Zagrobni život
Zagrobni život je sam po sebi oksimoron, jer ono što ode u grob, ostaje u grobu! Ono što preživi, niti ne ode u grob. Zanima nas stoga, odakle taj pojam?
U vrijeme prvih kršćana, odmah nakon Isusove smrti, ljudi su živjeli jako teškim životom. da bi mogao pojesti koricu kruha, morao si raditi od jutra do mraka. a većina onog što si proizveo, porezima i daćama, odnijela bi ti vlastita država, okupatorska država (Rim) i vlastito svećenstvo.
Prvi kršćani su stoga, obećani raj nebeski, za koji im je Isus kazao stvoriti ovdje na zemlji nakon njegovog povratka, očekivali odmah, ne u nekoj dalekoj budućnosti, a najmanje nakon smrti. Postoji iz tog doba i molitva koja kaže "hajde dođi! Čekamo te! Požuri". kako Isus nije dolazio, crkva je morala premjestiti raj zemaljski u raj nebeski, ali je još dugo ostalo uvjerenje da će mrtvi ustati iz groba (možete li zamisliti taj horor?).
Fizičari su zakon!
Život poslije smrti bi bio točniji opis, mada i ovdje moramo ispraviti pojam smrti, jer riječ je o smrti našeg tijela, hardvera koji nas održava u ovom postojanju, a ono što ostaje nakon ove stvarnosti je softver.
Softver, kojeg možemo zvati duša, je naša osobna bit, naša esencija i nimalo ne liči na naš sadašnji vlastiti (osobni) doživljaj sebe i svijeta. Naša duša je sačinjena od onoga od čega je sačinjena naša, i sve druge stvarnosti,, od vječne energije s dodatkom besmrtne božje svjesnosti, dodatak kojim možemo manipulirati energijom oko sebe.
duša je dakle besmrtna jer je sačinjena od energije, što potvrđuje Einsteinova jednadžba E=mc2. A svjesnost zato što je utvrđeni skup podataka, što bi također potvrđivala Einsteinova jednadžba da ju je imao hrabrosti sadržati u originalnoj verziji E2=m2c4 i koja bi tako obuhvaćala sve energije i sve stvarnosti.
Nije stoga religija ta koja može objasniti puteve naše duše, već to mogu samo fizičari. Nije zaništa Albert Einstein na pogrebu svom prijatelju rekao "Besso je otišao s ovog čudnog svijeta malo prije mene. To ne znači ništa. Ljudi poput nas… znaju da je razlika između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti samo tvrdoglavo uporna iluzija.“, Jer naš uobičajeni način razmišljanja se temelji na vjerovanju da je svijet objektivno mjesto nezavisno od promatrača, ali naravno nije! Što je fizika i eksperimentalno dokazala utječući promatranjem na rezultat eksperimenta, a da o "sablasnom djelovanju na daljinu" koja ukazuje na nelokalnost svemira,, i ne spominjemo.
Post je objavljen 25.11.2021. u 10:24 sati.