svih segmenta društva prema ovom pitanju. Odgovornosti farmaceutske industrije čiji je jedini cilj stjecanje profita, i koje stanovništvo doživljava kao mušterije kojim se proizvod mora prodati, željeli i trebali oni to ili ne. Odgovornosti službene medicine koja a priori podržava farmaceutsku industriju pod opće poznatom parolom kako je imunizacija spasila milijune života, kao da netko sumnja u to, kao da svi mi to ne znamo pa nam trebaju autoriteti u liku doktora da nam to objasne.

Nitko zdrave pameti ne sumnja u imunizaciju per se, ali svi pomalo sumnjamo u proizvod napravljen po sistemu ekonomske logike po kojem mora biti što jeftiniji u proizvodnji a što skuplji na tržištu, sistem koji nam stoga kaže da je sigurnosno ispitivanje proizvoda preskupo, pa mnoge farmaceutske industrije unaprijed traže zaštitu od odgovornosti u slučaju eventualnih nuspojava. Sumnjamo u logiku da se proizvod nameće silom zakona, kako bi se prodao u što većim količinama. Pokušajte samo na tren zamisliti tu logiku da posjedujete industriju s proizvodom kojeg po sili zakona svi moraju kupiti, zamislite da još posjedujete i ekskluzivu na tržištu, pa možete određivati cijene po želji, tko to ne bi poželio? I gdje je tu zdrava pamet?

Moramo stoga na kraju govoriti i o odgovornosti države prema svom narodu, odgovornosti kojom nameće bockanje naše djece, proizvodima o kojima nemaju nikakve stručnosti da ga ocjenjuju, pa te ocjene prepuštaju pojedincima i institucijama u debelom sukobu interesa, priklanjajući se tako opće prihvaćenim stavovima onih koje doživljavamo kao autoritete jer su u većini, pa su onda “u pravu“. Mada svi znamo da je kroz povijest, većina uglavnom bila u krivu, i redovito u sukobu interesa.

Mogli bi ovdje lukavo i neutralno pozvati javnost na jednu duboku javnu raspravu kojom bi odlučili što je najbolje za društvo (koje je cijepljenje uistinu potrebno i koja su cjepiva dokazano sigurna), pa ipak znamo da to ne bi imalo nikakvog efekta, obzirom da bi se u toj raspravi sukobilo ono što se u društvu uvijek sukobljava, sukob vlastitog interesa protiv nekakvih tuđih interesa. Najbolji je stoga društveni izbor pojačan nadzor farmaceutskih (i svih drugih) proizvoda na tržištu, pojačana edukacija stanovništva, ali ne edukacija koja se pretvara u propagandu i nametanje mišljenja, već ravnopravni pristup javnosti svih zastupljenih mišljenja. Te svakako izbjegavanje bilo kakve prisile kojom roditelji gube svoja elementarna roditeljska prava nad djecom. A sve pod parolom da su necijepljena djeca opasnost za ostalu djecu. Jer, kojom je to logikom jedno necijepljeno dijete u razredu opasnost za svoje cijepljene kolege? Zar ne osjećamo da nas takvim argumentima prave budalama? Pravo pitanje za stručnjake je otkuda se necijepljena djeca uspijevaju zaraziti u sredini u kojoj je bolest skoro pa iskorijenjena? A također, u svjetlu aktualne panike koja je nastala zarazom ospica, pitanje, otkad je takva relativno benigna zaraza postala sveopća opasnost za društvo?

Tko uostalom može sumnjati da pobude roditelja po ovom pitanju nisu iz čiste ljubavi i zabrinutosti prema svom djetetu, također tko uopće može sumnjati da interesi struke nisu, između ostalih poštovanih razloga, ekonomski? Za koliki postotak doktora možemo reći da su pošli u medicinu iz čisto humanih i altruističkih razloga, a koliko iz novčanih? Za koliki postotak roditelja, s druge strane, možemo reći da žele zlo svom djetetu? Ne bi li država morala uskladiti tu logiku pri donošenju odluke?

Mnoge bolesti u zapadnom svijetu su, zahvaljujući imunizaciji, iskorijenjene, ali se cijepljenje djece protiv njih i dalje nastavlja. Mnogi neprovjereni proizvodi se olako, po sili zakona, nameću. Politika cijepljenja mora stoga biti usklađena tako da podržava informirani izbor građana, i da država uspostavi bolji sustav nadzora cjepiva, sustav koji bio pod strogim nadzorom nekakve institucije za sprječavanje sukoba interesa.

Za Adama i njegove nasljednike, biblija kaže da, osim što su imali dug život, također su imali povlasticu da u određenoj ranoj dobi svog života prestanu stariti, te su tako provodili mladenački život bez bolesti, a umirali bi u snu kad bi došlo njihovo vrijeme.

Ta kazivanja se u potpunosti slažu s grčkom mitologijom o zlatnom dobu i prvim ljudima, koji su također dugo živjeli, nisu starili niti obolijevali i umirali su u snu kad bi im došlo vrijeme.

Nakon što je izgubio prva dva sina, Adam "upozna" Evu i dobije trećeg, te mu nadjene ime Šet, za kojeg biblija kaže da je po sličnosti, bio isti Adam. obzirom da je za razliku od svoje braće, Šet doživio dob kad Adamiti prestaju stariti, dogodio se mali problem. Kad bi Adam i Šet ulazili u šator radi kakve skupštine ili bilo kojom drugom prigodom kad su bili prisutni njihovi potomci, ovi ne bi znali kome odati počast, jer nisu mogli razlikovati Adama od Šeta.

Ipak, kao posljedica činjenice da Adamiti nisu starjeli, najzanimljivija priča je ona o Sari, Abrahamovoj ženi.

Abraham je upoznao Saru kad joj je bilo tri godine, jer Sara je došla Abrahamu s dojiljom, a znamo da su stari Hebreji imali odnose s djevojčicama od tri godine i jedan dan, pa je sasvim logično zaključiti, da je Sara s tri godine došla na udaju za Abrahama koji je tada imao trinaest godina.

U jednom trenu Terah povede svoga sina Abrama, svog unuka Lota, sina Haranova (koji je rano umro), svoju snahu Saru, ženu svoga sina Abrama, pa se zaputi s njima iz Ura Kaldejskoga u zemlju kanaansku. Kad stignu do Harana, ondje se nastane. Terah dosegnu dvjesta i pet godina te umrije u Haranu.

Nakon očeve smrti i u dobi od 75 godina (Sarinih 65) Abraham ode iz Harana do mjesta Šekema, gdje živješe Kanaanci, te prateći pašnjake i izvore vode, polako pomicao svoj šator prema Negebu. nakon čega u zemlji Kanaanskoj nastupi glad i Abraham, kao mnogi adamiti poslije njega, ode u Egipat.

Problem ove priče je što ne znamo koliko dugo je Abraham švrljao po zemlji Kanaanskoj dok ne dođe do Egipta, možda 2-3 godine. možda 5,, ali jedno je sigurno, kad je Sara došla u Egipat, sigurno je bila starija od 65 godina!!

Iako starija od 65 godina, njenu ljepotu primijetiše faraonovi dvorjani i oficiri, koji je preporučiše Faraonu, koji je naravno želi upoznati. Priču dalje znamo, oženi je! Sazna da je ipak Abrahamova žena! U strahu od Abrahamovog boga otpusti je i kao naknadu (mada ni kriv ni dužan) nagradi Abrahama velikim bogatstvom.

Ista priča se ponovila kad se Abraham nastani u Gerari u dobi od 99 godina (Sarinih 89 godina) i kad Abimelek, kralj gerarski, vidje Saru i u uvjerenju da je Abrahamova sestra, uzme je sebi. Bit ove priče nije u činjenicu da je Abraham provodio svoju ženu zbog bogatstva, što svakako jest, već u činjenici da je Sara i s 89 godina bila toliko lijepa da je zaludjela još jednog kralja. A to svakako ne bi bilo moguće da Adamiti nisu bili blagoslovljeni mladošću sve do svoje smrti.

Sara je umrla u dobi od 127 godina a Abraham sa 175 godina. Iako za Abrahama možemo reći da je uistinu prostituirao svoju ženu radi bogatstva, za Saru definitivno ne možemo reći da je prostitutka jer se svaki put pošteno ženila i bila je uistinu Abrahamova sestra, kćer istog oca ali druge majke, baš kao što je bio običaj kod starih patrijarka, a koji su te običaje uzeli od svojih bogova Elohima.

(izvještaj s izleta)

Kad prilaziš Imotskom iz pravca Zagvozda (gvozd=prašuma, Zagvozd=selo iza prašume s imotskog gledišta, iz dobrog našeg starog jezika u doba kad su nas pošteni ljudi još uvijek zvali Iliri), te pogledaš malo gore s lijeve strane, vidiš te dvije ogromne jametine i shvatiš da nisu s božje strane (i nisu).
Mnogi će vrtjeti svoje teorije o tome kako su nastale, ali i Vi sami znate da će Vam tek vilimstvor otkriti pravu istinu Modrog i Crvenog jezera i kakve veze ima njihovo stvaranje s najbogatijim ljudima na svijetu.

Kad je bog odlučio nastaniti ovaj svijet sebi sličnima, znao je dvije stvari..
prva; bez vode nema života,, i druga; voda koja ne teće,, usmrdi se!

Zemlja je tada još nalikovala na biljarsku kuglu, onu bijelu s kojom gađaš one šarene s brojevima,, bog je stoga mora oformiti ogromne planinske masive s kojih će ta voda teći, postaviti na njima izvore, prokopati potočiće, rječice, rijek i rječetine koje bi punile akumulacijska jezera,, pardon, "koje bi punile jezera!" te nadalje stvoriti protok i ušća do najdubljih ambisa oceana iz kojih se vadio materijal za Alpe, Himalaje, Karpate itd.

Da bi u tome uspio, bog je bio prisiljen stvoriti holding!

U holdingu su radili njemu slični, odnosno raja koja ništa ne radi džabe. A posla je bilo!! Kao što sam opisao, i otegao se nadugo i naširoko,pa su ti prvi njemu slični, vjekovnim mukotrpnim radom i zaradili ogroman novac, jer bog plača punom šakom brade,, a kako je bog dobar te su prijevoz i prehrana bila plaćeni a kockarnice još nisu bile izmišljene, ti prvi njemu slični, stvorili su i ogromnu ušteđevinu.

Sigurno se pitate kakve veze imaju Modro i Crveno jezero s ovom pričom?

Problem je bio što je bog, osim sebi sličnih, zaposlio i par svojih zemljaka, kojim se Imotska Krajna silno svidjela, pa da ne bi stalno seljakali, odlučiše tamo, ka fol, nešto raditi.
Počeli su tako kopati jamu koju danas zovemo Crveno jezero, ali kad su uvidjeli da su iskopali 6 metara ispod razine mora, shvatili su da su pretjerali, te počeli kopati drugo,, odmah do nje!

Taman su počeli, kad se pojavi Bandić,, pardon! "kad se pojavi bog" te zbunjeno upita svoje zemljake "kakve su to jame? "A mi kopaše a nitko se ne žali.. pa nastavili",, rekoše zbunjeni zemljaci, ali bog je bio neumoljiv "toga nema u nalogu" reče "nema šanse da vam grad,, pardon! "da vam ja to platim".

Iz tog doba su nastali uvjeti za život i vlasnici 99% zemljinog blaga koje danas poznajemo kao "vladare u sjeni" dok su ekspoziture imena Rockefeller ili Rothschild samo njihovi kontakti s vanjskim svijetom,, dok je bog otišao dalje svojim poslom.

Pokraj svojih jama ostala je neplaćena sirotinja, nemajući drugog izbora postali su prosjaci, a i njihovi sinovi.

Želim vidjeti jesu li, u ovom svijetu drastičnih promjena, ona dva Imotska oka promijenila boju.
Nisu doduše nikad ni bila nešto posebno crveno ili plavo, al je jedno bilo plitko, a drugo duboko i to je ono bitno što se nije promijenilo i što mi pruža utjehu, jer želim vidjeti neku konstantu u svijetu koji se mijenja, a to danas možeš jedino u nedirnutoj prirodi.

Možda bi netko pomislio da bi danas trebao posjetiti svoje najmilije... al moji najmiliji svoja posljednja počivališta su razbacala po dalekim krajevima, a i kad bi poduzeo taj put,, znam da ih tamo ne bi našao, i to je nešto što mi također pruža utjehu jer je konstanta koja se ne mijenja u ovom suludom svijetu.

Želio sam danas, kao i uvijek, pisati o ljudskoj gluposti,, o liječnicima koji gaze Hipokratovu zakletvu u ime nove pandemijske religije,o ljudima koji slave rock zvijezdu Gretu koja viče na one koji je financiraju i s kojim se druži, i poručuje da se klima mijenja, a obični ljudi je slave jer znaju da je u pravu i da se klima oduvijek mijenjala, s Gretom i bez nje.

Ali ne! danas idem na izlet, popit ću sa ženom usput negdje kavu, pojest štogod, zagledati se u duboko crveno oko i saći do plitkog plavog...
i neću pomisliti na mrtve, jer mrtvi imaju vremena,, neću pomisliti na medicinsku umjetnost koja se odrekla vlastite opreznosti, a u ime jedne hitnosti koja ju je podigla do nivoa svećeništva, nivoa jedne religije,, a najmanje ću pomisliti na malu Gretu (iako bi možda trebao), tog velikog projekta koji mijenja svijet pred našim naivnim očima.